DNA Storage
Nature.com objavio je zanimljiv članak i pohrani podataka koristeći sintetski DNA gdje su biotehničari Christopher N. Takahashi, Bichlien H. Nguyen, Karin Strauss i Luis Cez uspjeli po prvi puta napraviti automatizirani sustav koji može zapisati, kodirati, pročitati i dekodirati podatke. Radi se o zapisivanju 5 bitova podataka – riječ „HELLO“, njihovo kodiranje te dekodiranje i ponovno čitanje uz ugrađeni mehanizam ispravljanja grešaka. Čitav end-to-end postupak trajao je 21 sat.
Razlog ovom istraživanju je gustoća zapisa koju sintetska DNA nudi je barem 3 reda veličine veća od danas dostupnih tehnoloških rješenja, takvo povećanje gustoće zapisa omogućilo bi drastično smanjenje veličine i količinu potrebnih dana centara.
Ovo je prvi proof-of-concept kojim se pokazuje da tehnologija radi te je izrađen po principima maksimalne modularnosti i smanjenja kompleksnosti. Maksimalna modularnost kako bi se sustav mogao što lakše replicirati i ponovno iskoristiti što bi omogućilo paralelno istraživanje i ubrzati razvoj svih dijelova sustava. Dok smanjenja kompleksnost omogućuje lakšu primjenu i komercijalizaciju proizvoda.
Iako možda automatizacija zapisivanja i čitanja 5 bitova podataka uz write to read latenciju od 21 sat ne djeluju impresivno kada to stavimo u kontekst da je prvi proof of concept nuklearnog reaktora u dalekoj 1942. godini bio „snage“ svega 5W te smo od početnih 5W došli do nekoliko GigaWata.
