Kao što je bilo moguće pročitati iz uvodnih redaka ovog testa, na red za testiranje stiglo je novo napajanje iz OCZ-ove CoreXStream serije –  i to upravo prvi i najmanji član ukupne snage 500W. Pakiranje tj. zaštitna ambalaža su u ovom slučaju zanimljivog kockastog oblika u kojem je smješteno, na vrlo praktičan način, sve ono što je potrebno prosječnom korisniku kako bi instalirao napajanje i uz to saznao neke osnovne informacije i karakteristike ovog modela.

Kartonska kutija tamne boje na svojoj stražnjoj strani otkriva osnovne značajke ove CoreXStream serije:

  • Kontinuirana izlazna snaga deklarirana pri 30°C ambijentalne temperature
  • 80% efikasnost pri tipičnom opterećenju
  • Dvostruki +12V vodovi za efikasniju distribuciju snage
  • Kompatibilnost sa ATX12V v2.2 standardom
  • 120mm ventilator upravljan promjenama temperature i opterećenja u svrhu ostvarenja bešumnog rada
  • ErP certifikat niske potrošnje u standby načinu rada
  • Širok spektar različitih vrsta konektora za pokretanje raznih tipova konfiguracija
  • Aktivno ispravljanje faktora snage (APFC) za efektivnu regulaciju ulaznog napona
  • Robusno zaštitno sklopovlje u slučaju previsokog napona, prevelike snage i kratkog spoja
  • 3-godišnja OCZ PowerSwap garancija

Uza sve navedeno, na poleđini pakiranja je moguće zamijetiti i cjelokupnu specifikaciju snage, kao i još poneki ostvareni certifikat, no ono što je daleko zanimljivije jest bočna strana OCZ-ovog pakiranja, koja otkriva dužinu kabela i konfiguraciju/količinu konektora:

Zavirivanjem u sadržaj same kutije prvo nailazimo na višejezične korisničke upute, koje usput posjeduju pokoju informaciju i o rasporedu pinova na konektorima, te osnovne instalacijske upute, kao i proceduru/preduvjete za ostvarivanje jamstva.
Osim jezgrovite knjižice, nailazimo i na crni kabel za povezivanje napajanja na napon gradske mreže, kao i 4 srebrna vijka za pričvrščivanje napajanja unutar kućišta. Na kraju priče, dolazimo i do samog napajanja koje se nalazi u plastičnoj vrećici sa zaštitnim zračnim mjehurićima. Vrlo jednostavan i funkcionalan način zaštite sadržaja kutije koja u skladu sa cjenovnom klasom odrađuje svoj posao sasvim solidno.

Izgled napajanja je poprilično standardan i nenametljiv, a cijela „šasija“ se sastoji od samo dva precizno oblikovana i perforirana lima (za razliku od većine koji posjeduju odvojivu rešetku ventilatora). Možda najzanimljiviji dio cijelog vanjskog dojma je naljepnica smještena pokraj glavne sklopke i utičnice na napajanju, koja nam otkriva da će ovo napajanje raditi samo na područjima sa nazivnim naponom gradske mreže od 230Vac (50Hz), što je vrlo bitna stavka ukoliko korisnik planira preseliti svoje računalo u zemlje gdje npr. prevladava napon od 115Vac.

Upravo gore navedena opaska daje za naslutiti jedan od razloga izostanka ovog napajanja sa 80Plus liste – sva napajanja se testiraju pri naponu od 115Vac. Drugi razlog je vrlo vjerojatno i nedostatna efikasnost koja bi ovom napajanju omogućila taj certifikat efikasnosti, koja vrlo vjerojatno koketira oko 80% vrijednosti, ali ne i cijelim dijelom. Još jedna naizgled minorna (ali i neizbježna) opaska – mjerenje efikasnosti pri naponu od 230Vac daje otprilike 1-2% veće vrijednosti od onih mjerenih na 115Vac, pa se u skladu s tim može zaključiti da napajanje zaista jest 80% efikasno, ali ne i na oba napona gradskih mreža.

Nakon sporednih stavki u ovom tekstu konačno dolazimo i do prve bitne – kabela za konekciju s konfiguracijom:

Upravo u ovom dijelu se otkrivaju i prvi nedostatci OCZ-ovog napajanja. Za početak, riječ je o njihovoj dužini, koja je realno gledajući poprilično manja u odnosu na ostatak konkurencije – u prosjeku govorimo o 400mm, što gotovo sigurno jamči probleme pri uređivanju i njihovu skrivanju čak i unutar kućišta srednje veličine.

Druga stavka je možda manje bitna, tj. više je estetskog karaktera – naime, nedostatak tzv. „sleeva“ tj. crnog mrežastog materijala kojime se inače omataju kabeli sekundara može značiti i manju količinu urednosti tj. slabijeg vizualnog dojma prilikom sastavljanja konfiguracije. Dojam ponešto popravljaju plastične vezice kojima su u manjoj mjeri ukroćeni snopovi žica, ali i dalje ostaje dojam nedorađenosti. Za konačni minus definitivno nam preostaje još jedna stavka – debljina žica na PCI-e kabelu. Korišteni su vodiči debljine 20AWG (~0.5mm2) dok je standardna mjera ipak 18AWG (~0.8mm2), a nerijetko se koristi i 16AWG (1.3mm2). Sama debljina vodiča ima direktan utjecaj na stabilnost napona na njihovim krajevima tj. konektorima, jer kao što je upućenijim čitateljima poznato, vodiči manjeg presjeka imaju veći električni otpor te samim time i veći pad napona na svojim krajevima. Povrh svega, na takav nedostatan kabel su postavljena dva PCI-e konektora, što cijelu situaciju samo dodatno pogoršava, jer je potencijalno opterećenje udvostručeno. Rezultati ovakvog pristupa će se pokazati očitima i u našim testnim rezultatima u nastavku ovog teksta.

Vjerojatno najbitnija stavka na svakom napajanju je njegova specifikacija snage, a na OCZ-ovom modelu se radi o sljedećem rasporedu:

Relativno snažan +3.3V rail naspram +5V nam polako daje do znanja da se ispod kućišta napajanja ne krije najmodernija platforma, a isto to potvrđuje i +12V vod, koji ipak daje podosta manje snage od sveukupne. Za ovaj cjenovni razred ovo je vrlo česta pojava i jedan od načina uštede kojeg se drže gotovo svi proizvođači. Kako će se ponašati ovaj raspored snage u stvarnim testovima saznat ćete na strani sa testnim rezultatima, a prije toga ćemo zaviriti u unutrašnjost i saznati s čime ustvari raspolaže ovaj OCZ model.