Sličnosti u tehnološkoj viziji dvojice osnivača – Sonyja i Applea

Masaru Ibuka, suosnivač Sonyja, i Steve Jobs, osnivač Applea, dvije su legende koje su vlastitim vizijama pogurale svoje kompanije do svjetskog vrha. Od Ibukinog predviđanja umjetne inteligencije do Jobsove iPhone revolucije, obojicu veže isti mentalni sklop – sposobnost da vide budućnost i pretvore ideje u stvarnost.

Još davne 1961., kad su se računala nazivala “elektroničkim računalima”, a crno-bijeli televizori bili vrh tehnologije, Ibuka je govorio o AI kao dijelu svakodnevice. U govoru “Elektronički san”, održanom na Međunarodnom kršćanskom sveučilištu (ICU), rekao je:

“Automobil budućnosti sam će prilagođavati brzinu pomoću radara, držeći razmak od auta ispred. Računala će birati podatke za donošenje odluka u zdravstvu, poslovanju i obrazovanju.”

Te riječi su izrečene u vremenu kad su Japanci još sanjali o “tri velika blaga” – televizoru, perilici rublja i hladnjaku – što samo pokazuje koliko je njegova vizija bila ispred vremena.

Šezdeset godina kasnije, to što je predvidio – živi. Sony je 2020. pokrenuo Sony AI, fokusiran na istraživanje umjetne inteligencije i robotike. Već 2022. udružili su se s Hondom i osnovali Sony Honda Mobility, s ciljem lansiranja električnog, samovozećeg auta do 2025. Prvi model, Afeela, integrira AI senzore i napredni infotainment sustav – baš kako je Ibuka maštao.
Ibukin moto i dalje vodi kompaniju:

“Sony ne proizvodi samo proizvode – mi stvaramo budućnost.”

Za Ibuku, inovacija kreće iz primjećivanja “sitnih signala” budućnosti. Godine 1958., kad ga je Soichiro Honda pitao može li se tranzistor koristiti za upravljanje motorom, Ibuka nije razmišljao samo o motoru – zamislio je kompletan auto kojim se upravlja elektronski. Takva mašta, uz osjećaj za detalje, kasnije je iznjedrila proizvode kao što su Walkman (1979.) i PlayStation (1994.), koji su oblikovali globalnu pop-kulturu.

S druge strane, Jobs je budućnost osjećao kroz intuiciju. Apple II (1979.) uveo je eru kućnog softvera, ali pravi game-changer dogodio se tek u 21. stoljeću s iPodom, iPhoneom i iPadom. Jobs nije samo stvarao gadgete – on je mijenjao način na koji ljudi žive i komuniciraju. Kako je rekao:

“Ne radimo ono što svijet traži. Mi stvaramo ono što još ni ne znaju da žele.”

Ta intuicija najjače se vidjela 2007., kad je odlučio lansirati iPhone. Apple je zapravo prvo razvijao tablet bez fizičke tipkovnice, ali Jobs je zaključio da će veći utjecaj imati ako tu tehnologiju spoje s mobitelom. Otkazao je iPad, spojio iPod, web preglednik i telefon – i stvorio iPhone. Rezultat? Revolucija. Skidamo kapu i oprostili smo se od “gala” preklopnih mobitela.

Zanimljivo je da je Jobs bio veliki fan Sonyja. Walkman mu je bio posebno inspirativan – player koji je ignorirao funkciju snimanja da bi korisniku pružio bolje iskustvo slušanja. Kad je lansirao iPhone, odlučno je presjekao iPod, iako je donosio gotovo pola Appleove zarade, i riskirao s uređajem za koji su operateri govorili da je “preskup za prodaju”. I pogodio je.

Bez obzira na razlike – Ibuka mašta, Jobs osjeća – obojica dijele sličan mindset: prvi biti u nečemu, ne bojati se riskirati i stvoriti ono što drugi još ni ne vide. Ibuka je uložio u tranzistore kad Sony još nije imao ozbiljan novac – rezultat? Prvi poluvodički radio. Jobs se odvažio ući u tržište telefona i pomrsio planove Nokiji i Blackberryju. Također, obojica vjeruju u “tehnološki tok”. Ibuka se divio pionirima poput Edisona, dok je Jobs otvoreno zahvaljivao Xerox PARC-u na ideji grafičkog sučelja. Ali nisu se zaustavili na učenju – oni su gurali tehnologiju naprijed. Od Walkmana do PlayStationa, od Apple II do iPhonea – stvarali su novu vrijednost za cijelo čovječanstvo.