Nasljednik poznatog modela kontrolera Kaze Master II (model KM05-BK) dolazi u podacima krcatom pakiranju sa mnoštvom fotografija i rekli bismo svim podacima o tehnikalijama koje trebaju i ne trebaju korisniku.
Svi dijelovi su zaštićeni zajedničkom pjenastom masom protiv udaraca a kontroler je dodatno upakiran u najlon sa sredstvom koje sakuplja eventualnu vlagu.  Osim toga, plastični prozor displeja je zaštićen od ogrebotina slojem plastične folije. Iz iskustva znamo da ovdje vrlo lako nastaju ogrebotine pa je pametno ostaviti foliju neko vrijeme dok je ne poželite maknuti.
U osnovi možemo konstatirati da je pakiranje vrlo informativno a zaštita dijelova kvalitetno je izvedena.

Osim kontrolera tu nalazimo korisničke upute, vodiče s otpornim osjetilima temperature (4+2 komada), kabele za spoj ventilatora (4 kom), kabel za napajanje kontrolera, vijke i ljepljivu traku odnosno male kvadratiće trake žute boje za učvršćenje osjetila temperature gdje želite.
Korisničke upute na više jezika otisnute su dvostrano na jednom komadu papira i pružaju sveobuhvatan uvid u mogućnosti kontrolera. Ipak, dijelovi teksta su razbacani na način da se što bolje iskoristi prostor te bi ovdje bolje legla knjižica složena kako spada. Scythe navodi i ispravku krivih podataka u tabeli temperatura za postavke DIP-sklopki koje možete pronaći na stranici proizvoda.

Raduje nas što u kompletu dolaze i dva rezervna kabela s osjetilima osim četiri „glavna“ a upravo toliko postoji ulaza za mjerenje. Šarenilo vodiča na svim ovim kabelima nameće vječno pitanje organizacije i izgleda unutrašnjosti računala nakon provođenja svih žica unutar kućišta kao što ćete vidjeti kasnije u našem buildu. Smatramo da će mnogi korisnici kojima je ovaj kontroler potreban prionuti „opleti“ postupku – prostor za neke buduće nadogradnje Mastera II očito postoji. Srećom, uporaba kabela za napajanje kontrolera može se izbjeći jer koristi jednaki 4-pinski priključak (potrebno 5V ili 12V) kakav nalazimo od davnina za napajanje FDD-a pa bi ga trebali imati s napajanjem.

Kaze Master II je kontroler za ugradnju u 5,25“ utor i naizgled jednak originalu ali pogled straga otkriva porast u količini elektronike – originalni kontroler ima jednu tiskanu pločicu a dvojka ima dvije.
Točnije, s prednje strane se izgled nije mijenjao te nalazimo samo naziv proizvođača Scythe te četiri okretna potenciometra označena rednim brojevima od 1-4. Šteta da se u moderno vrijeme PC kućišta s desetak ventilatora ova brojka nije povećala ili barem našlo rješenje da se istim potenciometrom može podešavati više izlaza npr. dodatnim prekidačima no za ovakve potrebe dostupni su drugi modeli kontrolera. Zanimljivo je da se gumbi potenciometara mogu „parkirati“ odnosno utisnuti unutra čime je omogućeno korištenje kontrolera i kod PC kućišta s vratima. Prema tehničkim podacima izlazni napon se može regulirati u rasponu od 3,7 do 12 volta kao i kod prijašnjih modela, npr. kod KazeMaster Pro kojeg smo testirali prije dvije godine. Dodatno kod pokretanja se automatski kratkotrajno daje „zaletni“ napon od 12V na ventilatore kako bi se osiguralo pokretanje kod nekih modela ventilatora, a nakon toga se spušta na podešenu vrijednost. Naravno, tu se nalazi i VF-displej (vakuum-fluorescentni display) sa 7-segmentnim prikazom. Podaci se prikazuju u dva reda – u gornjem redu su podaci o brzini odnosno broju okretaja ventilatora koji se prikazuju u svijetloplavoj boji, a u donjem redu su temperature u tamnoplavoj boji. Temperature se mogu prikazivati u stupnjevima celzija ili fahrenheitima (čitaj: °C ili °F) što se podešava na DIP-prekidačima sa stražnje strane, a vrijednosti mogu biti od 0 do 100°C. Namjerno ne navodimo podatke u °F jer se kod nas ne koriste, a koga zanima može usporediti podatke prema tabeli u korisničkoj uputi.

Ovdje trebamo spomenuti i novost vezanu uz mogućnost podešavanja razine alarmnih temperatura u rasponu od 55 do 90° u koracima po 5°C također pomoću spomenutih DIP-sklopki sa stražnje strane. Nemoguće je dočarati alarmno stanje bez videa ali sigurno je da ćete čuti i vidjeti kada dođe do alarma. Korisnost ovoga naizgled nije velika jer se površina komponenti ne zagrijava iznad 55° odnosno drugim riječima u tom slučaju najtopliji dijelovi  komponente  bi već daleko prešli granice normalnoga, ali svakako je dobrodošla opcija ako dođu nevolje. Postoji i zaštita u vidu automatskog isključenja napona na ventilatoru nakon 15 sekundi od kad se prestane vrtjeti da ne bi došlo do pregrijavanja ili čak zapaljenja. Lako za ventilator ali što ako je uzrok zastoja naš prst – tada 15 sekundi odgode nije neka pomoć ! Šalu na stranu, naravno da neće biti odsječenih prstiju jer kontroler podržava nazivne struje do 1A po kanalu što znači tek nekih 12W snage – bit će premalo kod snažnijih modela ventilatora (npr. tvornički ventilator uz Ninja hladnjak vuče 0,6 A a gdje su drugi custom kao npr. Delte ) ili ako poželite priključiti nekoliko ventilatora paralelno na isti kanal.
Senzori temperature se spajaju redom kako su označeni na kontakte  smještene ispod DIP-prekidača kao i kabeli ventilatora. Poteškoće kod provođenja sva četiri kabela zajedno izazvao je nedostatak oznaka na strani krajeva koji se spajaju na kontroler.
Priloženi komadići žute samoljepljive trake ne odrađuju posao kako treba iako smo školski očistili alkoholom spojne površine. Zbog izvijanja žica odljepljuju se krajevi gdje su smješteni senzori ali pomogla je dodatna količina izolacijske električarske trake.