Sigurni smo kako svi sve znate o SSD (Solid State Drive) diskovima
jer su već neko vrijeme prisutni na tržištu, a i tehnologija na kojoj se baziraju
nije nova. Ipak, za one koji prvi puta čuju da postoji nešto što se zove SSD
i da će to u budućnosti zamijeniti tvrde diskove kakve ih danas poznajemo,
evo nekoliko informacija:

Povijest razno raznih SSD uređaja je vrlo duga (seže još u eru
računala sa vakuumskim cijevima), no nikada nisu šire prihvaćeni zbog visoke
cijene. Moderniji SSD uređaji su prvi puta razvijeni krajem sedamdesetih godina
prošlog stoljeća, a 1995. godine su se pojavili prvi SSD-i bazirani na flash
memoriji kakve danas poznajemo. 2007. godina je vrlo bitna jer su se na tržištu
po prvi puta pojavili uređaji kapaciteta 1GB i veći, koji su se ugrađivali
u razne netbookove i subnotebookove. Danas kapaciteti širem
tržištu dosupnih SSD-ova dosežu 256GB, a Toshiba je za ovu godinu najavila
proizvodnju 512GB modela.

Tehnologija koja stoji iza SSD-a najčešće počiva na NAND flash
neizbrisivoj memoriji koja se pakira u standardne 1.8", 2.5" i 3.5"
formate. Prednosti neizbrisivog NAND-a su što zadržava podatke i tijekom iznenadnih
prekida dotoka struje, no zato su sporije od standardnih DRAM uređaja, ali
u nekim slučajevima i tradicionalnih tvrdih diskova. Zbog toga se u SSD uređaje
ugrađuju i male količine DRAM memorije kako bi se povećale performanse, a
veća brzina se postiže i zbog same činjenice kako su NAND čipovi u SSD-u paralelizirani.
Kako bi dodatno ubrzali rad, Micron koristiti tehnologiju segmentacije logički
slijednih podataka (slično RAID-u 0), te multipleksiranje. Prednosti NAND-a
se očituju i u činjenici da dolazi sa integriranim kontrolerom, koji se brine
o upravljanju loših blokova i algoritama za izjednačavanje istrošenosti. Ovo
proizvođačima dozvoljava prodaju NAND memorija sa nekoliko loših blokova,
što povećava proizvodnju i u konačnici snižava cijenu.

Sada kada znate nešto više o NAND-u, potrebno je znati kako
flash memorije mogu doći u SLC (Single-level cell ) te MLC (Multi-level cell)
izvedbama. Ove dvije izvedbe su vrlo slične po dizajnu, no različite po karakteru.
SLC memorija može spremiti samo jedan nivo napona (bit) u ćeliju, dok MLC
kao što mu ime govori može spremiti minimalno dva bita. Zbog toga su SLC izvedbe
nešto brže, dugotrajnije, otpornije na visoku temperaturu i energetski efikasnije.
S druge strane, MLC je jeftiniji i dozvoljava veću gustoću zapisa. Upravo
iz tog razloga će te na tržištu naći znatno više MLC SSD-a, koji imaju veliki
kapacitet, te povoljniju cijenu. Ipak, potrebno je posebno napomenuti jednu
bitnu razliku između dvije izvedbe, a ta je da SLC izdrži 100.000 ciklusa
brisanja, dok MLC izdrži "samo" 10.000, zbog čega je SLC primjereniji
industrijskoj upotrebi.

Prednosti u odnosu na tvrde diskove su svakako brže pokretanje
(nema spin-upa), praktički nepostojeće vrijeme pristupa za čitanje podataka,
niske latencije, brzi zapis podataka, nemaju pokretnih dijelova koji povećavaju
potrošnju, zagrijavanje i buku, veća mehanička i termalna otpornost , te manje
dimenzije i masa. Nedostaci su za sada manji kapacitet i viša cijena, ograničeni
ciklusi brisanja, niže brzine zapisa (kod SSD-a sa jeftinijim kontrolerima) i manja gustoća zapisa.

Što se tiče budućnosti SSD-ova, sve njihove prednosti će ostati,
dok će se neki od nedostataka ispraviti ili barem umanjiti te ćemo na tržištu
imati sve više ovakvih uređaja, koji će u potpunosti istisnuti klasične 2.5"
diskove u prijenosnim računalima svih tipova. Isto tako je za očekivati i
kako ćemo 3.5" diskove uskoro zamijeniti sa 2.5" SSD-ima, koji će
se prodavati uz adaptere za ugradnju u 3.5" prostore. Danas ćemo se pozabaviti
sa jeftinijim pripadnikom MLC SSD obitelji koji ima kapacitet 128GB, te SATA
II sučelje. G.Skill inače u ponudi ima i SLC diskove, a ono što je posebno
zanimljivo je kako su najaviti novu seriju SSD-a – TITAN, maksimalnog kapaciteta
256GB te većih brzina zapisa i čitanja.