Athlon 64 4800+ X2 – dvoglavi zmaj u akciji

Rekli smo da smo AMD-ov najskuplji dvojezgreni procesr usporedili sa jednim Intelovim dvojezgrenim procesorom, ali nismo rekli kojim. Riječ je o najnovijem Extreme Editionu kojeg Intel više niti ne zove Pentium 4 već samo Pentium. Zanimljivo je da procesor zapravo niti nismo imali u rukama već su svi testovi izvedeni preko "velike bare" – u SAD-u. Šok, nevjerica? Nemojte se ništa čuditi. Intel ima vrlo prljav odnos sa novinarima čiji im tekstovi ne odgovaraju. Kako mi nemamo dlake na jeziku, Intel nas je upisao na svoju "crnu listu" pa od njih ne dobivamo hardver na testiranje. S obzirom na to da nam procesor nisu dali na testiranje, u ostatku članka dvojezgreni Pentium ćemo neutralno zvati "onaj procesor".

Da bi dobili rezultate testiranja "onog procesora" morali smo izvesti prilično zanimljiv manevar – zagnjaviti jednog starog prijatelja iz SAD-a koji zbog prirode posla (radi za veeeliku softversku tvrtku sa sjedištem u saveznoj državi Washington) ima pristup novom hardveraju. Našem smo prijatelju kurirskom službom poslali neke stvarčice iz našeg labosa (i dobrano iskasapili naš korporativni budžet) i za nagradu dobili natrag rezultate testova.

Nakon klarifikacije mističnih improvizacija pri dobavi rezultata "onog procesora", recimo nešto i o testovima. S obzirom da je riječ o dvojezgrenim procesorima, u naš arsenal testova smo uključili hrpu aplikacija koje znaju iskoristiti SMP sisteme. To su SYSmark 2004, Cinebenc 2003, Science Mark 2, Right Mark CPU Light 2005, 7-zip i Dr.DivX (zapravo sam DivX codec ima podršku za SMP, a ne Dr.DivX kao takav). Svi ostali testovi ne znaju iskoristiti dva ili više procesora. Moramo spomenuti da smo prvotno namjeravali koristiti još par testova – PCMark ’04, 3DMark 2005 i SPEC-ov 3ds max7 test – ali to na kraju ipak nismo učinili. Problem je bio u Epoxov matičnoj ploči za koju još uvijek ne postoji službeni BIOS koji dodaje podršku za X2 procesore. Mi smo za potrebe testiranja iskopali beta verziju BIOS-a koja je smrzavala sistem pri pokretanju spomenutih benchmarkova.

Još jedan problem na koji smo naletili vezan je uz kombinaciju Windowsa XP i "onog procesora". Naime, "onaj procesor" podržava HyperThreading pa ga Windowsi prepoznaju kao četiri zasebna procesora. Nažalost, Windowsi XP nisu OS koji je namijenjen uporabi na sistemima sa ovolikim brojem logičkih procesora (logički – virtualni) pa ne znaju efikasno pridjeljivati threadove pojedinom logičkom procesoru. Npr. ako pojedina aplikacija ima samo dva threada, Windowsi svaki thread neće pridjeliti svakom od fizičkih procesora nego će ih pridjeljivati prema indeksu logičkih procesora. Drugim riječima, našem su se američkom prijatelju događale situacije da je jedna jezgra bila pod punim opterećenjem dok druga jezgra nije radila ništa. Stvar se dodatno iskomplicirala pri testiranju sa 7-zipom koji se totalno poklao sa "onim procesorom" i task schedulerom Windowsa XP. Test bi prvih dvadesetak sekundi radio normalno, onda bi performanse real-time performanse počele oscilirati (real-time budući da aplikacija mjeri brzinu kompresije u realnom vremenu) da bi nakon pola minute, minutu performanse pale praktički na nulu. Task Manager Windowsa bi u isto vreme pokazivao da niti logička jezgra nije nimalo opterećena, ali je sistem u realnosti bio vrlo trom i neresponsivan.

To je to što se tiče problematike testiranja. Prije nego što krenemo na performanse, zgodno bi bilo pogledati koliko se griju testirani procesori. Oba smo procesora hladili sa Coolermasterovim hladnjakom Hyper 6+ sa automatskom regulacijom brzine ventilatora. Ambientalna temperatura je bila oko 26 stupnjeva celzija i na oba procesora je bio uključea automatska regulacija takta i napona zavisno o opterećenju.

Temperatura
Idle (stupnjevi celzija)
Athlon 64 4800+ X2 35    “Onaj procesor” 41    0   8 1 6 2 4 3 2 4 0 4 2
Stress (stupnjevi celzija)
Athlon 64 4800+ X2 47    “Onaj procesor” 60    0 1 2 2 4 3 6 4 8 6 0 6 1

Kao što vidimo, dvojezgreni Athlon je prilično umjeren po pitanju zagrijavanja. Razlika u odnosu na "onaj procesor" je prilično velika i vjerojatno bi bila još veća da nije automatske regulacije brzine ventilatora. Naime, našem se američkom prijatelju ventilator na hladnjaku vrtio nešto brže nego nama.

Uzgred rečeno, maksimalno opterećenje smo postizali sa Primeom 95 s tim da smo za svaku fizičku ili logičku jezgru na procesorima morali pokrenuti jednu instancu aplikacije sa posebno definiranim afinitetom s obzirom na broj jezgri.

Sada je vrijeme za rezultate testova.