Standardna boljka ogromnog broja elektroničkih bubnjeva je što osjećaj sviranja na njima nije dovoljno sličan pravim bubnjevima pa se bubnjari frustriraju kad ne mogu na njima koristiti svoju standardnu tehniku. Obično je posrijedi nedovoljan odbitak palice, tj. senzori koji apsorbiraju previše energije.
Ne i ovaj put. Tvrda guma kojom su prekrivene sve udarne površine na senzorima, uključivo onaj za bas-bubanj, pod prstima i nogama izvrsno oponašaju prave činele i bubnjeve. Sve što ste navježbali na akustičkim bubnjevima - ako jeste - bez problema ćete primijeniti ovdje, a neke su stvari, poput tremola i otvaranja hi-hata, čak možda i malo lakše. Za razne zone senzora korištene su različite vrste materijala, tako da se palica, primjerice, od okvira odbija slabije nego od sredine, baš kao što i treba.
Napomenimo da te zone nisu ovdje samo iz dekorativnih razloga, već ih sustav različito registrira i reagira ovisno o tome što na njima radite. Preciznije rečeno, snare se može svirati i po rubu (za bubnjare: rim shot i rim click) i ima kotačić kojim se može podešavati neki parametar sustava - najčešce zategnutost spirala. Tomovi nažalost ne nude ovu mogucnost nego imaju samo jednu efektivnu zonu.
Činele su također podijeljene u zone. Hi-hat različito reagira svira li se po rubu ili obodu, kao što i ride i jedna crash činela poznaju razliku jesu li odsvirani po kapici, obodu ili rubu, a mogu se čak i prigušiti rukom. Preostala cinela - jedan crash je samo jednozonski, i to se nije u praksi pokazalo tako problematičnim. Uglavnom, svo tipično sviranje, ne uključujući bizarnosti poput udaranja hi-hata odozdo, može se relativno dobro izvesti na DTXpressu.
Što se glasnoće tiče, ovaj komplet je dovoljno tih da se može svirati u bilo kojem stanu, ali ipak nije bešuman. Glasnoća je otprilike jednaka onoj kao da udarate istom snagom po knjizi ili podlošci za miša, dakle bolja vam polovica ipak neće baš moći zaspati dva metra dalje dok svirate. Za usporedbu, Rolandov V-Drum je nešto tiši, ali po mišljenju autora je i nešto manje responzivan od DTXpressa - odlučite sami ćemu cete dati prednost.
Senzori su osjetno manji od pravih bubnjeva i činela, ali su se nakon nekoliko dana sviranja pokazali dovoljno velikima da ih čak niti u najbržim manevrima nećete promašivati. Masa kompleta je dovoljna da se pri snažnom sviranju ne pomiče, ali s pedalama ćete na glatkom podu - očekivano - imati problem. Šteta što nisu priložene barem neke sitne poluge koje bi njih mogle mehanički fiksirati za ostatak kostura.

Primjer činele s gornje strane. Ima tri reaktivne zone - rub, obod i kapicu, i može se prigušiti rukom. Po potrebi se može montirati na običan stalak za činele

Ista stvar odozdo. Tu je konektor za kabel i potenciometar osjetljivosti

Elektronika

S obzirom da je Yamaha elektronički div, ne treba nas čuditi da je digitalna "jezgra" DTXpressa, procesor na koji se kabelima spajaju svi senzori, možda i najbolji dio cijelog kompleta.
Za početak, procesor nudi ništa manje nego pedeset setova bubnjeva kao tvorničke presetove. Ne radi se o stalnoj reciklaži tri ista samplea, već se doista radi o distinktivnih pedeset kompleta. Medu njima nalazimo, očekivano, vjerne snimljene kopije najpoznatijih Yamahinih akustičnih setova: Oak custom, Beech custom, Maple custom i Recording (Birch) custom. Zatim, tu su Rolandovi elektronički plagijati, emulacije starih bubnjeva, specijalizirani setovi za razne žanrove glazbe, udaraljke... manje-više sve što vam i teoretski može zatrebati.
Međutim, sistem vam na raspolaganje daje sve svoje sampleove (ima ih nešto preko 400), i možete ih kombinirati i stvoriti dvadeset svojih custom kompleta. Pritom će pokazati još jednu svoju snagu: moći ćete podešavati sve zamislive i nezamislive parametre - osjetljivost, pojedinačni odjek, filtre za svaki sample, kombiniranje više uzoraka u jedan i njihovo miksanje ovisno o glasnoći udarca, dinamiku, visinu tona, uvjete koji senzor uključuje a koji isključuje neki parametar,... Uglavnom, mogla bi se napisati cijela knjiga o tome (a nju i dobijete s DTXpressom). Srećom, prilikom konfiguriranja novog kompleta ne morate sve pojedinačno podešavati već sistem sve automatski stavi na default, a korisniku prepušta da regulira što i kako želi.
Osim toga, procesor ima bazu nekoliko desetaka postojecih MIDI pjesama koje vam može reproducirati za vježbu (sa ili bez bubnjeva), kao što svoju svirku možete i sami snimati u za to predviđene registre. Potom, tu je i vrlo konfigurabilan metronom, analizator tempa glazbe, te nekoliko programa za učenje stabilnosti ritma.
Procesor nudi konektore za dodatne senzore ako ih poželite spajati (do tri komada), izlaz za slušalice i odvojene 2x6mm analogne izlaze za spajanje na konzolu ili ozvučenje, kao i standardni MIDI izlaz. Parametri se reguliraju pomoću nekoliko velikih i osvjetljenih tipki i praktičnog kotačića, a sve se vidi na jednom osvjetljenom ekranu i troznamenkastom displeju za znamenke koji prikazuje tempo, momentalno izabrani set bubnjeva, itd.
Sve u svemu, izvrsno odrađeno. Zamjerke možemo uputiti samo na dvije stvari: LCD ekran koji je katkad premalen da bi se na njemu lako shvatilo koji točno parametar podešavate ili u kojem ste od milijun izbornika (npr. nije očito da je "CPRevDel" zapravo "Current Pad Reverb Delay"), te izlazno pojačalo koje kod slušalica s većom impedancijom (konkretno, autor je koristio 600-ohmske) obično ne može postignuti glasnoću na koju su bubnjari naviknuti kod akustičnih bubnjeva.
Vrlo, vrlo zahtjevnim bubnjarima moglo bi smetati što ne mogu pomoću računala uploadati svoje setove uzoraka, ali smrtnicima koji ne nastupaju na Wembleyu će, vjerujte, i ovih četiristotinjak biti dovoljno.

Jednostavan i efikasan pristup - nekoliko velikih tipki i jog-kotačić, te osvjetljeni ekrani

Zvuk

Toliko o tehničkim opskurnostima - no kako sve to zvuči kad se upogoni i udari? Najbolji odgovor bio bi: ovisi o onome što želite raditi, ali u većini slučajeva vrlo dobro.
Za razliku od mnogih jeftinih elektroničkih bubnjeva, kod DTXpressa forma zvuka ovisi o glasnoći udarca; tihi udarac nije jednostavno "umjetno" stišan glasni, vec je drukčiji po karakteru, što se u svirci itekako osjeća i općenito daje kompletu vrlo realističan zvuk kod većine uobičajenih "manevara".
Međutim, problemčići nastupaju kad želite izvesti tremolo, koji unatoč promjenjivim uzorcima ipak zvuči malo presterilno, previše precizno. Naravno, ne radi se o nečem što stalno koristite, ali u onih četvrt sekunde u svakoj dvanestoj pjesmi u repertoaru će se osjetiti. Slično je i sa zonama na senzorima čije su granice gotovo bolno oštre, i u brzim udarcima će vam ruka lako promašiti milimetar i dva i izbaciti vas iz takta (doslovno i figurativno), što akusticki bubnjevi inace lakše praštaju. Neke tehnike, poput sviranja metlicama ili rodovima, su pak potpuno isključene.
Ali opet, sve ovisi o onome što namjeravate svirati. Možete mirno odrađivati svoje rock, R&B, blues, fusion, pop, DB i slične probe bez da ikad osjetite ograničenja, kao što i ćete se nafrustrirati ako vam je do sviranja marševa i metličarenja što ipak, realno rečeno, radi možda jedan od trideset.
Što se pak same kvalitete uzoraka (sampleova) tiče, zamjerki nemamo. Nikakvih krckanja ni šumova, i već bi i sam takav katalog digitalnih snimki bubnjeva na tržištu mogao solidno koštati. Kvaliteta je bez sumnje dovoljna za prosječan studijski rad, a za probe, manje nastupe i vježbanje kod kuce, više nego dovoljna. Sistem ipak nema digitalni S/PDIF izlaz - po svojoj prilici, ova je odluka više marketinške nego tehničke prirode.

Šuma kabela koji vode prema senzorima, ali zahvaljujući markiranim etiketama i konektorima, spajanje ipak nije preteško

Podešavanje, srećom, ide jednostavno mada nažalost nema prstena za označavanje pozicija