nVidijini čipseti iz serije nForce 600 predstavljaju jedinu alternativu za sve korisnike koji svoj Intel Core 2 procesor ne žele upogoniti Intelovoj platformi. Primarni razlog zašto bi netko htio odabrati ploču baziranu na jednom od nVidijinih čipseta je dakako podrška za tehnologiju SLI s obzirom da Intelovi čipseti podržavaju isključivo ATI-jev CrossFire. Najnoviji čipset iz porodice nForce 600 nosi ime nForce 680i LT SLI, a riječ je o ponešto oslabljenoj i osjetno jeftinijoj varijantni najsnažnijeg čipseta iz serije, modela nForce 680i SLI. Prvu komercijalno dostupnu ploču baziranu na ovom novom čipsetu predstavila je EVGA, nVidijin eksluzivni partner bilo da je riječ o grafičkim karticama ili matičnim pločama, a upravo smo se ovom pločom imali prilike pozabaviti tijekom proteklih dana.

Sigurno se pitate po čemu se nForce 680i LT SLI razlikuje u odnosu na svojeg starijeg i skupljeg brata. Prema nVidijinim službenim stranicama, 680i LT SLI nudi "Good" dakle dobre mogućnosti overclockanja u odnosu na 680i SLI koji nudi "Best" odnosno najbolje mogućnosti overclockanja. Što ovo konkretno znači najbolje ćemo provjeriti tijekom testiranja, no po nekoj logici rekli bi slabija verzija čipseta jednostavno nudi manje opcija namijenjenih overclockanju u BIOS-u. Druga i posljednja teoretska razlika je to što 680i LT SLI podržava EPP SLI Ready memoriju na taktu od maksimalno 800 MHz dok je snažniji čipset sposoban iskoristiti module koji su programirani na takt od 1200 MHz. Ovo zapravo i nije toliko bitno za overclockere s obzirom da će oni ionako ručno podešavati takt i latencije svojih modula. To je to što se tiče teorije, no kako ćete vidjeti, teorija nije jednaka praksi.

EVGA nForce 680i LT SLI A1

Specifikacije:

• Podržani procesori:
  • Intel LGA 775 - Core 2 Quad, Core 2 Duo, P4, P4EE, Pentium D, Pentium XE
  • FSB 1333/1066/800/533 MHz
• Čipset:
  • NVIDIA nForce 680i LT SLI
• Dodatni kontroleri:
  • Marvell 88E1116-NNC1 1Gb/s
  • Texas Instruments - Firewire 1394a
  • Realtek ALC885 Azalia compatible audio
• Memorija:
  • 4x DIMM utora za DDR2 533/667/800 MHz memoriju
  • Maksimalno do 8 GB
• Utori:
  • 2x PCI-E x16
  • 2x PCI-E x1
  • 2x PCI
• ATA konektori:
  • 1x IDE (max. 2 jedinice)
  • 6x SATA2 nForce
• I/O konektori na backplateu:
  • 4x USB 2.0
  • 1x PS/2 tipkovnica, 1x PS/2 miš
  • 6x audio + digitalni optički
  • 1x Firewire
  • 1x RJ-45
• Overclocking:
  • vCore
  • vMEM, tMEM
  • vSB, vFSB
  • FSB
• Ostalo:
  • PC Health monitoring (ambientalna i CPU temperatura, temperatura NB-a, napon, brzina ventilatora)
  • Automatska regulacija brzine ventilatora

Za početak recimo da EVGA ne proizvodi i dizajnira sama matične ploče već koristi nVidijin referentni dizajn. Ovo uopće nije loša odluka s obzirom da NVIDIA s referentim pločama prema našem iskustvu uvijek odradi prilično dobar posao, bilo da je riječ o dizajnu ili BIOS-u. Samu ploču je dakako proizveo nVidijin OEM partner, a u ovom slučaju je riječ o Foxconnu.

S obzirom da je bazirana na high-end čipsetu, na ploču nisu ugrađeni nikakvi dodatni samostalni kontroleri izuzev Texas Instrumentsovog Firewire kontrolera. Eventualni problem za one koji još uvijek rabe više od dva IDE uređaja je samo jedan IDE kanal koji nudi sam čipset. Mrežno sučelje riješeno je pomoću Marvellovog gigabitnog PHY-a, no ugrađen je samo jedan čip tako da ploča zapravo ima samo jedan gigabitni LAN konektor, a ne dva kao što je navedeno u nVidijinim specifikacijama čipseta. Zvuk je također riješen standardno preko Realtekovog ALC885 codeca kompatibilnog s Azalia HD Audio standardom. U skladu s referentnim pločama koje smo do sad imali prilike vidjeti i ovdje je implementiran samo digitalni optički, a ne i koaksijalni izlaz. Još jedna razlika u odnosu na specifikacije viđene na nVidijinim stranicama je izostatanak trećeg utora za grafičku karticu. Na EVGA-inoj ploči su naime samo dva PCI-E x16 konektora s punom propusnošću. Gubitak trećeg utora nije nešto oko čega bi pustili suzu s obzirom da velika većina korisnika ne iskorištava niti dva utora, a kamoli još i treći koji je u principu namijenjen za korištenje grafiče kartice koja bi se brinula isključivo o računanju fizikalnih efekata u igrama.

EVGA-ine ploče imaju prilično zanimljiv način pakiranja koji je praktički identičan pakiranju grafičkih kartica ove tvrtke. Tako EVGA svoje ploče ne stavlja u kartonsku kutiju već su ploče uložene u plastični oklop odnosno kovčežić koji ih mnogo bolje štiti od oštećenje u odnosu na klasično pakiranje.

Paket opreme koji se isporučuje s EVGA nForce 680i LT SLI matičnom sastoji se od:

• 6x SATA kabel, 3x adapter za SATA napajanje s ukupno šest konektora, okrugli IDE kabel, okrugli floppy kabel
• USB bracker , Firewire bracket, COM bracket, SLI mostić, backpanel za kućište
• Priručnik, CD s driverima i alatima, disketa s driverima za SATA kontroler

Oprema EVGA-ine ploče na prvi pogled izgleda jako šturo no u principu se radi o solidnom paketu opreme koja ima jedan posebni profesionalni štih. U opremi nema nikakvih posebnih điđa, no sve što vam je potrebno da iskoristite mogućnosti koje nudi ploča je tu, uključujući COM bracket koji i dalje treba malom broju korisnika. Priloženi SATA kabeli su izuzetno kvalitetni, a mogu se pohvaliti i bravicama na konektorima što je sastavni dio novih revizija SATA specifikacije. Uz ploču ne dolazi klasičan veliki priručnik za uporabu već set manjih priručnika na različitim jezicima. Premda će ovo možda predstavljati problem za neiskusnije korisnike, veteranima će biti sasvim dovoljno. Na kraju, ne možemo ne spomenuti floppy disk s driverima za SATA kontroler. Iako su mnogi odustali od korištenja floppy pogona, činjenica je da Windowse XP nije moguće instalirati na SATA kontroler koji radi u nativnom modu (ili RAID-u) bez korištenja ovog "pretpotopnog" uređaja tako da pozdravljamo EVGA-inu odluku da s pločom priloži i disketu s driverima.

Možda se pitate koja je razlika između nazivno jednakih EVGA-inih ploča koje se razlikuju prema nastavku u imenu - T1 ili A1. A1 označava da se radi of full retail verziji ploče koja ima punu opremu, a nakon registracije na EVGA-inim stranicama i doživotno jamstvo. T1 nema toliko jak bundle i ima standardno dvogodišnje jamstvo.

EVGA-ina ploča zahvaljujući korištenju referentnog dizajna na korisnika ostavlja sličan dojam kao i nVidijine grafičke kartice - klasičan zeleni PCB načičkan je neupadljivim komponentama dok u oči upadaju jedino hladnjaci s nVidijinim logom te nešto veća EVGA-ina naljepnica kraj prvog utora za grafičku karticu.

Hlađenje matične ploče izvedeno je aktivno što nas ne čudi mnogo s obzirom da su nVidijini čipseti notorni po grijanju. Korištenje ventilatora također u teoriji obećava bolje overclockanje tako je jasno zašto su ugrađeni i na hladnjaku northbridge i na hladnjaku southbridgea. Srećom, ventilatori su obuhvaćeni sistemom automatske regulacije kojeg možemo naći u BIOS-u tako da ih je moguće natjerati na tiši rad. Osim aktivnih hladnjaka, na elektroniku koja hrani procesor energijom ugrađeni su i pasivni hladnjaci što je postala norma na svim high-end pločama. Prostor oko utora za procesor je relativno čist, bez velikih kondezatora, no imali smo problema s korištenjem našeg divovoskog Noctua NH-U12 hladnjaka. Naime, premda smo tijelo hladnjaka bez problema ugradili na ploču, problemi su nastali kad smo na hladnjak trebali staviti ventilator. Naime, kako je hladnjak na northbridgeu matične ploče dostav visok i krupan, ventilator na hladnjak procesora smo morali postaviti iznad njega tako da strši van tijela hladnjaka. To dakako nije bio neki problem kad je riječ o našem testnom stroju budući da kućište nije zatvoreno, no predstavljalo bi problem pri normalnom korištenju računala. Još jedan negativni aspekt pomicanje ventilatora je to što donji i najkritičniji dio hladnjaka na procesoru nije bio adekvatno ventiliran. Ipak, imajte na umu da je Noctua NH-U12 ekstremno velik hladnjak pa s većinom hladnjaka na tržištu ova ploča zapravo neće stvarati probleme.

Kao što ćete vidjeti kasnije u tekst, raspored konektora na EVGA-inoj ploči je prilično dobar. Ipak, ima i par izuzetaka, a prvi je 8-pinski EPS konektor za napajanje procesora. Prema je smješten na rub ploče što je u principu dobar izbor, ograđen je s tri strane drugim komponentama - pasivnim hladnjakom, većim elektrolitskim kondenzatorom i stražnjom stranom PS/2 konektora. Drugim riječima, teže mu je pristupiti nego inače posebice ako rabite veliki hladnjaka na procesoru.

Stražnji dio ploče s konektorima izveden je dosta asketski. Nema COM niti LPT konektora koji se na današnjim računalima praktički ne rabe, no s obzirom da je na ovaj način oslobođeno dosta mjesta, nije nam jasno zašto na njihovom mjestu nije smješten dodatni par USB konektora kojih uvijek zna faliti. Oni koji od integrirane zvučne kartice očekuju koaksijalni digitalni konektor će također biti razočarani budući da je na ovoj ploči implementiran samo optički izlaz.

Četiri memorijska utora za DDR2 module odmaknuta su dovoljno od utora za procesor, a instalacije memorije za dvokanalani rad olakšana je korištenjem utora različite boje - crne i bijele. Na rubu ploče, tik do utora za memoriju, smješteni su glavni 24-pinski ATX konektor, IDE konektor, molex konektor za dodatno napajanje matične ploče (vjerojatno ga nije loše koristiti ako rabite SLI, ali inače je nebitan), četiri SATA konektora te header za spajanje tipki na kućištu. Potonji konektor je označen bojama, a blizu prvog utora za grafičku karticu na PCB je ispisana i shema spajanja konektora na ovaj header. Ipak, držimo da je header smješten u prenapučeno područje tako da mu nije tako lagano pristupiti. Premda se vrlo blizu nalaze i SATA konektori, na njihovu poziciju nemamo zamjerki s obzirom da je "pikanje" SATA konektora prilično jednostavan posao. Ono što je zgodno kod ovakve pozicije je to što su konektori dosta visoko tako da korisnici s kućištima kod kojih je kavez za diskove smješten u gornjem dijelu neće imati problema s razvlačenjem i spajanjem SATA kabela.

Kao što vidimo na gornjoj fotografiji, prvi grafički utor je dovoljno odmaknut od memorijskih slotova tako da memorija nije teško instalirati čak i u potpuno složenom računalu. Zgodan detalj na utorima za grafičke kartice su bravice koje pružaju dodatno osiguranje pri transportu kućišta. Premda ovakve bravice u pravilu predstavljaju gnjavažu kad dođe do vađenja grafičke kartice iz utora, u ovom slučaju su izvedene izvrsno budući da ih je potrebno pritisnuti s vanjske strane utora iznad kojeg ne "visi" tijelo grafičke kartice. Što se tiče PCI i PCI-E x1 utora, zavisno o tome da li planirate koristiti jednu ili dvije grafičke kartice koje zauzimaju dva slota, izgubiti ćete mogućnost korištenja ili jednog PCI-E x1 utora ili po jednog PCI i PCI-E x1 utora. Kako god bilo, u najgorem slučaju na raspolaganju vam ostaju po jedan PCI i PCI-E x1 utor.

nForce 680i LT SLI čipset nudi 6 SATA utora, tako da su prva dva utora morala biti smještena na alternativu lokaciju. Ta alternativna lokacija je rub donjeg dijela ploče gdje su dva prva SATA utora (SATA 0 i 1) smještena vodoravno u odnosu na ploču. Na isti način orijentiran je i konektor za floppy disk.

Na kraju spomenimo još neke razlike u odnosu na skuplju nForce 680i SLI ploču. Na PCB-u 680i LT SLI ploče tako nema LED zaslona za dijagnostiku grešaka pri bootanju, a izuzete su i tipke za resetiranje i uključivanje računala. Postavke BIOS-a moguće je pak resetirati putem klasičnog jumpera koji je smješten da donjem rubu ploče, a kojem nije teško pristupiti čak niti kada je ploča nakrcana komponentama i smještena u računalo.

Promjena u našem testnom sistemu od naše recenzije MSI-jeve P6N Platinum ploče su minimalne - dodali smo PCI WLAN karticu i nadogradili drivere grafičke kartice na verziju 158.19. WLAN kartica je tu radi lakšeg pristupa Internetu. S druge strane ne treba zaboraviti da je korištenje nekoliko kartica na matičnoj ploči također i test stabilnosti. Naime, premda EVGA-ina ploča nije imala zamjerki na dodavanje još jedne kartice (uz zvučnu koju stalno koristimo), naš Gigabyte GA-965P-DQ6 konstantno se resetirao sve dok se ne bi riješili jedne PCI kartice. Što se pak testnog softvera tiče, Company of Heroes je zamijenjen s veteranom Half Life 2: Lost Coast. Razlog za to je loše skaliranje performansi Company of Heroes benchmarks s obzirom na izmjene matične ploče.

Pritiskom na tipku Del EVGA-ina ploča otkrila nam je tajne svog BIOS-a. Kao što smo očekivali, riječ je o klasičnom Award BIOS-u koji smo imali prilike vidjeti i na ostalim nVidijinim referentnim pločama, a u ponešto izmjenjenoj verziji i na pločama nVidijinih partnera kao što su MSI i Gigabyte.

Osnovni meni za konfiguriranje sistema

Taktovi PCI-E sabirnice i množitelj procesora

Izbornik za konfiguraciju takta FSB-a i memorije

Bogat izbor latencija memorije

Određivanje različitih napona (primjetite undervolt napona procesora)

Ako vam je overclockanje bitno, EVGA-ina ploča nudi odličnu selekciju opcija koje vam dopuštaju ubrzavanje vašeg procesora i memorije iznad tvorničkih postavki. Opcije za overclockanje smještene su u izborniku "Advanced Chipset Features" koji se dalje na manje izbornike, ali istovremeno sadrži i opcije spremanja postavki u profile (tri mjesta za memoriranje). Mogućnost spremanja postavki je nešto što je prvi predstavio Abit na svojim MAX pločama, a feature je bogomdan za sve one koji vole često prčkati po BIOS-u.

Konkretne opcije za overclockanje su slijedeće:

• EVGA nForce 680i LT SLI :
• FSB između 400 i 2500 MHz
• Brzina PCI-E sabirnice - 100 do 200 MHz (PCI-E 1 i 2)
• Varijabilni množitelj memorije ili 1:1, 5:4, 3:2 (FSB/MEM)
• Latencije memorije - CAS, tRCD, tRP, tRAS, tRRD, tRC, tWR, tWTR, tREF, CMD
• Množitelj procesora
• Napon procesora - od 0.8 do 1.6 V, u koracima od 0.00625 V
• Napon memorije - od 1.8 V do 2.5 V, u koracima od 0.1 V
• Napon FSB-a - od 1.2 do 1.4 V, u koracima od 0.1 V
• Napon southbrigea - 1.2 V do 1.4 V, u koracima od 0.1 V
• Mogućnost spremanja postavki putem profila (3 mjesta)

Premda nismo imali prilike isprobati EVGA-inu nForce 680i SLI ploču, prema recenzijama koje je moguće naći na mreži svih mreža, model baziran na čipsetu nForce 680i LT SLI nudi manje opcije koje bi vam mogle poslužiti za overclockanje računala. Sama NVIDIA tvrdi da je mogućnost overclockanja FSB-a na nForce 680i LT čipsetu slabija nego na njegovom starijem bratu, no to bi se moglo objasniti i s činjenicom da u BIOS-u testirane ploče nema opcije za modificiranje napona northbridgea čipseta. Sve skupa ponuđeni naponi nisu takvi da će zadovoljiti ekstremne overclockere, no za klasične "zračne" projekte ove vrijednosti su sasvim adekvatne. Ono što nam se jako svidjelo u BIOS-u, osim profila za spremanje postavki, je real-time izračunavanje taktova. Dakle ako promjenimo neki takt i množitelj, sve se prikazane vrijednosti ponovo izračunavaju tako da lako znamo što smo točno podesili. Ista je stvar s naponima - prikazan je trenutni napon, a s lijeve strane je izbornik pomoću kojeg je moguće mijenjati napon. Kad smo već kod napona, svakako moramo spomenuti to da je ploča tijekom testiranja prijavljivala oko 0.05 volta manji napon nego što smo ga mi odredili. Da li je napon procesora bio zaista takav ili ploča jednostavno krivo prijavljuje vrijednosti, ne znamo, a nažalost nismo mogli niti provjeriti budući da je mjerenje napona na procesoru pomoću instrumenta vrlo teško izvediv poduhvat.

Maksimalni takt FSB-a koji smo uspjeli postići na EVGA-inoj ploči je 465 MHz, a do njega smo stigli s puno muka. Naime, nakon par dana testiranja i bezuspješnog pokušavanja overclockanja ploče na takt viši od 405 MHz (prelazak ove vrijednosti rezultirao je instantnom nestabilnošću), zaključili smo kako ploča najvjerojatnije ima "rupu" u FSB-u, pa smo ovu rupu probali i preskočiti. Nakon što smo takt sabirnice postavili na 470 MHz, Windowsi su se digli, a računalo je prolazilo testove stabilnosti. Ipak, gotovo svaki pokušaj resetiranja računala odnosno hot boota završio bi s neuspjehom tako da smo takt sabirnice spustili na 465 MHz gdje su problemi nestali. Pokušali smo naći i gornju granicu problematične "rupe", a pronašli smo je na 460 MHz. Drugim riječima, imali smo popriličnu sreću što smo pri pokušaju preskakanja "rupe" uspjeli pogoditi odgovarajuće vrlo usko frekvencijsko područje na kojem ploča radi kako treba.

Nadalje, naišli smo na probleme pri pokušaju postizanja maksimalnog overclocka sabirnice, procesora i memorije. Prema je ploča na taktu od 465 MHz uz maksimalno overclockanu memoriju (1160 MHz) prolazila testove stablinosti bez problema, kad bi prilagodili i procesor da radi na maksimalnom taktu od 3660 MHz, računalo bi postalo nestabilno. Kad bi pak smanjili takt FSB-a na vrijednost između 300 i 350 MHz, a za procesor rabili viši množitelj (što srećom nije problem s obzirom da je riječ o Extreme Editionu), računalo bi ponovo prolazilo testove stabilnosti. Ovo se može pripisati kombinacijama različitih množitelja, a vjerojatno i osjetno većem zagrijavanju komponenti na graničnim maksimalnim taktovima. Ipak, treba naglasiti da tijekom rada s pločom odnosno overclockanja niti jednom nismo morali resetirati postavke BIOS-a ručno. Ploča bi to uvijek napravila sama ako joj postavke nisu odgovarale.

Sve u svemu, niti ova nForce ploča za Intelove procesore nije nas osobito fascinirala svojim mogućnostima kad je riječ o overclockanju tako da mislimo da NVIDIA još mora dosta raditi kako bi ispolirala svoje proizvode do te mjere da se u ovom kontekstu mogu ravnopravno nositi s Intelovim čipsetima.

Premda pri overclockanju lovimo što više taktove komponenti, nekad upravo ti viši taktovi donose niže performanse zbog modificiranja drugih parametara kao što su latencije. Slična se stvar događaka kod nekih čipseta pri visokom taktu FSB-a, pa nam je palo na pamet provjeriti kakva je situacija u ovom pogledu s nForce 600 serijom čipseta. Direktno smo usporedili rezultate EVGA-ine ploče na taktu FSB-a od 325 MHz i maksimalni 465 MHz s tim da su takt memorije i procesora u oba slučaja bili nazivno jednaki (dakako, imaju tu ulogu i skriveni množitelji koje ploča primjenjuje sama automatski).

PCMark05
CPU
FSB 465 MHz 8320    FSB 325 MHz 8305      0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 83 50
Memory
FSB 465 MHz 7409    FSB 325 MHz 6983      0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 83 50

Razlika u performansama procesora u PCMarku je praktički nikakva, no kad je riječ o performansama memorije, korištenje maksimalnog FSB-a itekako se osjeti. Dakako, imajte na umu da je riječ o sintetičkom benchmarku čiji rezultati mogu, ali u većini slučaja nisu pretočeni u osjetno ubrzanje u praksi.

Everest 2006 MEM test
Read (MB/s)
FSB 465 MHz 9179    FSB 325 MHz 8901      0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 90 00 92 00
Write (MB/s)
FSB 465 MHz 8446    FSB 325 MHz 5912      0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 90 00 92 00
Copy (MB/s)
FSB 465 MHz 7491    FSB 325 MHz 6468      0 15 00 30 00 45 00 60 00 75 00 90 00 92 00
Latency (ns)
FSB 465 MHz 67,3    FSB 325 MHz 50,8      0 1 2 2 4 3 6 4 8 6 0 7 0

Još jedan sintetički test koji mjeri isključivo performanse memorije daje nam još bolji uvid u ponašanje čipseta na različitom taktu. Rast performansi pri čitanju nije velik, no kod pisanja se situacija osjetno mijenja. Kad je riječ o kopiranju podataka, rast performansi je također solidan. S druge strane, ako pogledamo vrijednosti brzine pristupa memoriji, vidjet ćemo da se s povećanjem takta FSB-a osjetno povećava i vrijeme pristupa memoriji.

WinRAR
Brzina kompresije (kB/s)
FSB 465 MHz 1348    FSB 325 MHz 1339      0 3 00 6 00 9 00 12 00 14 00

Popularni alat za kompresiju začudo ne "osjeća" mnogo viši FSB. Dosta čudno s obzirom da su naša dosadašnja iskustva s ovom aplikacijom bila da dosta zavisi o latencijama memorije.

HL2 Lost Coast
1280x1024
FSB 325 MHz 136,56    FSB 465 MHz 135,64      0 3 0 6 0 9 0 1 20 14 0

U Half Lifeu 2 Lost Coast razlika je minimalna tako da ju slobodno možemo pripisati i devijaciji pri mjerenju.

Quake 4
1280x1024
FSB 465 MHz 96    FSB 325 MHz 95      0 1 5 3 0 4 5 6 0 7 5 9 0 9 7

Niti Quake 4 nam ne daje mnogo bolje podatke od Half Lifea 2. Razlika je u postotku u ovoj igri više izražena, no svejedno je zaista minimalna.

SPECviewperf 9.03
3dsmax
FSB 465 MHz 19,98    FSB 325 MHz 19,9      0   4   8 1 2 1 6 2 0
catia
FSB 465 MHz 11,89    FSB 325 MHz 11,87      0   2   4   6   8 1 0 1 2
ensight
FSB 325 MHz 17,47    FSB 465 MHz 17,42      0   4   8 1 2 1 6 2 0
light
FSB 465 MHz 15,53    FSB 325 MHz 15,53      0   3   6   9 1 2 1 5 1 6
maya
FSB 325 MHz 33,13    FSB 465 MHz 30,28      0   7 1 4 2 1 2 8 3 5
proe
FSB 465 MHz 12,3    FSB 325 MHz 12,29      0   2   4   6   8 1 0 1 2 1 3
sw
FSB 465 MHz 13,74    FSB 325 MHz 13,72      0   3   6   9 1 2 1 4
tcvis
FSB 325 MHz 4,15    FSB 465 MHz 4,135      0   1   2   3   4 4, 20
ugnx
FSB 465 MHz 4,372    FSB 325 MHz 4,369      0   1   2   3   4 4, 4

Najsvežija inačica poznatog paketa za mjerenje performansi OpenGL radnih stanica nije pokazala osjetne razlike u performansama računala na različitoj brzini FSB-a. Jedini izuzetak je testiranje s engineom softvera za 3D modeliranje Maya koje je urodilo osjetnom razlikom u rezultatima, ali u korist nižeg takta FSB-a.

Cinebench
Render test