Uvod

Budimo realni, slušalice nisu nešto na čemu ćete isprve očekivati Zalmanov logo; taj se natpis ipak obično poistovjećuje s hladnjacima za procesore koji, bez posebnih adaptacija, mogu hladiti omanji nuklearni reaktor. No, mora se priznati da, barem s recenzentske strane, vidjeti nešto Zalmanovo što nije napravljeno od dva kilograma bakra-64 predstavlja dobrodošlo osvježenje. Na test smo tako primili dva para njegovih slušalica – jedan masivniji model specijaliziran za korištenje s računalom, i jedan lakši kompakt, kojim ćemo se prvo pozabaviti.

Sukladno često njegovanoj dalekoistočnoj tradiciji kriptografije, naziv ovih slušalica je jednako inspirativan i izgovorljiv koliko i aktivacijski kod nekog uredskog softvera. No možda se po nekom opskurnom ključu iz njega doista može saznati da su ove slušalice primarno namijenjene mobilnom korištenju (naravno, s MP3 sviračima) premda ih, zahvaljujući njihovom 3,5-milimetarskom konektoru, u praksi možete, naravno, priključiti u (gotovo) bilo što.



Jednostavno, malo, bijelo, trendovski, čak i udobno. Zalman visoko cilja

Krenimo od konstrukcije – sa zadovoljstvom možemo reći kako Zalman na ovom području dobro opravdava svoj renome solidne mehanike. Mada većinom od plastike, vanjski dijelovi su čvrsti i precizno naliježu jedan na drugi, a spojeni su vijcima umjesto lijepljeni, što smanjuje opasnost od omraženog krckanja nakon što slušalice prođu određenu “kilometražu”. Isto važi i za zglobove koji su robusni, ne škripe i nisu podložni rasklimavanju. Korisno je što se cijela konstrukcija može lako i brzo sklopiti, mada će i tako, s obzirom da same po sebi nisu male, slušalice zauzimati solidan volumen – možda dovoljno malen da stanu u džep vjetrovke, ali u košulju ili hlače – teško. No to ne mora biti toliki problem jer se mogu razmjerno komforno rasklopljene nositi oko vrata.



Prednost ZM-DS4F modela je što se mogu sklopiti, iako ih ni dalje neće biti baš trivijalno spremniti u bilo koji džep

Kad smo već kod toga, modno osviješteni kupci se neće morati bojati pokazati ih jer su simpatično dizajnirane, i sa svojim krivuljama, prozirnim vanjskim stijenkama i trendovskom bijelom bojom se pored raznih Sonyja, Applea i sličnih fashion-settera nemaju čega sramiti.

Srećom, te sitnice nisu išle nauštrb komfora, što je inače razočaravajuće čest slučaj. Lako im se podešava visina i pritom ne čupaju kosu, zahvaljujući dobro smještenim zglobovima i mekanim spužvicama udobno naliježu na uši, a opet ne toliko labavo da bi, primjerice, pri trčanju prijetile samoubojstvom (padom pred noge). Dodajmo i da ne prigušuju previše zvukove izvana što je korisno ako ih namjeravate nositi na ulici i čuti trubu Raba kamiona s upitnim kočnicama.

Dakle, konstrukcija je pristojna, komfor sasvim dobar, dizajn korektan. Slijedi li i kvaliteta zvuka ovu tendenciju skupljanja visokih ocjena?

Nažalost, ne. Slušalice definitivno nisu loše, ali smo od jednog proizvoda koji je na ostalim područjima pokazao solidne rezultate ipak očekivali malo više. Bas nije nešto premoćan, osobito onaj najdublji blizu četrdesetak Hz, i u nekim se situacijama čini da praktički izostaje. Slična je situacija i s visokim frekvencijama, zbog čijeg izostanka zvuk osjetno gubi na preciznosti. Sve u svemu, kombinacijom ova dva “efekta”, bojimo se da ove slušalice zvuče previše telefonski, barem po kriterijima klase u koju se one nastoje svrstati.

Vrijede li one, dakle, 173 kn koliko se za njih traži? Univerzalan odgovor ipak ne možemo dati jer on ovisi najviše o situaciji za koju ih želite koristiti. Ako vam je na prvom mjestu kvaliteta zvuka i spremni ste za nju istovariti novca koliko treba, radije još dva puta ne idite van subotom navečer i umjesto Zalmana si priuštite Sennheiserov PX100, model slične namjene i forme (također kompaktan i sklopiv), ali značajno kvalitetnijeg zvuka.

No ako vam je draži kompromis i spremni ste žrtvovati nešto basa i visokih frekvencija da bi zauzvrat dobili praktičan, zgodan i udoban model razumne cijene, ZM-DS4F je svakako dobra ideja.