Asus RT-N18U – 802.11n na steroidima

Uvod

Router RT-N18U je novi top model koji dolazi od poznatog Tajvanskog proizvođača elektronike, Asus-a i dio novog trenda routera baziranih na ARM arhitekturi. Uz funkcije koje smo navikli vidjeti na uređajima ovog tipa, proizvođač nam već na kutiji obećava i mnoge druge. Neke imaju smisla i vrlo su dobro došle, kao recimo trogodišnje jamstvo ili USB 3.0 sučelje. Druge je pak smislio netko iz marketinškog odjela u napadu inspiracije pa imamo natpis „150% Wider signal coverage“ za koji nije objašnjeno od čega je točno 150 posto šire. Ali ipak, kada vidimo sve funkcije, tri antene na sjajno crnom uređaju, saznamo da ima punu podršku za DD-WRT, a imamo nekakvih 500 kuna koliko trenutno košta ova spravica, čemu oklijevanje?

O izgledu, prvi dojam

Kada otvorimo kutiju dočeka nas uredno složen router sa tri odvojive antene, adapterom za struju i jedan i pol metarskim mrežnim kablom, sve u vrlo crnoj boji ili bolje rečeno u crnom odsustvu boje.

Sam router je vrlo ugodan oku sa kombinacijom izgleda brušenog metala, ugljičnih vlakana/dijamanta i srebrnim slovima ASUS u gornjem desnom kutu na inače plastičnom kućištu. Jedina druga prisutna boja je plava a dolazi od ledica koje indiciraju redom aktivnost na žičanoj mreži, vezu na Internet, aktivnost na USB 2.0 ili 3.0, aktivnost na WLAN-u i zadnja koja nam govori da li je uređaj uopće upaljen. S prednje strane nalazi se jedan ali vrijedan USB 3.0 port dok je na stražnjoj stani stavljen USB 2.0 uz prekidač za paljenje/gašenje, gumb za reset i gumb za WPS. Tu je i WAN ethernet port i 4-porta za Gbit ethernet. Sa svih strana osim prednje i gornje, nalaze se otvori za hlađenje kroz koje se vidi tiskana pločica (PCB) sa elektronikom.

Zbog ovoga se čini da će se ovaj router dosta dobro hladiti postavili ga mi uspravno na zid ili ga položili na gumene nožice. Vrlo je vjerojatno da će te ovaj uređaj lako uklopiti u „folklor“ dnevne sobe, uz druge jednako crne spravice bez kojih vaš kućni medija-centar-hram-zabave ne bi bio ono što je. Ispravljač napona je klase efikasnosti „V“ i daje istosmjernu struju napona 12V i jakosti 1,5A što znači da bi router mogao povući i do 18W što pak opravdava brigu oko hlađenja. U kutiji je još i brošura koja nam omogućava da se registriramo kod proizvođača radi podrške i ostvarivanja proizvođačke garancije.

O funkcijama

U „srcu“ uređaja kuca Cortex-A9 ARM procesor na 800MHz sa 256MB DDR3 RAM-a što bi u svijetu smartphone-a bilo na razini nekog srednje slabijeg modela ali je za router ove cijene u klasi dobrog trkaćeg automobila i trebalo bi omogućiti dovoljno snage za dugogodišnje nadograđivanje, bilo sa firmware-om od proizvođača ili od neke treće strane. Sa ovoliko memorije i ovim procesorom, tvrdnja proizvođača o 300.000 simultanih session-a, dobiva na težini.

Tri prilagodljive antene bi trebale omogućiti bolju prilagodljivost prostoru u kojem se uređaj nalazi jer bi pomicanjem antena mogli poboljšati pokrivenost i uhvatiti signal tamo gdje ga možda ne bi bilo u odnosu na uređaj s internim antenama. Upravo je prije spomenuta 150% bolja pokrivenost (kod Asusa nazvana AiRadar) temeljena na tzv. beamforming funkciji, koja je uključena u 802.11n standard i koja bi trebala poboljšati prijem pojedinog WLAN klijenta. Ovo je uobičajena mogućnost „n“ standarda, u kojoj se manipuliranjem prostornih karakteristika signala postiže bolji prijem na nekoj točci mreže. Naravno, signal se ne može istovremeno poboljšati za sve klijente ukoliko ih ima više od jednog i ukoliko svi prenose maksimalnu količinu podataka ali bi trebao poboljšati prijem onom klijentu koji je u najnepovoljnijem položaju.

Sve žičane utičnice su gigabitne, jedan WAN port i četiri LAN port-a, što je itekako potrebno sa svim HD sadržajem koji bi mogli očekivati da se u današnje vrijeme „šeće“ mrežom. Ovaj router nema adsl „modem“ u sebi pa ga je potrebno spojiti na uređaj od pružatelja Internet usluga (ISP), što ne bi trebalo predstavljati veliki problem pošto obično dobivamo terminalnu opremu od ISP-a.

Na uređaju su prisutne USB 2.0 i USB 3.0 utičnice koje bi nam trebale omogućiti spajanje periferije kojoj je potrebna veća propusnost. Ovo naravno vrijedi samo za uređaje koji su spojeni na gbit ethernet jer je 480 mbit/s propusnosti USB-a 2.0 sasvim dovoljno za bežične klijente osim ako ne sjede u istoj sobi pod idealnim uvjetima.

Ovaj model se reklamira kao „600Mbps router“ što je maksimum po 802.11n standardu a značio bi da se koriste maksimalna četiri prostorna kanala, to jest četiri antene i širine kanala od 40Mhz. Ovakav način rada će zauzeti oko 80% dostupnog frekvencijskog opsega na 2,4 Ghz i teško da će raditi u okruženjima sa jačim zagušenjem ali je teoretski moguće. Pošto RT-18u ima samo tri antene, navedenih 600Mbps postiže se asusovom „Turbo QAM“ tehnologijom koja vjerojatno koristi 256-QAM modulaciju „posuđenu“ iz 802.11ac standarda i ne radi u paru standardnim n WLAN uređajima. Navedena 256 QAM modulacija dodaje još dva bita na 64 QAM i omogućava ubacivanje još više podataka u signal ali postavlja još finije tolerancije na procesiranje signala. Uz ovakvo moduliranje na ovim frekvencijama ,moguće je postići 200Mbps po prostornom kanalu.