Athlon se overclock-a drukčije nego Pentium procesori zbog toga jer ne tolerira
visoki front side bus (FSB). Uzrok tome je najvećim dijelom double data rate
(DDR) arhitektura koja zahtijeva vrlo precizan timing. Pod DDR-om, procesor i
matična komuniciraju na brzini koja je dvostruka veća od brzine sabirnice (FSB
od 100MHz je ustvari 200MHz). Realni limit ploča baziranih na AMD 750 čipsetu
je FSB od 110MHz (220MHz DDR). Overclock-anje se uglavnom postiže mijenjanjem
množitelja. Da bi se to postiglo treba posjedovati stvarčicu koja se zove Golden
Fingers (zlatni prsti) ili jednostavno prelemiti par otpornika. Ako vas zanima
kako modificirati Vaš Athlon pročitajte članak o tome na Tom's
Hardware-u. Golden Fingers se stavlja na sam procesor i putem njega se onda
manipulira množiteljom i/ili naponom.
Golden Fingers
Nismo imali novaca za Golden Fingers tako da smo se odlučili za lemljenje. Prelemili
smo procesor na množitelj od 6.5 (ustvari 3.25 - opet radi DDR arhitekture)
jer smo bili sigurni da će procesor raditi savršeno na toj brzini. Samo lemljenje
nije bilo ugodno jer uvijek postoji mogućnost da se tokom procesa nešto pokvari,
ali na sreću sve je prošlo bez problema. Jedina posljedica je bila ta da smo
se dobro iznojili od napetosti. Procesor smo umetnuli u matičnu i mašina je sretno
POST-ala.
Asus K7M
Bili smo iznenađeni kad smo vidjeli da je Windows 98SE preživio promjenu ploče
i procesora. Nakon što je Windows izvrtio svoje, morali smo samo instalirati
nove AGP miniport i PCI bridge driver-e (najnovija verzije dostupne na AMD-ovim stranicama).
Odmah smo se bacili na testiranje, da vidimo da li sve radi kako treba prije nego
što krenemo u planirani clean install Windows-a. Izvrtili smo sve testove i sve
je prošlo kako treba. Nakon toga smo odlučili ići dalje te izvući maksimalno
koliko ide iz procesora. Digli smo prvo FSB na 107MHz i primjetili prve probleme.
Podigli smo napon procesora sa 1.60V na 1.70V (1.65V nije rješilo problem nedovoljne
stabilnosti) i sve je opet bilo kako treba. Da ne dužimo s pričom - na kraju
smo uspjeli izvući 715MHz (FSB 110MHz) iz procesora na 1.75V. Bili smo prezadovoljni.
Iznad brzine od 715MHz je cache memorija počela stvarati probleme. Znamo da se
mogao dodatno izvući koji megaherz iz procesora promjenom djelitelja cache memorije,
ali po našoj procjeni ne dovoljno da bi se dodatni trud isplatio. Ovako cache
radi na 1/2 brzine takta procesora, a ne na 2/5 ili 1/3 kolko bi možda bilo
potrebno. Za neke stvari je bolje imati malo manju brzinu procesora, a što veću
memorije i cache-a (npr. SETI@Home klijent)
