Naslov umalo da nije bio "Problemi po Parhelii", ali sam u
zadnji trenutak ipak odlučio biti blaži. Ovaj kratki članak je nastao kao rezultat
patnji s kompatibilnošću Matrox Parhelia grafičke kartice s Intel i865PE
dvokanalnim chipsetom (tj. točnije s ASUS P4P800 matičnom pločom).

Kompatibilnost, riječ koja kod iskusnih (s naglaskom na iskusnih) informatičara
pobuđuje najgore strahove. Nažalost, Parhelia se prema korištenju dvo-kanalnog
rada i865PE chipseta pokazala vrlo zahtjevnom. Kako smo Parheliu isprobali
samo na ASUS P4P800 ploči, ne možemo tvrditi da se ista stvar dešava i na svakoj
matičnoj ploči baziranoj na i865PE/i875P chipsetima. Neovisno o tome,
odlučili smo podijeliti s vama naše dogodovštine.

Sve je počelo kupnjom Asus P4P800 matične ploče. U to vrijeme se u našem timu
još nije trajno nastanila Matrox Parhelia. Memorija, procesor i grafička kartica
preuzeti su s i845E matične ploče, a komponente su bile sve samo ne nekvalitetne
– Pentium4 2.4B (533MHz FSB, C1) CPU, 2x 256MB Corsair XMS DDR333 (model CMX256A-2700C2,
revizija 1.3) RAM i Matrox Millennium G550 video kartica. Spajanjem upravo nabrojanih
komponenti nastao je stroj koji se odlikovao stabilnošću i brzinom: procesor
je radio na 3.0GHz (667MHz FSB), a memorija je radila u dvo-kanalnom modu na
DDR333 CAS 2-2-2-5 (1:1).

A tada je došla Parhelia. Prvi doživljaj bio je krajnje zbunjujuć: Windowsi
2000 i Windowsi XP Pro raspadali su se pri instalaciji, sve dok memorija nije
postavljena u jedno-kanalni mod. Uz to, bilo kakvo podizanje FSB-a za 10MHz
iznad deklarirane vrijednosti procesora, rezultiralo bi plavim ekranom pri 3D
operacijama. Pomoglo nije ni dizanje voltaža – kako na procesoru (koji je čak
nekoliko sati radio i na 2.0V) i memoriji (do 2.75V), tako ni na AGP-u (do 1.6V).

Prvi spas došao je u obliku novog BIOS-a za matičnu ploču, verzija 1007. Memorija
je napokon proradila u dvo-kanalnom modu na 1:1 (DDR266, na 2.65V), ali sistem
i dalje nije trpio nikakvo podizanja FSB-a. Stroj je u na tim postavkama radio
krajnje stabilno, pa se i nismo previše bunili na nedostatak overclockiranja
procesora.

Nakon nekog vremena pojavio se novi BIOS za Parheliu (v.1.03) i matičnu (v.1008).
Zanimljivo da je s novim Parhelia BIOS-om stroj proradio bolje nego ikada. Stavljanje
1008 BIOS-a na matičnu ploču rezultiralo je opet problemima s dvo-kanalnim modom.
Srećom, stvar je spasio BIOS 1009 beta. Napokon je sve bilo fenomenalno stabilno,
procesor je radio na 3.0GHz (667MHz FSB), a memorija čak na DDR400 CAS 2.5-3-3-7
(množitelj 3:4). Čak je i Parhelia radila na višim taktovima krajnje stabilno:
s tvorničkih 200/250 MHz (GPU/memorija) podignuta je na 235/290 MHz. Nakon što
je sve ovo proradilo, pojavio se novi problem u konfiguraciji, nevezan uz ovu
tematiku, no problem je bio toliko bizaran da se sumnjalo da je napajanje preslabo
(Enermax 300W), diskovi loši (Seagate Barracuda ATA-IV i Barracuda 7200.7).
Kablovi su se mjenjali svaki dan, dok na kraju sumnja nije pala na pravog krivca
– PCI IDE RAID kontroler. Srećom da je dotični kontroler još pod garancijom
(samo da još i nađemo račun…).

Nakon nekog vremena, došao je trenutak da se Pentium4 2.4B (533MHz FSB) zamijeni
s 2.4C (800MHz FSB) verzijom. Nismo niti mogli sanjati što će se time izroditi.
Naime, konfiguracija je pokazivala iste simptome kao i na početku druženja ovog
sistema s Parheliom – Windowsi 2000 i Windowsi XP Pro raspadali su se prilikom
instalacije sve dok nismo memoriju iz dvo-kanalnog moda prebacili u jedno-kanalni.
Nije pomogao niti najnoviji BIOS za Parheliu (v1.04), a bome ni najnoviji BIOS
za matičnu ploču (v1.010). Potrošili dvije noći prije nego što smo uspjeli složiti
da sve radi dobro i stabilno. Zaključci su sljedeći: Parhelia je izuzetno osjetljiva
na dvo-kanalni rad memorije. Tako dvo-kanalni mod ne radi ukoliko memorija ne
radi istom ili većom brzinom od procesora. Upravo je bizarno to što Corsair
DDR333 CAS2 memorija uredno radi na DDR410 (CAS2.5) kada je omjer procesor:memorija
3:4, ali kada je omjer 1:1, tada memorija na DDR360 radi stabilno, a na DDR370
nestabilno (iznad toga računalo neće niti POST-ati). Kako bi korištenje omjera
4:3 i jedno-kanalnog moda bilo sakaćenje kompletnog stroja, procesor je downclockiran.

Smiješno, znam, ali ovo je najbrža kombinacija dotične konfiguracije. Zato
se nemojte smijati kada u mom sigu na forumu pročitate da P4 2.4C radi na 2.16GHz.
U svakom slučaju, Parhelia više nije osjetljiva na overclockiranje
procesora (a ni na downclockiranje) što je dokazano uz KingMAX DDR400
memoriju koja je procesor potpuno stabilno pratila do 225MHz (DDR450).

U svakom slučaju, kompatibilnost Parhelie povečala se s njezinim novim BIOS-ima,
prvo u verziji 1.03, a sada i u 1.04. Ipak, još uvijek ne podnosi da memorija
u dvo-kanalnom modu radi na sporijem taktu od sabirnice procesora, barem što
se tiče i865PE chipseta. Kakva je kompatibilnost na drugim chipsetima?
Isprobali smo ju još dva Intelova chipseta – i815EP i i845E i oba su
se pokazala kao vrlo zahvalni partneri za Parheliu. Na drugim platformama ju
nismo isprobavali, iako su se kolege iz BUG-a jednom prilikom izjadali sa svojim
lošim iskustvima na VIA chipsetima (BUG broj 130, strana 142).