Prošlo je oko dvije godine od kada ja AMD prvi puta najavio K8, tj. Hammer procesore. Sada su Athlon 64 procesori napokon stigli! AMD je za vrijeme ovogodišnjeg CeBIT-a obećao da će lansiranje biti 23. rujna i ovaj put je obećanje i ispunio. Nije da smo sumnjali da AMD ovaj put neće ispuniti obećanje, budući da je izlazak nove generacije desktop procesora za AMD bilo "biti ili ne biti" - AthlonXP procesori jednostavno više nisu u stanju boriti se s Intel P4C procesorima, a još manje će to biti kada se pojavi sljedeća generacija Pentium procesora - na bazi Prescott jezgre. Athlon 64 je proizvod koji donosi puno noviteta. Oni koji su upoznati s AMD Opteron serijom serverskih procesora već znaju o čemu se radi i za njih će pregled Athlon 64 tehnologije u velikoj većini biti "već viđeno".

AMD Athlon 64 FX-51

AMD64 (x86-64)

Prvi veliki novitet je AMD64 (x86-64) arhitektura. x86 arhitektura kod osobnih računala vuće se još od početka i pokušaji da se tu nešto popravi ili promijeni do sada nisu završavali uspješno. Razlog tome je jednostavan - nitko se nije želio odreći arhitekture u koju je toliko uloženo. Zato je AMD odlučio napraviti procesor koji je 64-bitni, ali isto tako i potpuno kompatibilan s postojećim x86 operativnim sistemima i aplikacijama. Glavni razlog za prelazak na 64-bita leži u činjenici da x86 nije u mogućnosti adresirati više od 4GB memorije. Kako aplikacije postaju sve zahtijevnije, pogotovo one za CAD/CAE, 4GB memorije često nije dovoljno. Postoje načini da se zaobiđe ovo memorijsko ograničenje (kao kod Xeon platformi), no one sa sobom nose velik pad u performansama (oko 30%). Athlon 64 je napravljen tako da će se pod 32-bitnom OS-u ponašati kao da je čisti 32-bitni OS (tj. radit će u Legacy modu). Ukoliko se pak procesor nađe u 64-bitnom okruženju, tj. ukoliko radi pod 64-bitnom OS-u, procesor će prijeći u Long mod rada. Long mode ima dva podmoda rada - 32-bitni i 64-bitni. Koji podmod će procesor koristiti ovisi o tome da li će pokrenuta aplikacija biti 32 ili 64-bitna. Drugim riječima, procesor će pod 64-bitnim OS-om i dalje bez problema raditi s 32-bitnim aplikacijama. Idealno je, zbog performansi, da uvijek radi u 64-bita, no podrška za 32-bitna je ključna zbog postojećih aplikacija (koje nisu 64-bitne). Isto tako vrlo je bitno to što Athlon 64 procesorima treba izuzetno malo vremena da prijeđu iz jednog u drugi podmod rada - teško je vjerovati da ćemo se tako skoro naći u situaciji gdje su nam sve aplikacije koje rabimo 64-bitne. Dapače, trebat će proći dosta vremena da se uopće pojavi bilo kakav 64-bitni software! AMD je bio itekako svjestan ove činjenice i stoga ne čudi upotrebljena arhitektura koja se krije iza imena AMD64. Linux već sada ima podršku za AMD64 dok se na odgovarajuću verziju Windowsa još čeka. Trenutno su Windowsi 64 AMD64 u ranoj beta verziji i ustvari neupotrebljivi. S jedne strane sam operativni sistem nije dovoljno zreo - popriličan broj postojećih aplikacija ne radi stabilno ili se čak ne mogu ni instalirati. Uz to, driveri za ovaj operativni sistem su potpuno nezreli ili uopće ne postoje. Drugim riječima, trenutno jedino bitno su 32-bitne performanse, a AMD64 podrška je nešto što će do izražaja doći tek u budućnosti.

Windows 64-bit AMD64 sve su samo ne završen proizvod

HyperTransport I/O sabirnica

Hyper Transport sabirnica je kičma svakog Athlon 64 sistema. Rane verzije Hyper Transport sabirnice korištene su na nForce i nForce2 pločama, no verzija koja se koristi s Athlonima 64 puno je naprednija te vrlo slična onoj koja se koristi na Opteron i Apple G5 sistemima. HyperTransport sabirnica je jedina sabirnica koja postoji, tj. ne postoje odvojene sabirnice kao što su FSB, PCI, AGP, itd. Naravno, to ne znači da ona ne podržava rad sa AGP, PCI i ostalim periferijama. Za periferiju postaje različiti tuneli, tj. postoji PCI tunel, PCI-X tunel, AGP-tunel, itd. HyperTransportov bandwidth je 3.2GB/s u svakom smjeru (dakle 6.4GB/s), što je lijep iznos. HyperTransport tehnologija je otvorenog tipa tako da ju može primijeniti bilo tko (primjer toga je Apple G5).