Sapphire nam je na test poslao potpuno novi R9 280 model koji dolazi sa Dual-X hladnjakom i grafičkom čipom sa 1792 shadera, tj. istim onim koji je pokretao HD7950 kartice iz prošle serije. Uz njega se u labu našao i jedan R9 280X model kojeg još nismo stigli predstaviti – Vapor-X, a koji je baš kao i slabiji model tvornički overclockiran. Oba modela karakteriziraju solidni hladnjaci koji su tihi u radu, a koliko su sposobni za daljnji overclocking i kakve su im performanse provjerite u članku.
Sapphire R9 280X Vapor-X & R9 280 Dual-X
Sapphire je jedan od proizvođača kod kojega se vrlo teško snaći kada tražimo odgovarajući model grafičke kartice. To je tako jer imaju mnoštvo modela i ponekad nije sasvim jasno koji je pravi za nas. Ovaj definitivno spada u one čudnije jer nosi komplicirani naziv Vapor-X Tri-X with Boost. Analizom tog kompliciranog naziva dolazimo do toga da je Vapor-X poznata komora koja nasjeda na procesor, a koja se ponešto razlikuje od toplovodne cijevi. Njena je uloga međutim vrlo slična – dok se u toplovodnoj cijevi tekućina pretvara u paru i obrnuto duž cijevi, ovdje se sličan proces dešava na gornjoj i donjoj stijenki komore. Tri-X je naravno prisilno hlađenje sa tri ventilatora, a Boost označava kako čip ima dvije radne frekvencije.
Tri-X hladnjak sa Vapor-X komorom je vrlo dugačak i masivan. Sam PCB je dug standardnih 26.5 centimetara, a s hladnjakom kartica doseže preko 30 cm. Dva masivna aluminijska hladnjaka s pet toplovodnih cijevi prekriva plavo-crna aluminijska konstrukcija koja je ujedno i nosač za tri 90 mm ventilatora. Hladnjak je vrlo tih i R9 280X čip drži zadovoljavajuće hladnim i pod najvećim opterećenjima. U samom se vrhu hladnjaka (koji se izdiže iznad PCB-a) nalazi i dekorativni Vapor-X natpis koji u radu svijetli plavom bojom, što će se svidjeti kupcima sa prozirnim bočnim stranicama na kućištima.
U osnovi je ova kartica malo sporija od 280X Toxic modela, jer joj je osnovni takt GPU-a 1000 MHz, što u Boostu poraste do 1100 MHz. U praksi je njen hladnjak iznimno učinkovit i vrlo tih, a GPU konstantno radi na 1100 MHz. To znači kako su joj performanse tek mrvicu slabije od Toxica. Video memorije ima 3GB, a takt joj je 1500 MHz, što je ipak niže nego kod Toxica. Kao i kod Toxica i ovoj kartici trebaju dva osam pinska konektora pa je maksimalna snaga koja joj se može isporučiti čak 375W. U svemu je ostalom slična drugim R9 280X karticama.
Nakon opisa klasičnog R9 280X modela (prepakiranog HD7970), okrećemo se slabijem R9 280. Ovo je još jedan u nizu R9 modela koji su zapravo prepakirani iz prošle serije. Tako je za ovaj R9 280 model, iskorišten Tahiti GPU sa 1792 shadera a koji je pogonio HD7950 kartice. Ti su modeli prošle godine bili u višem tržišnom razredu, a sada su nakon pojave Hawaii čipova spali na srednji tržišni segment. Tako ova kartica ulazi u vrlo stisnuti segment između 1.500 i 2.000 kuna gdje caruju 270X i 280X modeli. Ipak, AMD je korekcijom cijena na 270X i 280X ipak malo razdvojio segmente, a koliko točno vidjet ćemo kada sve trgovine prilagode cijene.
Kartica je duga oko 26.5 cm, pri čemu je PCB tek malo kraći a nadvisuje ga plastični pokrov hladnjaka. Dual-X koncept hladnjaka je poznat već duže vremena a riječ je o učinkovitom i zadovoljavajuće tihom sistemu. Za ovu je priliku malo unaprijeđen i uljepšan dodatnim elementima. Na crnom plastičnom pokrovu koji je u ranijoj generaciji bilo bezličan sada su dodani prozirni elementi sa sivom podlogom koja razbija jednoličnost i crnilo. I ventilatori sa devet oštrica promjera 90 mm su također crni, a u radu smo im izmjerili brzinu od cca. 1.400 pa do 2.200 okretaja u minuti tijekom dugotrajnih opterećenja (buka varira od tihih 45 dB do glasnijih 51 dB). Sam je aluminijski hladnjak ispod ventilatora poprilično masivan kroz čiju bazu prolaze čak četiri bakrene toplovodne cijevi – dvije promjera 6 mm i dvije promjera 8 mm. Sa svake strane baze se protežu masivne aluminijske ploče koje natkrivaju memorijske čipove, sa termovodljivim materijalom između. Još se jedan manji aluminijski hladnjak nalazi na VRM dijelu.
Čip koji pogoni ovu karticu je poznati Tahiti Pro sa 1792 shadera, koji u osnovnom taktu radi na 850 MHz a u Boost-u na 940 MHz. Pregledom GPU-Z loga smo utvrdili kako čip konstantno i u svim aplikacijama radi na 940 MHz. Ipak, ovo nije bio slučaj sa tvornički isporučenom karticom koja je imala problem u BIOS-u i često snižavala takt. Tako smo prije testova morali napraviti update BIOS-a nakon čega je kartica radila u zadanim specifikacijama. Memorije je na kartici 3GB i baš kao i kod HD7950 modela radi na 1250 MHz, tj efektivnih 5 Gbps.
Kartica za rad zahtjeva dva dodatna 6-pinska konektora za napajanje pa je maksimalna snaga koju može povući kad joj to zatreba 225W. Standardna je podrška za dual BIOS, tj. UEFI Ready opciju, video izlaza su četiri – DVI-I, DVI-DL, HDMI i Display Port. Tu je i podrška za DX 11.2, OpenGL 4.3 i Mantle API-e, baš kao i Dolby TrueHD i DTSHD Master Audio, AMD PowerPlay (ZeroCore Power).
