Intel Core2 Extreme X6800 i E6700 – šaka u oko

Nakon jako dugo vremena i velikih najava, Intel je predstavio procesore bazirane na novoj i radikalnoj arhitekturi za koju je odgovoran tim inženjera iz Intelovoj razvojnog centra smještenog u izraelskom grafu Haifa. Nova serija procesora dobila je službeno ime Core 2 s čime je poznati brand Pentium poslan u ropotarnicu povijesti. Zajedno s imenom, Intel se oprostio i s arhitekturom NetBurst orijentiravši se na dizajn koji karakterizira kraći pipeline, niži takt, velik dinamički L2 cache dijeljen između jezgri, širok izvršni engine te niska potrošnja.

Ruku na srce, arhitektura NetBurst, premda je imala svojih sjajnih trenutaka kao što je jezgra Northwood, generalno nije previše impresionirala svojim mogućnostima. Nakon što je AMD predstavio arhitekturu, a time i prve Athone 64 i Opterone, pravila igre su postala još stroža, no Intel joj se nije prilagodio kako treba odigravši kartu pod imenom Prescott. Premda su od Prescotta očekivana čuda (npr. radni takt od 5 do 10 GHz), najnovija iteracija arhitekture NetBurst samo je donijela dodatne probleme, posebice po pitanju zagrijavanja.

U proljeće 2003. godine, netom prije predstavljanja prvih Pentiuma 4 Northwood s 800-megahercnom sabirnicom, Intel je predstavio procesore razvijane pod imenom Banias. Pentiumi M bili su namijenjeni uporabi na prijenosnicima kao dio platforme Centrino. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da su dizajnirani u istom centru kao i Conroe – centru u Izraelskoj Haifi. Pentiumi M nisu bili samo nisko-naponska verzija Pentiuma 4 već novi dizajn baziran na arhitekturi Pentiuma III kojoj su dodane nove mogućnosti. Unatoč niskom taktu, performanse Pentiuma M bile su jednake, a često i bolje od stolnih Pentiuma 4 osjetno višeg takta. Uz to, ovi procesori su se mogli pohvaliti i osjetno nižom potrošnjom u odnosu na stolne procesore, bilo Intela ili AMD-a.

Na žalost mnogih naprednijih korisnika, Pentiumi M nikada nisu zaživjeli kao stolni procesori što zbog Intelovog skaliranja proizvodnih linija, što zbog toga što si firma nije htjela zabiti nož u leđa s potvrdom da procesori s niskim taktom mogu imati jednake ili bolje performanse od više-gigahercnih Pentiuma 4. Naime, arhitektura NetBurst koja je omogućavala vrlo visok takt velikim je dijelom plod marketinških zahtjeva koje je uvjetovala utrka izmeđa AMD-a i Intela kod lansiranja prvog stolnog procesora s taktom od jednog gigaherca. Kako je zbog ove utrke većina običnih korisnika zaključila kako je procesor s višim taktom i brži procesor, Intel se potrudio korisnicima ponuditi ono što su željeli vidjeti – procesore sa što većim radnim taktom.

Nakon što je Prescott kao posljednja revizija NetBurst arhitekture iznevjerio očekivanja zbog problema s postizanjem odgovarajućih taktova kao i velikih problema sa zagrijavanjem, postalo je jasno da Intelu treba osjetno drugačija arhitektura kako bi vratio staru slavu. Odgovor na ovo pitanje ponovo je došao iz izraelskog razvojnog tima koji je čini se imao slobodne ruke pri dizajnu nove generacije arhitekture. Inovacija i inženjerske vještine su ponovo došle u prvi plan, nauštrb zahtjeva marketinškog odjela. Rezultat je arhitektura izgrađena na uspješnim korijenima originalne arhitekture P6, a time i Pentiuma III te Pentiuma M.

Službeno ime nove arhitekture je Intel Core Microarchitecture. Riječ je o vrlo modernom derivatu originalne P6 arhitekture predstavljene 1995. godine s Pentiumom Pro. Osnovna baza arhitketure je 14-stupanjski pipeline, više od upola kraći od Prescottovog 31-stupanjskog pipelinea. Mogućnost paralelne obrade instrukcija je također osjetno poboljšana pa je svaka jezgra sposobna istovremeno obrađivati četiri mikro-op instrukcije (stariji procesori obrađuju samo tri). U odnosu na arhitekturu Pentiuma M poboljšana je predikcija granjanja, povećan je instrukcijski buffer te je dodana mogućnost makrofuzije.

Kod procesora starije generacije svaka bi se instrukcija individualno dekodirala i izvršavala. Novi Intelovi procesori pak imaju mogućnost sparivanja kompatibilnih instrukcija u jednu internu instrukciju (mikro-op) što povećava broj instrukcija koje procesor može obraditi u jedinici vremena. Kod Conroea je također poboljšana mikro-op fuzija, feature predstavljen s Pentiumom M. Kod modernih procesora klasične se x86 instrukcije (makro-opovi) pretvaraju u manje i jednostavnije instrukcije (mikro-opove) koje logičke jedinice u procesoru lakše obrađuju. Mikro-op fuzija omogućava stapanje kompatibilnih mikro-opova koji su nastali od istog makro-opa što pak smanjuje broj mikro-opova koje procesor treba obraditi.

S obzirom da je Intel Core Microarchitecture prva Intelova procesorska arhitektura od početka dizajnirana za dvojezgreni odnosno višejezgreni rad, inženjeri iz Haife su implementirali novi način pristupanja cacheu. Organizacija L1 cachea je ostala vrlo slična kao na Pentiumu M – po 32 kB za podatkovni i instrukcijski cache (8-way associative, s tim da je dodana mogućnosti direktne komunikacije između L1 cachea na svim jezgrama. L2 cache je pak dinamički dijeljen između jezgri, a u odnosu na Pentium M povišena je asocijativnost sa 8-way na 16-way. Zavisno o modelu, dvije jezgre dijele dva ili četiri megabajta cachea koji se dinamički alocira prema potrebama svake jezgre.

S obzirom na povećanu efikasnost procesora te činjenicu da se memorijski kontroler i dalje nalazi u čipsetu, a ne na samom procesoru, implementirane su tehnologije pod zajedničkim imenom Intel Smart Memory Access. Prva i najvažnije je Memory Disambiguation. Moderni x86 procesori imaju mogućnost out-of order izvršavanja instrukcija odnosno ne izvršavaju instrukcije u istom poretku kakav im je zadao softver već ih preuređuju redoslijed instrukcija radi postizanja veće efikasnosti. Cilj out-of-order izvršavanja instrukcija je zadržavanje popunjenog pipelinea kako bi logika u procesoru cijelo vrijeme bila s nečim uposlena.

Izvršavanje 128-bitnih SSE instrukcija u jednom taktu

Stariji procesori također rade na ovom principu, no on ima i neka svoja ograničenja kao što je nemogućnost izvršavanja load instrukcija (instrukcija koje čitaju podatke) prije store instrukcija (one koje zapisuju podatke), s obzirom da procesor ne zna da li će load instrukcija koja je "pogurana" ispred store instrukcije pročitati prave podatke (pošto je store instrukcija možda trebala te iste podatke izmjeniti). Memory disambiguation riješava ovaj problem pomoću algoritama koji određuju da li se load instrukcija zaista sigurno može izvršiti prije store instrukcije unatoč tome što bi se bez preuređivanja redoslijeda izvršavanja store instrukcija trebala izvršiti prije load instrukcije. U slučaju da se unatoč algoritmima dogodi greška, logika će ponovo izvršiti load instrukciju uz pomoć točnih podataka (logično je pretpostaviti da za spremanje originalnih podataka postoji i specijalni buffer).

Još jedan feature kojim su unaprijeđene performanse, pogotovo u multimedijalnim aplikacijama je Intel Advanced Media Boost. Riječ je o 16 novih SSE instrukcija koje su dodane postojećem setu (neki to nazivaju i SSE4, no to nije službeni naziv), kao i mogućnosti izvršavanja 128-bitnih instrukcija u samo jednom taktu (do sada je na ovakve instrukcije bilo potrebno potrošiti dva takta).

Dakako, tu je podrška za 64-bitne instrukcije odnosno EMT64, XD bit, ali i Intel VT odnosno hardversku virtualizaciju razvijanu pod kodnim imenom Vanderpool.

Novi se procesori proizvode 65-nanometarskim procesom uz pomoć tehnologije razvlačenja silicija (Strained Si) druge generacije. Proizvodnja Conroea će migrirati na 45-nanometarski proces čim za to Intel stvori operativne uvjete.

Trenutni proizvodni proces rezultira s dvojezgrenim procesorima sa 167 odnosno 291 milijuna tranzistora zavisno da li je riječ o verziji s dva ili četiri megabajta cachea (primjetite koliko je cache zapravo "skup" za implementaciju). Za usporedbu, dvojezgreni Athloni 64 s megabajtom cachea sadrže oko 227,4 milijuna tranzistora. Što se fizičke veličine, površina modela s manje cachea iznosi 111 mm2, a modela s četiri megabajta cachea 143 mm2. Za usporedbu, posljednja generacija Athlona 64 izrađenih 90-nanometarskim procesom ima površinu od 183 odnosno 230 mm2, zavisno o tome da li je riječ o procesoru s manjim ili većim cacheom.

Testna matična ploča bazirana na i975X čipsetu

Conroe je poput starijih Intelovih procesora namijenjen ugradnji u LGA775 procesorsko sučelje, no zahtijeva adekvatan čipset. Podržani Intelovi čipseti pripadaju seriji 975, 965, 964 i 946. Od svih navedenih čipset jedino je i975X nešto stariji što u praksi nameće određena ograničenja. Konkretno, samo određene novije ploče bazirane na i975X čipsetu zaista podržavaju Conroe budući da je Intel naknadno promjenio specifikacije sklopa za napajanje procesora. Što se tiče čipseta od nezavisnih proizvođača, trenutno samo NVIDIA nudi riješenja kompatibilna s Conroe procesorima, a to su čipseti nForce 590 SLI for Intel i nForce 570 SLI for Intel. Premda je inicijalno postojao plan i da ATI predstavi riješenja kompatibilna s Core 2 procesorima, no ti su planovi pali u vodu nakon akvizicije ATI-ja od strane intelovog arh-rivala AMD-a.

Dodatak:

Postoje i određene matične ploče koje neslužbeno podržavaju Conroe poput ASRock ConRoe865PE, a zasnovane su na starijim čipsetima od kojih neki čak podržavaju i DDR memoriju. Zahvaljujemo čitatelju koji nam je na forumu ukazao na ovaj propust u članku.

Svi Core 2 procesori komuniciraju sa sistemom preko 1066-megahercne (266 MHz quad-pumped) sabirnice koja je preuzeta iz starijih platformi. Podrška za memoriju o individualnoj implementaciji na matičnoj ploči (broj utora, tip čipseta), no u osnovi procesori su dizajnirani za rad s DDR2 memorijom na taktu od 800 MHz. CPU množitelj je potpuno otključen samo na modelu X6800 odnosno Extreme Editionu kako bi se što više udovoljilo zagriženim overclockerima. Kod ostalih je pak modela množitelj moguće samo snižavati, ali ne i povećavati iznad tvorničke vrijednosti.

Jedan od glavnih featurea nove arhitekture je osjetno niže zagrijavanje u odnosu na Pentiume 4. Tako TDP odnosno tipična toplinska disipacija, prema službenim specifikacijama, za sve procesora osim najbržeg modela X6800 iznosi 65 W. Extreme Edition pak disipira 75 W. Valja naglasiti kako ovo nisu vršne vrijednosti. Drugim riječima, uz maksimalno opterećenje koje se može postići s nekim alatima poput Primea 95, zagrijavanje može biti i veće.

Što se tiče modela koji su trenutno ponuđeni na tržištu, ukupno ih je pet.

Cijene procesora su preuzete s cjenika online trgovine Newegg. Kao što vidimo, raspon cijena je očekivan s tim da je Extreme Edition zaista vrlo, vrlo skup, čak i u odnosu na istu klasu starijih procesora. Vjerujemo da će većini ljudi biti najzanimljivi ili najjeftiniji modeli s dva megabajta cachea, ili pak najjeftiniji modeli s četiri megabajta cachea za one koji su spremni dati više novca za performanse.

Kao što vjerojatno znate, AMD je nakon predstavljanja Core 2 procesora prilično jako srezao cijene. Situacija s AM2 procesorima je sljedeća (cijene također preuzete s Newegga, neki modeli nisu ponuđeni na cjeniku).

Unatoč sniženju, AMD-ovi procesori nisu osjetno jeftiniji od Intelovih Core 2 procesora, barem ako zanemarimo dva najskuplja procesora – Athlon 64 FX-62 i Core 2 X6800. Nešto je bolja situacija s donjim domom AMD-ovih dvojezgrenih procesora koji su pristupačniji od najjeftinijeg Corea 2. Svojevrsni as u rukavu za AMD su Socket 939 procesori s obzirom da mnogi korisnici posjeduju matične ploče s ovim socketom, a koje su pak kompatibilne sa svim Socket 939 procesorima (u prvom redu novijim dvojezgrenim procesorima).

Test sistem :: Hardware Platforme Intel D975XBX Asus M32N-SLI Deluxe Procesor Intel Core 2 Extreme X6800 @ 2,93 GHz Intel Core 2 E6700 @ 2,66 GHz AMD Athlon 64 X2 5000+ @ 2,8 GHz Memorija 2 x 512 MB DDR800 Corsair, CAS 4-4-4-12, Command Rate 1T Grafičke kartice nVidia GeForce 7900 GTX Driveri:: ForceWare 91.31 Muzička kartica Creative Labs Audigy Kontroler Intel ICH7R nForce 590 SLI for AMD Hard disk(ovi) Seagate Barracuda 7200.7 NCQ, 160GB CD-ROM Pioneer DVR-106

Testni sistem :: Software OS Windows XP Professional Service Pack SP2 Chipset datoteke nForce 590 SLI 9.35 Intel Chipset SW 7.2.2.1007 DirectX verzija 9.0c SYSMark 2004 Patch 2, official run PCMark '05 v1.1 WinRAR v3.6, beta 8 CPU RightMark Lite v2005 beta ScienceMark 2 final SPECview perf v8.1, 1152x864x85Hz Cinebench 2003 SMP CPU test Blender v2.42, multi-threading Apple iTunes v6, MP3 192kB conversion DivX Create v6.3, standard quality Farcry v1.33, high quality HL2: Lost Coast high quality, HDR on

Kao što je moguće vidjeti u tablici, testirali smo dva Core 2 procesora i to ona najbrža – X6800 i E6700. Nažalost, u press kitu nije stigao niti jedan slabiji procesor pa ćemo u ovom testu obraditi samo odnos performansi u gornjem segmentu tržišta. Zajedno s procesorima stigla je Intelova "Badaxe" ploča bazirana na i975X čipsetu. Nažalost, s ovom pločom nismo bili u prilici provjeriti overclockerske mogućnosti novih procesora. Premda su postavke za overclockanje bile prisutne u BIOS-u, nisu radile kako treba. Također, sumnjamo u ispravnost senzora za mjerenje temperature procesora, no o tome nešto više kasnije.

Što se pak tiče AMD platforme, u igru je upao Athlon 64 5000+ te Asusova ploča M2N32-SLI Deluxe bazirana na nForce 590 SLI čipsetu. Nažalost, niti s ovom pločom nismo uspjeli proći bez problema. Unatoč nadogradnji BIOS-a na najnoviju verziju množitelj memorije za DDR2 800 nije radio kako treba – umjesto 800 MHz dobili bi 737 MHz. Svojevrsno riješenje problema bilo je overclockanje pa smo s brzinom sabirnice od 216 MHz postigli da nam procesor radi na taktu od 2,8 GHz, a memorija na punih 800 MHz. Model 5000+ inače radi na 2,6 GHz te svaka jezgra ima 512 kB L2 cachea. Najbrži AMD-ov procesor FX-62 pak radi na 2,8 GHz no ima megabajt cachea po jezgri tako da smo s overclockanjem dobili procesor koji po brzini na pola puta između modela 5000+ i FX-62.

Dodatak:

Problem s memorijskim množiteljem ipak nije vezan za matičnu već za sam procesor. Naime novi procesori za Socket AM2 ne generiraju takt memorije putem množenja HTT sabirnice kao što je bio slučaj na starijim procesorima, već se takt memorije dobija dijeljenjem takta procesora s tim da je vrijednost djelitelja jednaka polovici vrijednosti množitelja procesora. S obzirom da djelitelj memorije na A64 platformama mora biti cijeli boj, problem nastaje kad je množitelj procesora neparan kao što je slučaj s našim testnim Athlonom 64 X2 5000+ (13x200 = 2600 MHz, teoretski djelitelj memorije 6,5). Budući da se u ovom slučaju djelitelj memorije zaokružuje na prvi veći broj odnosno 7 u ovom slučaju pa je takt memorije - 2600/7 = 371,42 MH odnosno odnosno 742,6 MHz DDR. Zahvaljujemo čitatelju koji nam je putem foruma ukazao na ovaj propust.

Krenut ćemo s testom koji će nam dati više uvida u mogućnosti cachea memorijskog kontrolera na Intelovoj i AMD-ovoj platformi.

Core 2 Extreme X6800

Core 2 E6700

Athlon 64 X2 5000+

Prilično je evidentno da AMD sa svojim integriranim memorijskim kontrolerom i dalje ima prednost što se tiče brzine pristupa memoriji. Kako god bio efikasan kontroler u čipsetu, ne može biti bolji od logike koja je integrirana u sam CPU.

Sasvim je drugačija situacija što se tiče cachea. Unatoč činjenici da Intelovi procesori imaju mnogo veći cache nego Athlon, mnogo bolje s njim manipuliraju. Dok su brzine čitanja i pristupa za L1 cache tu negdje, Athlon 64 ima osjetno niže performanse kad je riječ o zapisivanju ili kopiranju podataka.

Još je gora situacija za AMD kad je riječ o L2 cacheu. Tu "zeleni" procesor gubi bitku u svakom pogledu što će kasnije, kako ćete imati priliku vidjeti, imati velikog utjecaja na performanse u raznim aplikacijama.

Sve u svemu, implementacija cachea na Core 2 procesorima je hvale vrijedna i predstavlja velik pomak u odnosu na stariju Intelovu arhitekturu NetBurst. Ne samo što je povećan kapacitet cachea, već su povećane i sirove performanse ove memorije.

CPU RightMark Light
1024x768
Intel Core2 XE X6800 17,0937    A64 5000+ @ 2,8 GHz 15,3254    Intel Core2 E6700 15,1632    0   3   6   9 1 2 1 5 1 8
1280x1024
Intel Core2 XE X6800 12,0701    Intel Core2 E6700 11,072    A64 5000+ @ 2,8 GHz 10,9263    0   3   6   9 1 2 1 5 1 8

Naš prvi sintetički test mogućnosti procesora je CPU RightMark Light. Test mjeri performanse procesora renderiranjem 3D animacije u kojoj su uključeni i izračuni sudara između kugli prikazanih u animaciji. Najbrži Conroe je neosporeni lider u ovom testu, što zbog činjenice da ima najviši takt od svih procesora, što zbog svoje arhitekture. Athlon se na nižoj rezoluciji drži na drugom mjestu, no s povećanjem rezolucije pada na zadnje mjesto. Doduše, razlike nisu velike u odnosu na E6700.

Science Mark 2
Moldyn
A64 5000+ @ 2,8 GHz 1441,5    Intel Core2 XE X6800 1420,15    Intel Core2 E6700 1298,22    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00
Primordia
Intel Core2 XE X6800 1483,34    A64 5000+ @ 2,8 GHz 1418,72    Intel Core2 E6700 1350,71    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00
Cryptography
A64 5000+ @ 2,8 GHz 1426,67    Intel Core2 XE X6800 1376,73    Intel Core2 E6700 1235,27    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00
STREAM
A64 5000+ @ 2,8 GHz 2009,82    Intel Core2 E6700 1491,27    Intel Core2 XE X6800 1475,28    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00
Mem bench
A64 5000+ @ 2,8 GHz 1905,79    Intel Core2 E6700 1706,78    Intel Core2 XE X6800 1664,29    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00
BLAS/FLOPs
Intel Core2 XE X6800 2235,63    Intel Core2 E6700 2036,7    A64 5000+ @ 2,8 GHz 1472,11    0 3 50 7 00 10 50 14 00 17 50 21 00 23 00

Athon se u Science Marku 2 drži izuzetno dobro, no njegova prednost u odnosu na Core 2 Extreme u većini je testova vrlo malena. Dva testa u kojima je prednost nešto veća su STREAM te memorijski test. U posljednjem testu koji je ponajviše orijentiran na sirovu snagu procesora, Athlon 64 ipak izlači deblji kraj što je bilo i za očekivati s obzirom na arhitekturu Core 2 procesora.

SYSMark 2004 - Internet Content Creation
Overall
Intel Core2 XE X6800 455    Intel Core2 E6700 424    A64 5000+ @ 2,8 GHz 333    0 8 0 1 60 2 40 3 20 4 00 4 80 55 0
3D Creation
Intel Core2 XE X6800 417    Intel Core2 E6700 386    A64 5000+ @ 2,8 GHz 303    0 8 0 1 60 2 40 3 20 4 00 4 80 55 0
2D Creation
Intel Core2 XE X6800 543    Intel Core2 E6700 510    A64 5000+ @ 2,8 GHz 392    0 8 0 1 60 2 40 3 20 4 00 4 80 55 0
Web Publishing
Intel Core2 XE X6800 416    Intel Core2 E6700 388    A64 5000+ @ 2,8 GHz 312    0 8 0 1 60 2 40 3 20 4 00 4 80 55 0

SYSMark 2004 - Office Productivity
Overall
Intel Core2 XE X6800 280    Intel Core2 E6700 266    A64 5000+ @ 2,8 GHz 204    0 6 0 1 20 1 80 2 40 3 00 3 60 38 0
Communication
Intel Core2 XE X6800 185    Intel Core2 E6700 182    A64 5000+ @ 2,8 GHz 174    0 6 0 1 20 1 80 2 40 3 00 3 60 38 0
Document Creation
Intel Core2 XE X6800 379    Intel Core2 E6700 355    A64 5000+ @ 2,8 GHz 250    0 6 0 1 20 1 80 2 40 3 00 3 60 38 0
Data Analysis
Intel Core2 XE X6800 312    Intel Core2 E6700 291    A64 5000+ @ 2,8 GHz 194    0 6 0 1 20 1 80 2 40 3 00 3 60 38 0

SYSMark sa sobom donosi prve doista loše rezultate za AMD-ov procesor. Oba Intelove procesora bez imalo problema dominiraju svim testovima osim Communication podtesta u Office Productivity suiteu, no u ovom su segmentu testa razlike između procesora ionako vrlo malene. Velika količina brzog dinamičkog cachea te efikasna arhitektura su bez sumnje razlozi zašto Core 2 procesori u ovom paketu testova imaju toliko dobre rezultate.

PCMark '05
CPU
Intel Core2 XE X6800 7514    Intel Core2 E6700 6821    A64 5000+ @ 2,8 GHz 5718    0 12 00 24 00 36 00 48 00 60 00 72 00 75 50
MEM
Intel Core2 XE X6800 6048    Intel Core2 E6700 5744    A64 5000+ @ 2,8 GHz 5299    0 12 00 24 00 36 00 48 00 60 00 72 00 75 50

PCMark je dugo vremena bio poligon za dokazivanje Intelovih procesora, sve dok u priču nisu uletjeli dvojezgreni Athloni. No odnos snaga je Core 2 procesorima ponovo prešao na Intelovu stranu. Zanimljivo je da u PCMarku Intelova platforma pokazuje bolje memorijske performanse u odnosu na AMD-ovu, što nije bio slučaj s prethodnim testovima.

WinRAR
Brzina kompresije (kB/s)
Intel Core2 XE X6800 1379    Intel Core2 E6700 1341    A64 5000+ @ 2,8 GHz 1068    0 2 30 4 60 6 90 9 20 11 50 13 80 14 00

Premda su Athloni tradicionalni gazili Intelove procesore kad je riječ o kompresiji podataka pomoću WinRAR-a, sada je situacija upravo obrnuta. Core 2 procesori imaju čak 30% prednosti u odnosu na dvojezgreni Athlon 64 s obzirom da WinRAR dosta profitira od velike količine cachea.

Apple iTunes
MP3 kompresija (s, manje je bolje)
Intel Core2 XE X6800 61,3    Intel Core2 E6700 66,9    A64 5000+ @ 2,8 GHz 72,8    0 1 5 3 0 4 5 6 0 7 5

Kompresija zvuka u MP3 format je još jedan test u kojem Core 2 pokazuje svoje snagu u odnosu na testni AMD-ov procesor.

DivX Create
DivX kompresija (s, manje je bolje)
Intel Core2 XE X6800 149,7    Intel Core2 E6700 163,6    A64 5000+ @ 2,8 GHz 216,6    0 4 0 8 0 1 20 1 60 2 00 22 0

Ništa bolje Athlon ne stoji niti sa enkodiranjem videa pomoću DivX paketa. Intelovi procesori su uvijek bili prilično dobri pri enkodiranju videa, a Core 2 samo uglancava staru slavu.

SPECview perf 8.1
3dsmax
Intel Core2 XE X6800 30,08    Intel Core2 E6700 30,07    A64 5000+ @ 2,8 GHz 24,01    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
catia
Intel Core2 XE X6800 20,34    Intel Core2 E6700 19,43    A64 5000+ @ 2,8 GHz 15,36    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
ensight
Intel Core2 XE X6800 21,77    Intel Core2 E6700 20,83    A64 5000+ @ 2,8 GHz 19,66    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
light
Intel Core2 XE X6800 20,8    Intel Core2 E6700 17,99    A64 5000+ @ 2,8 GHz 14,05    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
maya
Intel Core2 XE X6800 39,52    Intel Core2 E6700 35,12    A64 5000+ @ 2,8 GHz 27,15    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
proe
Intel Core2 XE X6800 25,46    Intel Core2 E6700 25,5    A64 5000+ @ 2,8 GHz 18,54    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
sw
Intel Core2 XE X6800 23,11    Intel Core2 E6700 22,7    A64 5000+ @ 2,8 GHz 17,6    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0
ugs
Intel Core2 XE X6800 14,96    Intel Core2 E6700 14,96    A64 5000+ @ 2,8 GHz 14,23    0   6 1 2 1 8 2 4 3 0 3 6 4 0

Nova Intelova arhitektura tuče proslavljene Athlone 64 i segmentu testova koji se bave 3D renderiranjem. Dok u Unigraphics (odnosno u novije vrijeme NX-u) te EnSightu razlike nisu toliko velike, u svim ostalim segmentima testa Athlon ima osjetno niže performanse. Neki će reći da u usporedbi ipak nije FX-62 koji ima nešto više cachea u odnosu na naš testni procesor, no ruku na srce, tih dodatnih 512 kB memorije ne bi napravilo drastične razlike u rezultatima testova.

Blender
Rendering (s, manje je bolje)
Intel Core2 XE X6800 71,75    Intel Core2 E6700 78,95    A64 5000+ @ 2,8 GHz 94,81    0 2 0 4 0 6 0 8 0 9 6

Pobjednički pohod Intelovih procesora nastavlja se i u Blenderu, besplatnom programu za 3D renderiranje koji ima sve više poklonika zbog svoje fleksibilnosti (dakako i "cijene"). Razlika u performansama je ponovno prilično velika.

Cinebench 2003
CPU test
Intel Core2 XE X6800 941    Intel Core2 E6700 857    A64 5000+ @ 2,8 GHz 743    0 1 80 3 60 5 40 7 20 9 00 95 0

Sve je isto kao prije - Core 2 hara. Ako je suditi prema rezultatima naših testova, AMD u ovom trenutku treba neki svoj "Conroe" da bi parirao Intel što se tiče performansi na stolnim računala.

Farcry
1280x1024
Intel Core2 XE X6800 140,78    Intel Core2 E6700 131,36    A64 5000+ @ 2,8 GHz 95,43    0 2 5 5 0 7 5 1 00 1 25 14 5

Napokon smo došli i do testova s igrama gdje također vladaju Intelovi novi procesori i to za popriličan broj sličica u sekundi. Situacija bi se vjerojatno promjenila da smo nabili AA i AF postavke, no odnos snaga pri rezoluciji 1280x1024 uz visoke detalje je prilično poražavajuć za manjeg proizvođača procesora.

HL2: Lost Coast
1280x1024
Intel Core2 XE X6800 110,91    Intel Core2 E6700 108,92    A64 5000+ @ 2,8 GHz 93,8    0 2 0 4 0 6 0 8 0 1 00 11 3

Situacija u Lost Coast tehnološkom demou je nešto bolja za AMD, no vjerojatno zbog činjenice da je pri testiranju bio uključen HDR što je stvorilo dodatno opterećenje za grafičku karticu. Mimo toga, Core 2 procesori se ponovo pokazuju kao izvrsno rješenje za igrače što velikim dijelom trebaju zahvaliti svojem velikom L2 cacheu (primjetite koliko je malena razlika između dva različita Core 2 modela).

Zagrijavanje

Prije nego što se bacimo na zaključak, nije naodmet pogledati koliko se naši testni procesori zagrijavaju u praksi. Za mjerenje smo koristili dvije metode s obzirom da nismo sasvim sigurni da matične ploče prijavljuju ispravne temperature. Prva metoda je bila ona klasična - senzor na procesoru kojeg očitava matična ploča. Druga metoda je mjerenje temperature hladnjaka (tvorničkog koji je priložen uz svaki procesor) pomoću vanjske sonde. U oba slučaja maksimalna disipacija postignuta je popularnim Primeom 95 s tim da je za svaku jezgru pokrenuta odvojena instanca programa. Temperatura bez opterećenja izmjerena je 20 minuta nakon što je Prime 95 isključen.

Temperature - MBO
Idle (°C)
A64 5000+ @ 2,8 GHz 33    Intel Core2 E6700 38    Intel Core2 XE X6800 39    0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0 7 0 7 2
Load (°C)
A64 5000+ @ 2,8 GHz 51    Intel Core2 E6700 65    Intel Core2 XE X6800 71    0 1 0 2 0 3 0 4 0 5 0 6 0 7 0 7 2

Izmjerene temperature su pomalo nerealne s obzirom na deklariranu potrošnju Core 2 procesora, no s druge strane službena deklaracija navodi tipičnu, a ne maksimalnu termalnu disipaciju procesora. Što se tiče odnosa temperature između dva Core 2 modela, ona izgleda prilično realno. No kako ploče često znaju lagati o temperaturi, pogledajmo i što kaže vanjska sonda.

Temperature - sonda
Idle (°C)
Intel Core2 XE X6800 31    Intel Core2 E6700 31    A64 5000+ @ 2,8 GHz 32    0   8 1 6 2 4 3 2 4 0 4 5
Load (°C)
Intel Core2 E6700 36    A64 5000+ @ 2,8 GHz 38    Intel Core2 XE X6800 43    0   8 1 6 2 4 3 2 4 0 4 5

Razlike u temperaturi više nisu toliko visoke i neki procesori su zamijenili mjesta, no Core 2 Extreme X6800 je i dalje najtopliji procesor pri mjerenju pod punim opterećenjem. S obzirom na brojna iskustva s matičnim pločama koje ne mjere temperaturu kako treba, skloniji smo vjerovati rezultatima koje smo dobili od vanjske sonde. U skladu s tim možemo reći da je Intel napokon skresao potrošnju svojih procesora do te granice da ona više nije problem. Moramo priznati da nam je prilično čudno što se X6800 prema našim rezultatima zagrijava više od AMD-ovog procesora s obzirom da bi u teoriji trebao imati nižu potrošnju, no što je tu je - temperatura je i dalje dovoljno niska da se na nju ne treba žaliti.

Intel je s arhitekturom nove generacije napravio korak, zapravo skok u pravom smjeru što je vjerojatno palo na pamet i dizajnerima koji su smislili aktualni Intelov logo sa sloganom "Leap Ahead". Povratak na efikasnu arhitekturu s kratkim pipelineom, veća superskalarnost (mogućnost obrade više instrukcija u jednom taktu), dinamički L2 cache dijeljen između jezgri te brojni novi algoritmi za manipulaciju podacima, donijeli su krunu performansi x86 procesora ponovo u Intelove ruke. Ruku na srce, performanse Core 2 procesora su toliko dobre da je isprva pomalo teško vjerovati u rezultate testa s obzirom dosadašnji odnos snaga između AMD-a i Intela. Srećom, to se nije negativno odrazilo na potrošnju procesora koja je vrlo niska, čak i usporedbi s AMD-ovim procesorima.

Intel je svjestan da je Core 2 Extreme X6800 najbrži x86 procesor na tržištu, pa je njegova cijena osjetno viša u odnosu model E6700 (drugi najsnažniji Core 2 procesor), ali i u odnosu na Athlon 64 FX-62. Cijena ostalih modela je u prosjeku veća od cijene AMD-ovih procesora, no Intelovi procesori su brži što kompenzira razliku. Ono što Intelu nedostaje je donji segment s obzirom da je najjeftiniji Core 2 procesor i dalje skuplji od Athlona 64 X2 4200+, s tim da se ispod njega nalaze još modeli 4000+, 3800+, a prilično skoro i 3600+. Tko zna, možda Intel uskoro predstavi low-end verziju Core 2 procesora (nekako sumnjamo da će se zvati Celeron II)?

Nažalost, za Intelove nove zvijeri najvjerojatnije ćete morati kupiti novu ploču s obzirom da ga podržavaju samo najnoviji čipseti ili pak najnovije ploče (kad je riječ o pločama baziranim na i975X čipsetu). Također, ako ste do sada koristili DDR memoriju, ne gine vam kupovina DDR2 memorije s obzirom da ne postoji čipset s podrškom za Core 2 procesor i stari DDR. Isti problemi su dakako prisutni ako razmišljate o AMD-ovoj Socket AM2 platformi, no ona je ionako sada puno manje atraktivna s obzirom na performanse i mogućnosti Core 2 procesora.

Na kraju treba reći da ćete vjerojatno najbolje proći ako ste vlasnik kakve starije Socket 939 konfiguracije. Uz velik pad cijena AMD-ovih procesora bez problema možete nadograditi svoj sistem kakvim dvojezgrenim procesorom bez dodatnih ulaganja u novu matičnu ploču ili memoriju.

Conclusion in english

With new Core Microarchitecture Intel undoubtedly made a step, better said jump in the right direction. Same thought was probably in mind of marketing folk who invented current Intel's slogan - "Leap Ahead". Return to efficient architecture with short pipeline, greater superscalarness (abiltiy to compute more instructions in one clock cycle), dynamic L2 cache shared by two or more cores and new performance oriented data fetching algorithms, brougth x86 CPU performance crown back in Intel's hands. Truth to speak, performance of new Core 2 CPUs are so good that we hard time believing the numbers that poped up during our tests, especially if we take into consideration past balance of power between AMD and Intel CPUs. Luckily, good performance had no negative impact on power compsumption of new CPUs which is quite low, even in comparison with AMD CPUs.

Intel is well aware that Core 2 Extreme X6800 is the fastest x86 CPU on the market so its price is much higher than price of model E6700 (second most powerfull Core 2 CPU) and even AMD's Athlon 64 FX-62. Prices of all other models are in general higher than those of AMD CPUs. Of course, Core 2 CPUs have better performanse so that pretty hammers out the difference in price. One thing that Intel is missing in the current line up are low-end CPUs because Athlon 64 4200+ is still cheaper than cheapest Core 2 (E6300) and besides that, AMD has even more cheaper dual-core CPUs like 4000+, 3800+ and pretty soon 3600+. But who knows, maybe Intel will soon release a low-end version of Core 2 CPUs (we seriously doubt that those CPUs will be called Celeron II)?

Unfortunately, for new Intel beasts you will probably have to buy a brand new motherboard because new CPU is supported only by new chipsets and/or new motheboards (if we are talking about i975X based motherboards). Also, if your are still using DDR memory, dishing out cash for DDR2 is unavoidable procedure because there are no motheboards which support both Core 2 and old DDR. Of course, AMD Socket AM2 platform is plagued by the same problem, but with Core 2 CPUs on the market, AMD's platform is now much less attractive.

In the end, you will probably get the best deal if you are still using old Socket 939 platform. With these new price drops of AMD CPUs you can easily and cheaply upgrade your rig with a dual-core CPU without investing in a new motheboard or different type of system memory.