Genuino-86duino-002

Često stariji ljudi znaju izvlačiti floskule o starim vremenima, u kojima je sve bilo u najmanju ruku bolje. Gotovo uvijek, doduše, zaboravljaju da su tada prvenstveno oni bili mladi, pa je sve izgledalo bolje, jer svi znamo da sve je lako kad si mlad. Ipak, oni koji su rođeni unutar zadnjih 100 godina zaista svjedoče svakodnevnoj mijeni iz nezamislivog u zamislivo. Tako su i pioniri digitalne elektronike, pogotovo s ovih prostora, gotovo s nevjericom dočekali to da za ridikulozne novce mogu počinjati prototipe svojih interesa i ideja. Tome za vjerojatno najzaslužniji danas planetarno popularni Arduino, inicijativa šačice talijanskih studenata-entuzijasta na „Interaction Design“ Institutu (kojeg je tada okupljao Olivetti i Telecom Italia)) u stanovitoj Iver na sjeverozapadu Italije. Arduino je omogućio dvije ključne stvari koje su tada bile nedostupne – jeftini hardver i jednostavan programski jezik. I danas tržište ozbiljnih razvojnih pločica za razvijanje prototipova drži svoju cijenu i kvalitetu dok razvojni alati poput Raisonanceovih, Keilovih i IARovih i dalje imaju primat na pijedestalu IDE i kompajler tržišta za mikrokontrolere. No, Arduino unutar svega par godina svojeg tržišnog nastupa omogućio i početnicima i profesionalcima da unutar 100$ dođu do razvojne pločice i pripadajućeg softverskog alata za rapidni razvoj prototipova. Koncept „shielda“, kako ga Arduino naziva, eliminirao je potrebu za eksperimentalnim pločicama (breadboard) a USB napajanje potrebu za kupovanjem ili integriranjem i tog dijela. Drugim riječima, od raspakiravanja proizvoda do prve „upali-ugasi“ igre s ugrađenom LE diodom nije potrebno dulje od 90 sekundi. Pitate li one stare gunđavce s početka ovog teksta, pa… Vjerojatno će vam reći da su nekada hodali 5 kilometara uzbrdo po razvojnu pločicu. I onda opet 5 kilometara uzbrdo natrag.

O Arduinu kao konceptu, obzirom da nije nepoznat čak i široj publici, nećemo trošiti puno riječi obzirom da kvalitetne literature postoji čak i na hrvatskom jeziku i od hrvatskih autora.

Nećete vjerovati što se dogodilo dalje

Autor ovih redaka zaboravio je da ste već kliknuli na ovaj link da pročitate članak pa je click-bait podnaslov deplasiran, no otvorimo početak konkretnog o proizvodu sa malo pikanterija. Iskusnom oku kojeg je učiteljica uvijek hvalila da je dobro usvojio tekst s razumijevanjem jasno je da smo na test dobili Genuino a pričamo o Arduinu. Valja na početku reći da je Arduino licenciran kao projekt pod GLP2 i Creative Commons Attribution – ShareAlike licencama, što pojednostavljeno znači da ga svatko može koristiti na bilo koji komercijalan ili nekomercijalan način dok god zajedno s razvojnom pločicom omogući krajnjem korisniku pristup shemama i izvornom kodu. To je iznjedrilo mnoštvo iteracija Arduina pod raznim marketinškim imenima i, što je još bitnije, različitim mikrokontrolerima, o čemu ćete čitati nešto kasnije u tekstu. No bilo kako bilo, vesela družina razgaljenih mladih talijanskih lavova par godina kasnije tužaka se međusobno pokušavajući zadržati brand jer je to jedini komercijalno oportuni segment GPL licencirane priče. Detalji su dostupni širom interneta kao i intervjui s akterima, pa je to upravo razlog zašto ne želimo dodatno komplicirati priču potencijalno stavljajući čitatelja u nekoj opciji skloniju varijantu. Bilo kako bilo, Arduino brand van Amerike se sada zove Genuino, a radi se o identičnom hardveru s drugim imenom.

Genuino-86duino-001

U početku se Arduino bazirao na 8 bitnim Atmelovim kontrolerima, da bi tokom godina iskusio razne varijacije mikrokontrolera, što unutar same Atmelove game, što preko raznih ARM varijanti pa sve do naše današnje poslastice – živ i zdrav x86 procesor na Arduino formatu. Holistički gledano, Arduino je vjerojatno prva jedinstvena platforma koja je developerima omogućila da kusaju čari ne samo raznih proizvođača i njihovih vizija procesora, nego i kompletno različitih računalskih arhitektura u smislu Harvarda i von Neummanna. Sigurno se pitate odakle Intel u ovim vodama? Dobri poslovni rezultati i diversifikacija posla dovela je Intel u poziciju da se nalazi na „svemu što diše“, osim segmenta pametnih telefona i tableta gdje je zastupljen u vrlo maloj mjeri. No, da Intel nikako ne planira (pro)pustiti x86 ni u kojem segmentu, jasno govori činjenica bliskog partnerstva s Microsoftom (koji de facto živi od x86 arhitekture) te oko 16 milijardi dolara teška akvizicija velikog igrača na FPGA, SoC i CPLD tržištu – Altere. Pa gdje onda naći bolji marketing nego u širokim narodnim masama – Arduino je gotovo izmišljena platforma za takav sales pitch.

Ali to nije sve, čitajte dalje i dogodit će se nešto nevjerojatno!

Svečano obećavam da neću više raditi ovo, no na stolu nije samo Genuino 101, nego i na ovim prostorima vjerojatno u potpunosti nepoznat 86duino, i to u svojoj ZERO izvedbi. Smjestite se udobno jer članak zaista donosi dva vrlo neobična komada hardvera koji s punim pravom mogu stajati na PCEkspert portalu! Oba su bazirana na Arduino Leonardo/Uno formatu, što ih čini kompatibilno s ostalim hardverom kojeg podržava ta platforma. Radi se o tako reći „početničkim“ modelima Arduina namijenjenim za upoznavanje sa svijetom mikroelektronike. Valja napomenuti da ovo nije prvi Intelov izlet, jer je njegova Galileo pločica već vidjela svjetlo dana. Formatom ne pretjerano drugačija od danas testiranog Genuina 101, Galileo je bio blago rečeni fijasko, gdje je do izlaska revizije Galileo 2 to bio praktički neispravan hardver, cijenom daleko više od konkurencije bez pravog smisla i koristi. Intel Edison, s druge strane, predstavljam ozbiljnu Atom baziranu „pilu“ koja ima pripadajući Arduino kit, no cijenom daleko iskače od onoga što bi Genuino 101 trebao predstavljati.