Gigabyte GA-Z97X-UD5H Black Edition test

Layout

Za razliku od generalnog trenda kiča i neukusa koji vlada u zadnje vrijeme, Gigabyte je išao na umjereniju kombinacija boja s ovim modelom/serijom. UD5H dolazi sa mat crnim PCB-om, standardnih ATX dimenzija. Na prvi pogled uočavamo uredan raspored komponenti unatoč nemalom broju konekcija i dodataka. Sjevernim dijelom ploče dominira rashladni sustav na regulaciji napona, a prostor oko socketa je generalno čist i pristupačan što znači da ne bi trebalo biti problema oko instalacije hladnjaka, osim ako imaju specifičan način montaže. Naš TRUE120 sa Venomous BTK-om i Noctua sa svojim SecuFirm2 sustavom nisu imali problema s okolnim zavojnicama i kondenzatorima.

Gornji lijevi dio ploče nije naročito interesantan, izuzev kontrolera koji se nalaze iza I/O panela. Radi se o dva kontrolera – ASMedia ASM1442K te NXP PTN3360DBS koji upravljaju video izlazima na ploči, te Renesasov uPD720210 USB3.0 hub koji se nalazi nešto niže od procesorskog socketa a za sobom donosi dodatna četiri USB 3.0 porta. Inače nismo ljubitelji Renesasovih kontrolera budući da su znaju biti mušičavi po pitanju svojih drivera, odnosno komunikacije s uređajima spojenih na njih. Na svu sreću USB3.0 utora ne manjka zahvaljujući Intelovom Z97 čipsetu. Na kraju tu je i dobro pozicionirani 8-pinski EPS konektor koji se nalazi uz heatpipe koji spaja aluminijske heatsinkove na regulaciji napona.

S desne se strane nalaze četiri memorijska utora adekvatno označena u crnoj i sivoj boji. UD5H dolazi sa službenom podrškom za 1600 MHz non-ECC module, no preko XMP-a su podržane i memorije brzina preko 2400 MHz, te overclockingom do 3200 MHz. Maksimalno podržani kapacitet iznosi 32 GB, odnosno četiri 8 GB modula po svakom utoru. Ukoliko koristite dva modula, potrebno ih je instalirati u 2 i 4 (odnosno DIMM_1 i DIMM_3) utore kako bi memorijski kontroler radio u dvokanalnom načinu rada. Za razliku od Asusa, Gigabyte se i dalje drži obostranih DIMM kopči na svojim pločama. Unatoč tome, DIMM-ovi i prvi PCIe utor su dovoljno udaljeni tako da je moguća (re)instalacija modula dok je (duža) kartica već instalirana. Desni dio ploče je nakrcan kojekakvim điđama, pa ćemo ih i nabrojiti. Tu su dva 4-pinska PWM fan headera za procesor, dvije male tipke namijenjene za pražnjenje CMOS-a te za reset računala; odmah ispod njih se nalazi veća crvena (osvjetljena) tipka za paljenje istog, što svakako dobro dođe za sve koji imaju ploču izvan kućišta. Pored njega se nalaze i dva prekidača – prvi služi za fizičko prebacivanje sa glavnog na sekundarni (i obrnuto) BIOS, dok drugi služi za premošćivanje i korištenje samo jednog BIOS-a ukoliko to želite (dobro dođe kod overclockinga, budući da se ploča nešto brže pali). U njihovoj neposrednoj blizini se nalaze izvedene naponske mjerne točke za procesor, memoriju, integriranu grafiku i za ostale bitne stvari vezane za naponski sektor u procesoru. Definitivno korisna stvar, iako bismo više voljeli da je to izvedeno preko headera i žica na koje spajamo sonde, no sad bi mi trista :). Poglavlje sjevernog dijela ploče završavamo sa 24-pinskim ATX naponskim konektorom, dvoznamenkastim debug displayom te USB3.0 headerom (koji je spojen direktno na PCH).

Regulacija napona

Po pitanju naponske strane ploče, UD5H je pošteno potkovana. Dolazi sa već uobičajenim Gigabyteovim „2oz copper PCB-om“ i 15-mikronski poznaćenim pinovima u socketu. Već na prvi pogled vidimo da ništa ne odudara od crne boje na PCB-u, što znači da nema ni standardnih aluminijskih 5K kondenzatora. Kako bi poboljšao trajnost ploče, Gigabyte je na UD5H koristio ultra-low ESR crne elektrolitske kondenzatore poznatog proizvođača Nippon Chemi-Con koji su deklarirani na 10 000 radnih sati pri 105°C (isti onakvi kakve Asus koristio samo u svojoj ROG seriji ploča). Po pitanju napajanja procesora, u pitanju je 12-ero fazna regulacija napona koju kontrolira digitalni VRD12.5 PWM kontroler – International Rectifiers 3598 i 3570A. Iako nemamo fotografiju ploče bez hlađenja, navest ćemo da ploča koristi 40-amperske IR3553 PowIRstage driver/MOSFET-e. Napajanje za memoriju je izvedeno nešto skromnije u vidu dvofazne regulacije napona – dvije 1R2 zavojnice te IR3570A PWM kontroler. Sve u svemu i više nego dovoljno čak i za napajanje najjačih Haswell procesora. Ovakav „overkill“ s komponentama s druge strane osigurava veću stabilnost i hladniji rad elektroničkih komponenti što u konačnici (barem u teoriji) osigurava njihov duži vijek trajanja. Prijeđimo na naše rezultate testiranja kako se ovakav setup pokazao u stvarnosti.

Kako bi rezultati bili što konkretniji, odlučili smo overclockirati procesor na 4400 MHz uz nešto viši napon od 1.25 V. Trenutno stanje napona smo mjerili na dva načina – softverski (CPU-Z) i pomoću digitalnom multimetra. Iako smo očekivali mješovite rezultate, te se bojali da ploča neće previše dići napon na najvišoj razini LLC-a, stvarnost se pokazala nešto drugačijom. Naime na postavljenih 1.25 V, CPU-Z/EasyTune su pokazivali upravo postavljene vrijednosti u BIOS-u, neovisno o razini LLC-a, dok su stvarne brojke, mjerene direktno na izvučenim mjernim točkama bile u najmanju ruku čudne. Idle je varirao između 1.252 V I 1.253 V, dok je load stajao praktički zakucan na 1.266 V. Očigledno je kako ekipa zadužena za BIOS development treba još malo poraditi na poliranju BIOS-a budući da se napon nije mijenjao neovisno što postavili u postavkama. Ploča je „zapela“ na jednom profilu koji napone drži zakucane na mjestu. S jedne strane je ovo pozitivno, no s druge se strane vidi da ipak nešto ne štima. Bilo kako bilo, ploča je zapela za dosta dobar profil (vjerojatno negdje između High i Extreme), tako da su naponi bili stabilni čak i na nemalih 4.4 GHz. Kasnije smo probali spuštati napon na 1.2 V i dizati ga na 1.3 V, no situacija s LLC-om je bila praktično identična.

Hlađenje

Hlađenje ploče je izvedeno odlično, te na njega nemamo nikakvih zamjerki izuzev eventualno nešto većih gabarita što bi moglo smetati nižim hladnjacima, iako mi nismo imali takvih problema s nekoliko isprobanih modela. Estetski umjerenog i neprenapadnog dizajna, prvi veći blok se prostire uz stražnji dio I/O panela, a povezan je jednim bakrenim heatpipeom s drugim koji naliježe na ostatak regulacije napona. I sam Gigabyte tvrdi kako je ovakav rashladni sustav blagi overkill budući da se radi o komponentama koji se iznimno malo zagrijavaju, što ćete vidjeti i u rezultatima naših mjerenja. Na čipsetu iliti PCH-u se nalazi manji rebrasti aluminijski blok koji je, kao i ostatak sustava, fiksiran vijcima. Nasjedanje na kritične elemente je adekvatno; VRM blokovi najliježu na MOSFET-e preko thermal-padova, dok se na PCH hladnjaku nalazila pasta kao sredstvo prijenosa topline. Prijeđimo na rezultate mjerenja.

Kako bi imali vjerniju sliku ponašanja ploče, uz testiranje pada napona, uvrstili smo i mjerenje temperature heatsinkova na ploči. Zadnji puta smo ovo radili na Rampage IV Extreme koja je imala ulaze za K-type sonde, dok smo za potrebe testiranja iskoristili naš vjerni Voltcraft K102 termometar. Mjerenje smo napravili u dvije varijante – pasivno i aktivno hlađenje. Kod pasivnog hlađenja jedini protok zraka je dolazio od ventilatora na procesoru i ventilatora s grafičke kartice. Dok smo u slučaju aktivnog hlađenja dodali 92mm Noctua NF-A9 PWM ventilatore spojene preko LNA adaptera kako bismo ih držali na nižem broju okretaja. HS #1 označava heatsink između backpanela i socketa, HS #2 heatsink iznad socketa, dok HS #3 označava PCH heatsink. Isto tako, sve navedene temperature su mjerene u kombinaciji sa overclockiranim procesorom koji je radio na 4.2 GHz pri 1.15 V. Kao što možemo vidjeti iz gornje tablice, najtopliji element sustava hlađenja je došao do tek 42°C prilikom opterećenja, dok je dodavanjem ventilatora i on pao na 35°C. Svi ostali elementi su se kretali oko 30-35°C što su zaista zanemarive temperature i ukazuju na efektivnost kako hlađenja, tako i na malu disipaciju topline komponenti koje hlade.