Da bi uopće koristili 64-bitne Windowse, nužni su nam 64-bitni driveri, a za iskorištavanje punog potencijala operativnog sistema, i 64 bitne aplikacije. Situacija sa 64-bitnim driverima je sve bolja budući da su se svi važniji prozvođači hardvera fokusirali na izradu 64-bitnih drivera za svoje uređaje. Zanimljivo je da Intel još uvijek nema 64-bitne drivere za svoje čipsete. Jedino što je ponuđeno su osnovni driveri za AHCI SATA kontrolere kako bi Windowse mogli instalirati na SATA diskove dok kontroler radi u punom SATA modu. Što se tiče uređaja koje smo mi isprobali, uspjeli smo pronaći drivere za VIA-ine i nVidijine čipsete, ATI-jeve i nVidijine grafičke kartice, zvučnu karticu Creative Labs Live! i Audigy 2 ZS te Marvellovu i 3Comovu gigabitnu mrežnu karticu. Uređaji koje nismo uspjeli upogoniti sa posebnim driverima su sve Logitechove periferije koje rabimo na jednom od naših testnih računala - tipkovnicu Media Keyboard, web kameru i bežični miš MX1000, te Silicon Imageov SATA kontroler Sil3114. Dotični kontroler se ugrađuje na jako puno ploča i nije nam jasno zašto još ne postoji driver koji radi kako treba. Naime, na Silicon Imageovoj stranici postoje 64-bitni driveri, ali čini se da ih nitko nije uspio upogoniti - ni mi, a niti hrpa korisnika koji se žale po razni forumima. Ako do sad niste shvatili, za razliku od 32-bitnih aplikacija, na novim Windowsima nije moguće rabiti 32-bitne drivere.
Uz nove Windowse isporučene su dvije verzije Internet Explorera
Situacija sa aplikacijama također nije sjajna. Posebno velik problem predstavljaju Internet browseri, razni alati koji se integriraju u konteksni meni Explorera (npr. Winrar), anti-virusni alati i firewallovi te sve aplikacije koje dublje "prčkaju" po sistemu (npr. Daemon Tools - emulator optičkog pogona). Sa Windowsima su inače isporučene dvije verzije Internet Explorera - 32-bitna i 64-bitna. Premda vam se čini bolje koristiti 64-bitnu verziju browsera, valja imati na umu da se ona oslanja na 64-bitne pluginove kojih baš i nema previše. Drugim riječima, zasad i dalje valja koristiti 32-bitni browser, a budući da se radi o IE-u, ništa nas sprečava da za istu svrhu koristimo nešto sigurnije poput nove Opere ili Mozillinog Firefoxa. Moramo napomenuti da je trenutno dostupna i 64-bitna beta verzija Firefoxa koju smo isprobali i koja radi. Muče je isti problemi sa pluginovima kao i IE, ali je za razliku od Microsoftovog browsera "beskrajno" brža. Što se tiče anti-virusnog softvera, jedina aplikacija za koju znamo da već sada ima 64-bitnu verziju je Avast! Anti-Virus s tim da svi vodeći proizvođači anti-virusnog softvera razvijaju 64-bitne inačice svojih alata. Problem sa aplikacijama koje se integriraju u kontekesne menije je jednostavan - aplikacija radi kako treba, ali nema integracije u Explorer što je muka ako je npr. riječ o alatu za kompresiju kao što je Winrar.
Posebna mapa "Program Files" predefinirana je za x86 aplikacije
32-bitne aplikacije koje instaliramo na nove Windowse automatski su predefinirane da se instaliraju u posebnu programsku grupu. Kao što znamo, na Windowsima XP je to mapa Program Files. Na 64-bitnim "prozorima" imamo dvije ovakve mape - "Program Files" u koju se intaliraju 64-bitne aplikacije te "Program Files (x86)" za stare aplikacije. S obzirom da operativni sustav može paralelno izvoditi obje vrste aplikacija, različiti se procesori nekako moraju razlikovati u Task Manageru odnosno kartici Processes. Tako 32-bitne aplikacije kraj imena svojih procesa imaju oznaku "*32" dok 64-bitne aplikacije nisu posebno označene.
