Nakon par neispavanih dana dobro da smo uopće bili u stanju napisati ovaj članak.
No, htjeli smo što prije objaviti test Prescotta i vjerovatno to uspjeli prvi
u Hrvatskoj. Da nije naše "Internet prednosti" bili bi zadnji jer
smo sample Prescott procesora primili tek nakon tri glavna hrvatska IT časopisa.
Nismo sigurni da zaslužujemo tek četvrto mjesto po važnosti u lijepoj našoj,
no što je tu je. No, malo smo skrenuli s teme - ovaj članak posvećen je novom
Intel procesoru - Prescottu.
0.09 mikronska tehnologija
Kada je izašao prvi P4 procesor odmah je postalo jasno da je Intel zaključio
da je najbitnija stvar za jedan procesor frekvencija na kojoj radi. Konceptu
"što više GHz-a to bolje" podređena je i cijela arhitektura P4 procesora.
Prescott nije iznimka - dapače, daleko od toga. Da bi što prije ostvario što
veći takt, Intel je puno uložio u svoju 0.09 mikronsku tehnologiju proizvodnje.
Intel je u ovom području već dugo lider i tvrtka koja prva počinje s proizvodnjom
procesora u slijedećoj nižoj stepenici mikronske tehnologije. AMD-u u prosjeku
treba bar godinu za pariranje. Po nama je upravo novi tehnološki proces stvar
za koju Intel zaslužuje najviše pohvala. Osim što je smanjio veličinu tranzistora,
Intel je uspio smanjiti i dužinu tranzistorskih mostova s 60 na 50nm. Samim
tim smanjena je fizička veličina a ubrzan rad. Naravno, smanjenje poput ovog
donosi veći probleme s "curenjem" signala no Intel je i to smanjio
boljom izolacijom. Kao još jedna zanimljiva stvar tu je strained silicon tehnologija
koja se bazira na tome da su silikonske latice tranzistorskog kanala rastegnute
čime je povećan razmak između atoma. Zbog većeg razmaka elektroni prolaze silikonskom
laticom s manje otpora čime se povećava brzina a smanjuje toplina. Novost je
i to što Prescott ima sedam bakrenih nivoa, naspram šest na Northwoodu (ili
devet na Athlonima 64). Ipak po nama je najveće dostignuće to što je Intel uspio
napraviti proizvodni proces tako da mu je bilo potrebno zamijeniti samo 25%
opreme u postojećim pogonima. Drugim riječima, troškovi su minimizirani koliko
god se moglo. Uz to se čini da je yield vrlo dobar za tako novi proizvodni proces.
No, novi proizvodni proces nije bio dovoljan da omogući povećanje takta.
Intel Pentium 4 "Prescott"
Pozadina podsjeća na P4 Extreme Edition
Pipeline
Prije nego što je uopće procesor lansiran o njemu se znalo da će biti rađen
u 0.09 mikronskoj tehnologiji, da će imati više cache memorije spram Northwood
jezgre (ali manje od P4 Extreme Edition procesora) te da će doći s 13 novih
instrukcija koje su strpane pod ime SSE3. Ono što se nije znalo jest da će pipeline
na Prescottu biti produžen, i to za preko 50%. Intel P4 procesori su od početka
bili dosta kritizirani zbog svog dugog i neefikasnog pipelinea koji
je bio dug 20 "stanica" a na Prescottu taj isti pipeline ima bar 31
"stanicu". Ukoliko se pitate zašto smo rekli "bar 31" odgovor
je jednostavan - postoje indikacije da je 31 ustvari više jer da neke "stanice"
pipelinea Intel nije iz ovog ili onog razloga ubrojio u total. Produženi
pipeline je tu samo zato da bi se omogućio viši takt - nekog drugog pametnog
razloga nema. Kako se cijela NetBurst arhitektura P4 procesora vrti oko višeg
takta, ovakav potez ne čudi. Ipak, po nama je to vrlo ne-elegantan brute force
prilaz problemu i nikako nam se ne sviđa. Zbog većeg pipelinea P4 procesori
postaju sve više i više neefikasni. Nemoj te misliti da Intel toga nije svjestan.
Zbog toga je prvo izmišljen HyperThreading - tehnologija koja nije tu jer se
nekome svidjela ideja virtualnog SMP-a nego je tu da poveća popunjenost pipelinea
i time smanji neefikasnost procesora (i poveća performanse). Iz tog razloga
sve novo što Prescott donosi je tu samo iz jednog razloga - da smanji negativan
utjecaj dužeg pipelinea. Veći cache, nove instrukcije - sve su to novi
trikovi da se obuzda nestašni pipeline. Vrlo žalosno ali tako je to kada u jednom
trenutku marketing kaže "ono što prodaje procesore je viši takt" i
onda se po tome treba napraviti cijela mikroarhitektura.
