Prilično je jasno da je u kontekstu mobilne glazbe klasični audio CD (ili ne daj bože audio kaseta kao na našoj sličici) prepustio mjesto razoraznim kompresiranim glazbenim formatima od kojih je najeksponiraniji sveprisutni MP3 format. Naravno, to ne bi bilo tako da računala zbog svojih mogućnosti nisu postala nezaobilazni dio kućnog inventara te su kao takva u mnogo slučajeva (ponajviše zbog financijske uštede) zamijenila mnoge druge uređaje. Sve u svemu riješili smo se hrpetine CD-a, glazbu držimo na hard disku i kad je poželimo slušati dovoljno je par klikova mišem i već treniramo živce susjeda sa omiljenom pjesmom, no neki "čudaci" ( kao autor ovih redaka) vole svoju glazbu uvijek imati sa sobom.

S lijeva na desno – sadašnjost i prošlost glazbe "u pokretu"

Kako ponijeti glazbu sa sobom? Ovaj je problem moguće rješiti na nekoliko načina – multimedijskim flash playerom, multimedijskim playerom zasnovanom na malenom hard disku, multimedijskim CD-playerom ili kakvim drugim sličnim uređajem – no od svih njih najisplativiji je onaj, reći ćemo, najkonvencionalniji odnosno prijenosni CD player koji "zna" čitati kompresirane audio datoteke. Budući da je tržište zasuto sličnim rješenjima za naš prvi test ovakvog tipa nabavili smo dva uređaja od tvrtke koja je vrlo poznata po svojim audio rješenjima, japanskog Sonya. Naravno, budući da se radi o Sonyu, tu je i paprena cijena, barem u odnosu na konkurenciju ala Smartbox, Napa i slični. Tako D-NE511 (uređaj s lijeva) košta oko 650 kn dok D-NE700 (desno) košta oko 850 kn.

Japanski ljepotani

Kao što vidite dva se uređaja u prvom redu razliku po izgledu odnosno veličini – D-NE700 je manji te svojim oblikom nalikuje CD-u dok je D-NE511 svojim gabaritima "platio" svoju prihvatljiviju cijenu. No, stanimo ovdje sa opisom karakteristika svakog uređaja zasebno i recimo nešto o njihovim zajedničkim osobinama. U prvom redu recimo da oba dva uređaja reproduciraju klasične audio CD-e (podržana je CD-text funkcija), CD-e na kojima su MP3-ce te CD-e sa glazbom zapisanom u Sonyevom ATRAC3 i ATRAC3plus formatu. Podržani su MP3 datoteke sa bitrateom od 16 do 320 kbps (podržan je i varijabilni bitrate)te frekvencija uzrokovanja od 32, 44,1 te 48 kHz. Sigurno ste primjetili da nema podrške za WMA format. Slažemo se s vama, to nije baš praktično, no mi držimo da većina ljudi ipak enkodira svoje audio CD-e u MP3 format.

Riječ, dvije o ATRAC3 formatu. Radi se o kompresiji koja je prvotno razvijena za Sonyeve Mini-Disc uređaje (koji su u zadnje vrijeme doživjeli pravi mali revival). Kompresija je prilično moćna no realno rezultira relativno nekvalitetnim zvučnim zapisima, barem u usporedbi sa MP3-cama. U čemu je štos? ATRAC3 je baziran na starom PASC algoritmu koji, za razliku od MP3 formata, pri kompresiji zvuka ne uzima u obzir "frekventnu selektivnost" ljudskog slušnog aparata koji određene frekvencije percepira bolje od drugih. Pogledajmo sad pobliže naše japanske ljepotane.