Neugledni Volcano (barem u usporedbi s avionskim motorom s prethodne
stranice) također je zapakiran u tvrdu plastičnu kutiju, no u ovom slučaju radi
se o onoj vrsti pakiranja kod kojeg totalno pošizite dok ga otvorite. Ne bi
se čudili da se u slične kutije pakiraju porcije hrane spremljene za slučaj
nukleranog rata. Kad smo savladili otvaranje u kutiji smo našli puno stvarčica.
Tu je ne baš malen hladnjak, iscrpan foto-strip priručnik, dvije potencijometarske
kontrole brzine okretaja, vijci za ugradnju potenciometara, termo-senzor i maleni
listić ljepljive trake. Prilično impresivno za jedan hladnjak, zar ne?
Stvarčica k'o u priči
Za razliku od Jeta 7, Thermaltakeov Volcano ima dva načina rada.
U prvom modu ventilator automatski mijenja brzinu vrtnje zavisno o očitavanju
termalne sonde, a drugom modu brzinu vrtnje ventilatora ručno prilagođava korisnik
putem potenciometra. Ventilator je inače od 2000 do 5500 okretaja i širok je
punih 80 milimetara. Vjerojatno pretpostavljate da je užasno glasan - i u pravu
ste. Do 3500 rpm buka je onako osrednja, no poslije postaje nepodnošljiva čak
i nama koji smo naviknuti na bučna računala. Usto, na naše veliko čuđenje, na
ventilatoru nema nikakve mrežice za zaštitu radoznalih prstiju. Možda je ventilator
tako bučan zbog plašenja radoznalih korisnika? Šala mala, ali nepostojanje mrežice
je veliki minus.
Pasivni dio hladnjaka na prvi pogled ulijeva veliko povjerenje.
Izrađen je od bakrene regule koja je oklopljena tvrdim, sjanim metalom (vjerojatno
željezom) radi boljeg vizualnog dojma. Bakreno podnožje narezano je na tanke,
gusto postavljene, listiće dok je sama baza solidno ispolirana i visoka otprilike
3 milimetra. Kopča za instalaciju hladnjaka na Socket napravljena je lakonski.
Mada koristi svih šest kukica na Socketu nema nikakav mehanizam ni oslonac za
prste koji bi olakšao za instalaciju. Tu je samo utor za odvijač, a znamo što
odvijači rade matičnoj ploči ako nam skliznu iz utora na kopči.
Crveno znači opasnost - čuvaj prste
Kao što smo napomenuli Volcano ima dva načina rada - automatski
i ručni. Jedan od načina rada odabire se pri instalaciji hladnjaka korištenjem
kratkospojnika na jednom konektoru koji izlazi iz ventilatora. Na drugi konektor
spaja se termistor (senzor) ili jedan od potencijometara. Termistor se prema
uputstvima ljepi na donji dio procesora pomoću priložene ljepljive trake što
bi trebalo garantirati prilično točno očitavanje temperature procesora, a time
i njegovo adekvatno hlađenje. Ako se odlučite za ručno određivanje brzine ventilatora
na raspolaganju su vam dva potencijometra. Jedan je pričvršćen na pločicu koja
se ugrađuje na PCI otvor dok se drugi ugrađuje u floppy bay. Ovakvom Thermaltakevom
darežljivošću zaobiđeni su problemi sa samo jednim potencijometrom koje smo
primjetili na Cooler Masterovom Jetu 7. Kabeli oba potencijometra su dovoljno
dugi tako da je Volcano bez problema moguće koristiti i u kućištima kod kojih
su utori za floppy postavljeni iznad 5.25" utora za optičke driveove.
To je to što se tiče vanjskog izgleda, funkcionalnosti i instalacije. Sad je vrijeme za testiranje.
