Novosti

U posljednjih 15 godina tržište računala doživjelo je tihu, ali značajnu promjenu. macOS u SAD-u porastao je s oko 13% na gotovo 29%, dok je Windows pao s dominantnih 92% na oko 54%. To nije samo statistika – to je jasan signal promjene ravnoteže moći.

Ovaj scenarij mnogima je već poznat s tržišta pametnih telefona. Apple i iOS imaju manji tržišni udio, ali dominiraju profitom, dok Android drži većinu korisnika, ali s nižim maržama. Sada se ista dinamika preslikava na računala.

Ključni trenutak bio je 2016. kada je Apple lansirao iPhone SE – relativno pristupačan uređaj koji je otvorio vrata iOS ekosustava široj publici. Deset godina kasnije, sličan potez dolazi kroz MacBook Neo, koji cilja segment jeftinijih Windows laptopa. Strategija je identična: ne moraš pobijediti u svim cjenovnim razredima, dovoljno je privući korisnike u svoj ekosustav.

Upravo tu leži najveća prednost Applea – potpuna kontrola nad hardverom, softverom i čipovima. Dok Windows svijet ovisi o više igrača poput Intel, AMD i NVIDIA, Apple sve radi sam. Rezultat je bolja optimizacija i konzistentnije korisničko iskustvo.

S druge strane, Windows ekosustav je fragmentiran. Proizvođači poput Dell, HP, Lenovo, ASUS i Acer natječu se međusobno jednako koliko i s Appleom. Ta raznolikost je snaga – ali i slabost, jer smanjuje profitne marže i otežava diferencijaciju.

Situacija sve više podsjeća na Android tržište, gdje su mnogi proizvođači srednje klase nestali ili se povukli. LG je napustio tržište pametnih telefona, HTC je gotovo nestao, a Sony opstaje u niši. Sličan pritisak sada se osjeća među proizvođačima laptopa.

Naravno, Windows neće nestati – baš kao što ni Android nije. Windows i dalje dominira u gamingu, gdje hardver poput NVIDIA GPU-ova nema pravu konkurenciju na Macu. Također, poslovni sektor i dalje snažno ovisi o Microsoftovom ekosustavu i naslijeđenim sustavima.

No ključna promjena je percepcija. Windows bi mogao izgubiti status „zadanog izbora“, dok Mac postaje sve češći izbor običnih korisnika – posebno mlađih generacija i studenata.

Najveći gubitnici u ovom scenariju neće biti najveći igrači, već proizvođači bez jasnog identiteta. Oni koji nude „prosječne“ uređaje u srednjem segmentu mogli bi se naći stisnuti između Applea na vrhu i jeftinih Chromebookova na dnu.

Zaključno, ne gledamo kraj Windowsa, nego početak nove ravnoteže. Kao i kod pametnih telefona, tržište će se polarizirati: jedan igrač uzima profit i premium segment, dok drugi drži volumen. A svi između – moraju pronaći razlog zašto uopće postoje.

Sigurnosni stručnjaci otkrili su novu, iznimno sofisticiranu phishing kampanju koja cilja open-source developere – i to putem popularne komunikacijske platforme Slack. Upozorenje je izdala Open Source Security Foundation, organizacija specijalizirana za sigurnost softvera otvorenog koda.

Napad koji se oslanja na povjerenje zajednice

Napadači se lažno predstavljaju kao ugledni članovi Linux Foundation, koristeći reputaciju zajednice kako bi stekli povjerenje žrtava. Meta dobiva privatnu poruku s primamljivom ponudom: pristup “tajnom” AI alatu koji navodno može predvidjeti hoće li određeni kod biti prihvaćen u open-source projektima. Kako bi dodatno uvjerili žrtvu, napadači šalju i lažne e-mailove te pristupne kodove, stvarajući dojam ekskluzivnosti.

Lažni “Google certifikat” kao ključ napada

Klik na poveznicu vodi na uvjerljivu phishing stranicu koja imitira sustav prijave Google Workspace. Nakon unosa podataka, korisniku se nudi instalacija navodnog “Google certifikata”. U stvarnosti, riječ je o zlonamjernom root certifikatu koji napadaču otvara široke mogućnosti praćenje kompletnog internetskog prometa, čitanje čak i šifriranih podataka
i krađu korisničkih računa i osjetljivih informacija. Drugim riječima, napadač dobiva gotovo potpunu vidljivost nad digitalnim aktivnostima žrtve.

Dodatni rizici za macOS i Windows

Na uređajima s macOS sustavom, korisnici mogu biti potaknuti na pokretanje dodatne datoteke koja potencijalno omogućuje potpunu kompromitaciju sustava. Kod Microsoft Windows platforme, napad se oslanja na uvjeravanje korisnika da prihvate lažne certifikate – čime praktički sami otvaraju sigurnosna vrata napadaču.

Moguće veze s državnim hakerskim skupinama

Stručnjaci napominju da ova kampanja pokazuje sličnosti s ranijim napadima na open-source zajednice, uključujući incidente povezane s Node.js ekosustavom. Prema analizi tvrtke Mandiant, postoje indikacije da bi iza napada mogle stajati hakerske skupine povezane s državnim strukturama iz North Korea.

Nova realnost: socijalni inženjering ispred exploita

Ovaj napad jasno pokazuje pomak u taktici – umjesto tehničkih ranjivosti, hakeri sve više ciljaju ljudsku psihologiju i povjerenje. Jedna pogrešna odluka, poput instalacije certifikata, može imati dalekosežne posljedice.

Kako se zaštititi?

Stručnjaci preporučuju nekoliko ključnih mjera:

• ne vjerujte identitetima u porukama bez dodatne provjere, čak ni na Slack
• nikada ne instalirajte certifikate s neprovjerenih izvora
• koristite višefaktorsku autentifikaciju (MFA) gdje god je moguće
• odmah promijenite lozinke ako posumnjate na kompromitaciju

Zaključak

Napadi putem zlonamjernih certifikata predstavljaju novu razinu prijetnje – jer ne ciljaju samo pristup, već potpunu kontrolu nad komunikacijom i podacima. U eri u kojoj povjerenje igra ključnu ulogu, oprez postaje najvažniji sigurnosni alat.

Slušalice s poništavanjem buke često mogu uzrokovati osjećaj pritiska u ušima ili čak blagu glavobolju, osobito kod korisnika koji ih prvi put koriste. Taj osjećaj mnogi opisuju kao da im se bubnjić “uvlači” ili kao da se nalaze u avionu tijekom slijetanja. Iako djeluje neugodno, u većini slučajeva ne radi se o stvarnoj fizičkoj promjeni tlaka, već o načinu na koji mozak interpretira zvuk.

Tehnologija aktivnog poništavanja buke funkcionira tako da stvara suprotne zvučne valove koji neutraliziraju buku iz okoline, što je primjer destruktivna interferencija. Kada se uklone niske frekvencije koje inače stalno čujemo, mozak to može protumačiti kao znak promjene tlaka u prostoru. Upravo ta “zabluda” stvara osjećaj pritiska, iako stvarni tlak u uhu ostaje nepromijenjen.

Osjetljivost na ovaj efekt razlikuje se od osobe do osobe. Ljudi koji su osjetljiviji na niske frekvencije češće će primijetiti nelagodu, dok kvaliteta samih slušalica također igra veliku ulogu. Napredniji modeli, poput Sony WH-1000XM5 ili AirPods Pro, koriste sofisticiranije algoritme koji stvaraju prirodniji prijelaz i smanjuju osjećaj “vakuma” u uhu. S druge strane, lošije izvedeni ANC može biti nagao i uzrokovati veći stres za mozak.

Dizajn slušalica također utječe na udobnost. In-ear modeli mogu stvoriti dodatni fizički pritisak ako nastavci nisu odgovarajuće veličine, dok over-ear slušalice ponekad previše pritišću glavu. Kada se taj fizički osjećaj kombinira s psihološkim efektom ANC-a, nelagoda može biti izraženija.

Kod nekih korisnika može se pojaviti i glavobolja ili lagana mučnina. To se događa zbog nesklada između sluha i vestibularni sustav, koji je odgovoran za osjećaj ravnoteže i kretanja. Kada uši “čuju tišinu”, a tijelo i dalje osjeća kretanje ili prostor, mozak dobiva zbunjujuće signale i može reagirati nelagodom.

Srećom, postoje jednostavni načini kako smanjiti ove simptome. Preporučuje se postupno navikavanje na ANC, odnosno korištenje nižih razina poništavanja buke dok se mozak ne prilagodi. Također pomaže korištenje transparentnog ili adaptivnog načina rada koji dopušta dio ambijentalnog zvuka i čini iskustvo prirodnijim. Kod in-ear slušalica važno je odabrati odgovarajuću veličinu nastavaka kako bi se izbjegao dodatni pritisak, a povremene pauze tijekom slušanja mogu značajno smanjiti opterećenje.

Važno je naglasiti da ANC sam po sebi ne oštećuje sluh jer ne stvara stvarni pritisak na bubnjić. Rizik nastaje tek ako korisnik pojača glasnoću kako bi “nadjačao” neugodan osjećaj, što dugoročno može dovesti do oštećenje sluha.

U većini slučajeva nelagoda nestaje nakon nekoliko dana ili tjedan dana korištenja, kada se mozak prilagodi novom načinu percepcije zvuka. Ako simptomi potraju ili se pogoršaju, tada je preporučljivo razmisliti o korištenju slušalica bez aktivnog poništavanja buke ili modela s blažom izolacijom.

Zaključno, slušalice s poništavanjem buke nisu opasne, ali zahtijevaju kratko razdoblje prilagodbe. Kada se pravilno koriste, mogu značajno poboljšati koncentraciju i smanjiti stres od buke, ali je ključno pronaći ravnotežu između tišine i udobnosti.

Ova godina je velika godina za Apple i njegov Mac ekosustav. S jedne strane, širi bazu korisnika pristupačnijim modelima, a s druge ponovno podiže ljestvicu performansi kroz nove čipove poput Apple M5 Pro i M5 Max. No ovaj put nije riječ samo o klasičnom povećanju brzine – promjena ide puno dublje i zahvaća samu arhitekturu čipa, posebno u kontekstu umjetne inteligencije.

Za razliku od ranijih generacija, M5 Pro uvodi važnu novost: neuronski akcelerator integriran izravno u GPU. To znači da grafički procesor više nije zadužen samo za renderiranje slike ili videa, nego postaje i ključni alat za AI izračune. Drugim riječima, GPU se pretvara u hibridni motor sposoban paralelno obrađivati grafiku i kompleksne neuronske operacije.

U praksi to donosi konkretne koristi. Primjerice, u softveru poput Final Cut Pro, funkcije koje se oslanjaju na umjetnu inteligenciju – poput automatskog maskiranja – rade osjetno brže. Isto vrijedi i za generiranje slika, 3D modeliranje ili lokalno pokretanje velikih jezičnih modela. Upravo tu Apple jasno pokazuje smjer: budućnost nije samo u cloudu, nego i u snažnom lokalnom AI računanju.

Kako bi to omogućio, M5 Pro donosi i značajno poboljšanu memorijsku propusnost do 307 GB/s te podršku za velike količine objedinjene memorije. To je ključno za rad s velikim modelima jer brzina odgovora umjetne inteligencije ovisi o dvije stvari – koliko brzo model “počne razmišljati” i koliko brzo generira odgovor. Novi čip ubrzava oba procesa.

No možda još važnija promjena krije se ispod površine. Nakon godina korištenja monolitnog dizajna (gdje je cijeli čip jedan komad silicija), Apple prelazi na tzv. “fusion” arhitekturu. To znači da je čip podijeljen na dva dijela koji su spojeni naprednim pakiranjem: jedan dio sadrži CPU i kontrolne komponente, a drugi GPU i memorijske kontrolere.

Ovakav modularni pristup donosi više prednosti. Prvo, omogućuje fleksibilnije skaliranje – isti CPU može se kombinirati s različitim GPU konfiguracijama, što jasno vidimo kod razlike između Pro i Max verzija. Drugo, poboljšava proizvodnu učinkovitost jer se smanjuje rizik od grešaka na velikim čipovima. Treće, otvara vrata za još snažnije konfiguracije u budućnosti, bez ograničenja veličine jednog komada silicija.

Zanimljivo je da M5 Pro i M5 Max dijele isti CPU dio, dok se razlikuju u GPU-u. To pokazuje novu filozofiju dizajna: CPU postaje standardna baza, dok se GPU skalira ovisno o potrebama korisnika. Upravo GPU, a ne CPU, postaje glavni nositelj napretka – što je logičan potez u eri umjetne inteligencije.

Sve to ukazuje na širu sliku. Apple više ne razvija čipove samo za klasične zadatke poput rada u aplikacijama ili obrade multimedije, nego za budućnost u kojoj će lokalni AI modeli igrati ključnu ulogu. U tom kontekstu, M5 Pro predstavlja prvi pravi korak iz “mobilne ere” Apple Silicona u eru umjetne inteligencije.

Iako Apple još mora sustići konkurenciju na softverskoj AI strani, na hardverskom planu jasno je postavio temelje. Ako se ovaj smjer nastavi, MacBook Pro s M5 čipovima mogao bi postati jedan od glavnih alata za lokalno AI računalstvo u godinama koje dolaze.

Google tiho uvodi promjene koje bi mogle ozbiljno uzdrmati način na koji funkcionira cijeli internet – od medija do SEO industrije. Ono što se nekad smatralo “svetim pravilom” pretraživanja – da naslov koji napiše autor ostaje nepromijenjen – sada se polako mijenja.

Od pouzdanih linkova do AI intervencije

Od ranih 2000-ih, Google pretraživanje postalo je okosnica digitalnog svijeta. Korisnici su razvili povjerenje u jednostavnu logiku: klikneš naslov i dobiješ upravo ono što piše. No s razvojem umjetne inteligencije, posebno alata poput Google Gemini, ta logika više nije zajamčena.

Google sada testira sustav koji automatski generira nove naslove za članke – često potpuno drugačije od originala koje su napisali novinari i urednici. Nakon testiranja u Discover feedu, ova praksa se širi i na klasične rezultate pretraživanja.

Kad AI promijeni značenje

Primjer koji je podigao najviše prašine dolazi s portala The Verge. Originalni naslov članka bio je:
“Koristio sam AI alat da ‘varam sve’ i nije mi uopće pomogao varati”. Google ga je skratio i promijenio u:
“AI alat ‘vara sve’”. Time se potpuno mijenja kontekst – iz kritike u gotovo promociju. Takve promjene nisu samo kozmetičke, već mogu ozbiljno narušiti vjerodostojnost sadržaja i zbuniti čitatelje.

Mali test s velikim posljedicama

Googleovi glasnogovornici tvrde da se radi o ograničenom testiranju. No problem je što nije jasno koliki je stvarni opseg testova, nema oznake da je naslov promijenjen i urednici gube kontrolu nad vlastitim sadržajem. Za SEO industriju, ovo je potencijalni potres. Godinama su stručnjaci optimizirali naslove (title tagove) prema Googleovim pravilima – a sada ih sam Google može jednostavno ignorirati.

Problem točnosti i povjerenja

Još veći problem je – netočnost. U nekim slučajevima, AI je pripisivao uređajima funkcije koje nemaju,
donosio zaključke suprotne sadržaju članka i stvarao clickbait naslove bez konteksta. Time se briše granica između originalnog novinarstva i algoritamske interpretacije. Ako korisnik više ne zna čita li naslov autora ili AI-ja, povjerenje u medije dodatno slabi.

SEO industrija na prekretnici

Ova promjena može potpuno redefinirati SEO: fokus se pomiče s “pisanja naslova” na “pisanje sadržaja koji AI može reinterpretirati”, brand postaje važniji od pojedinačnog članka i klikovi više ne ovise samo o autoru, nego o algoritmu. Drugim riječima – kontrola prelazi iz ruku izdavača u ruke platforme.

Što to znači za budućnost?

Ako se ovaj trend nastavi Google bi mogao postati “urednik interneta”, originalni autori gubili bi dio identiteta svog rada, a korisnici dobivaju filtriranu verziju stvarnosti.

Granica između sadržaja i njegove interpretacije sve je tanja.

Ovo nije samo još jedna AI funkcija – ovo je promjena pravila igre. Ako Google nastavi u ovom smjeru, pitanje više neće biti kako optimizirati naslov, nego ima li naslov uopće još smisla kao autorski element.

Litografski stroj nije samo uređaj; to je najskuplji i najsofisticiraniji komad opreme koji je čovječanstvo ikada proizvelo. Donosimo analizu tehnologije koja omogućuje postojanje procesora u vašim džepovima.

Prema nedavnim izvješćima, nizozemski tehnološki div ASML, jedini svjetski proizvođač komercijalnih sustava za ekstremnu ultraljubičastu (EUV) litografiju, ostvario je povijesni iskorak. Uspješno su stabilizirali izvor svjetlosti snage 1000 W (1 kW). Do 2030. godine, ovaj napredak omogućit će obradu 330 silicijskih pločica na sat, što je ključno za održavanje profitabilnosti tvornica čipova (tzv. fabs).

Geopolitička šahovnica: Zašto su ovi strojevi “oružje”?

EUV strojevi postali su središte trgovinskih ratova. Američka vlada, prepoznajući da onaj tko kontrolira najnaprednije čipove kontrolira i razvoj umjetne inteligencije (AI) te vojnu nadmoć, blokirala je izvoz ASML-ove najnaprednije opreme u Kinu.

S druge strane, Kina ulaže milijarde u nacionalne projekte kako bi premostila jaz. Iako su kineski dizajneri (poput onih u Huaweiju) postigli vrhunske rezultate u dizajnu na 5nm, proizvodna oprema ostaje “usko grlo”. Na primjer, kineska samodostatnost u proizvodnji najnaprednijih ArF fotootpornika (kemikalija osjetljivih na svjetlo) iznosi manje od 5%. Bez tih materijala, čak i najbolji stroj je neupotrebljiv.

Srce stroja: Tri stupa moderne litografije

Da bismo razumjeli zašto jedan EUV stroj košta preko 150 milijuna dolara, moramo zaviriti u njegove tri ključne komponente:

1. Izvor svjetlosti: Stvaranje “umjetne zvijezde”

EUV svjetlo (valne duljine 13,5 nm) ne postoji prirodno na Zemlji u obliku koji možemo iskoristiti. ASML ga stvara bombardiranjem kapljica rastopljenog kositra laserom velike snage. Kapljice promjera 20 mikrona padaju brzinom od 70 metara u sekundi, a laser ih pogađa 50.000 puta u sekundi. Taj sudar stvara plazmu temperature nekoliko puta veće od površine Sunca, koja emitira EUV fotone.

2. Sustav zrcala: Glatkoća do razine atoma
EUV svjetlo je toliko specifično da ga apsorbira gotovo sve, čak i zrak (zato je stroj u savršenom vakuumu) i obično staklo. Umjesto leća, koriste se višeslojna zrcala presvučena molibdenom i silicijem. Ta zrcala, koja proizvodi njemački Zeiss, najglađi su objekti na svijetu. Da je jedno takvo zrcalo veličine Europe, najviša planina na njemu bila bi visoka svega par milimetara.

3. Dvostruki radni stol (Twinscan): Ples nanometara
Dok se litografija odvija, silicijska pločica se mora pomicati nevjerojatnom brzinom i preciznošću. ASML-ova Twinscan tehnologija koristi dva stola: dok se na jednom vrši ekspozicija (tiskanje), na drugom se već mjeri sljedeća pločica. Preciznost pozicioniranja je unutar nanometra, što je ekvivalentno gađanju loptice za golf na Mjesecu laserskim pokazivačem s krova vaše kuće.

Fizika na granici: Rayleighov kriterij i AI revolucija

Sposobnost stroja da “nacrta” sitne linije definirana je Rayleighovom formulom: CD=k1⋅NA λ
Kako bi smanjili kritičnu dimenziju (CD), inženjeri su smanjili valnu duljinu (λ) na 13,5 nm. No, to nije bilo dovoljno. Sada u igru ulazi AI i računalna litografija.

Tvrtke poput Nvidije (platforma cuLitho) koriste GPU-ove kako bi simulirale kako će se svjetlost savijati (difrakcija) dok prolazi kroz masku. Budući da se svjetlost na nanometarskoj skali ponaša nepredvidivo, maske više ne izgledaju kao crteži čipova, već kao apstraktni oblici slični psihodeličnim slikama. AI izračunava te oblike 40 puta brže nego tradicionalni procesori, čime se drastično skraćuje razvoj novih procesora.

Budućnost: High-NA i “Era Angstrema”

Sljedeća generacija strojeva, High-NA EUV (serija Twinscan EXE:5000), povećava numerički otvor (NA) s 0,33 na 0,55. To omogućuje još oštrije fokusiranje svjetlosti. Što to znači za nas? Omogućit će masovnu proizvodnju na procesima od 2nm i niže. Ali ovi strojevi su toliko veliki da zahtijevaju tri Boeinga 747 za transport i posebne prilagodbe u tvornicama jer su visoki kao dvokatnice.

Zaključak

Litografski stroj je simbol ljudske upornosti. To je stroj koji pijesak pretvara u inteligenciju. Fascinacija ovim “draguljem u kruni industrije” je univerzalna – jer bez ovih strojeva, svijet kakav poznajemo, od pametnih telefona do istraživanja svemira, jednostavno bi stao.

Pojmovnik za lakše praćenje:

• Waffer: Tanki disk silicija na kojem se “tiskaju” stotine čipova.
• Fotootpornik (Photoresist): Materijal osjetljiv na svjetlo koji se nanosi na waffer.
• Die (Matrica): Pojedinačni, “gol” čip prije pakiranja.
• Angstrem: Jedinica duljine manja od nanometra, u kojoj će se mjeriti čipovi budućnosti.

MWC Barcelona 2026. ostat će zapamćena kao trenutak kada je “pištolj opalio”: 6G više nije daleka vizija, već komercijalna utrka s rokom do 2029. godine.

Kada je izvršni direktor Qualcomma izjavio da će 6G postati stvarnost 2029., industrija je ušla u stanje visoke pripravnosti. Razlog je jednostavan: ciklusi razvoja čipova (36 mjeseci) i mrežnog planiranja (24 mjeseca) znače da se tehnološki standardi moraju “zaključati” najkasnije do kraja 2027. Tko zakasni, plaćat će “kaznu” u obliku golemih patentnih naknada pobjednicima.

Tri tabora, tri strategije

Na sajmu u Barceloni kristalizirala su se tri potpuno različita pristupa:

• Huawei (Dominacija spektrom): Poput developera nekretnina, Huawei zauzima ključne frekvencijske pojaseve. Njihova U6GHz oprema (6,4 – 7,1 GHz) nudi 700 MHz kontinuirane širine pojasa. Strategija je jasna: ako operateri sada instaliraju Huaweijev hardver kompatibilan s 5G-A, prelazak na 6G bit će samo jednostavan softverski zahvat.
• Qualcomm (Ekosustav čipova): Fokusirani su na “AI-native 6G”. Qualcomm gradi savez sa 60 partnera (Xiaomi, OPPO, NIO) kako bi osigurao da njihova arhitektura čipova postane standard za terminale. Njihov cilj je naplaćivati “porez na računalnu snagu” svakom uređaju koji koristi 6G.
• Nvidia (Udar iz oblaka): Kao “wildcard” igrač, Nvidia s AI-RAN alijansom želi eliminirati potrebu za specijaliziranim komunikacijskim čipovima. Njihova ideja je da GPU opće namjene u oblaku obavlja sav posao baznih stanica.

Tko će naplaćivati “porez na infrastrukturu”?

Bitka se vodi oko SEP-ova (Standard Essential Patents). Procjenjuje se da će tantijeme za 6G iznositi između 6 i 10 dolara po pametnom telefonu. Kina trenutno vodi s 40,3% svjetskih patenata vezanih uz 6G, dok Huawei sam drži 15,7% ključnih tehnologija fizičkog sloja.

Tijekom posljednjih dvadesetak godina pametni telefoni i računala postali su temelj našeg digitalnog života. Jedni su zaduženi za mobilnost i komunikaciju, drugi za produktivnost i ozbiljniji rad. Ta podjela dugo je bila stabilna i gotovo neupitna.

No s naglim razvojem umjetne inteligencije – posebno velikih jezičnih modela i tzv. AI agenata kakve razvijaju tvrtke poput OpenAI – sve se češće postavlja pitanje: dolazi li kraj klasičnih uređaja kakve poznajemo? Odgovor je – ne baš. Mobiteli i računala neće nestati, ali će se temeljito promijeniti.

Danas koristimo uređaje kroz aplikacije. Otvaramo jednu po jednu, tražimo funkcije, klikamo, prebacujemo se. To je model koji postoji desetljećima. No umjetna inteligencija mijenja samu logiku korištenja tehnologije. Umjesto da razmišljaš koju aplikaciju otvoriti, dovoljno je reći što želiš napraviti. Sustav tada sam povezuje različite servise i izvršava zadatak. Primjerice, umjesto da ručno otvaraš dokument, uređuješ ga i šalješ e-mail, u budućnosti ćeš samo reći: „Sažmi ovaj sastanak i pošalji ga timu.“ AI će u pozadini odraditi sve korake.

Upravo tu dolazi ideja tzv. „objedinjenog operativnog sustava“. To ne znači da će postojati samo jedan sustav na svijetu, nego da će granice između uređaja postati nevažne. Mobitel, računalo, pametne naočale ili automobil koristit će isti kontekst, iste podatke i istog AI asistenta. Drugim riječima, uređaji više neće biti centar iskustva – AI će to postati.

U takvom svijetu operativni sustav više nije samo platforma za pokretanje aplikacija, nego inteligentni sloj koji razumije tvoje navike, pamti kontekst i koordinira zadatke između različitih uređaja. Fokus se pomiče s „App Centra“ na „Task Centar“. To znači i veliku promjenu za softversku industriju. Umjesto klasičnih aplikacija, sve će se više razvijati modularne usluge koje AI može pozivati u pozadini. Korisnik možda više nikad neće ni otvoriti aplikaciju – samo će komunicirati s AI-em.

Ipak, postoje ozbiljne prepreke. Prva je ekosustav – velike kompanije poput Applea, Googlea i Microsofta imaju vlastite platforme i interese, pa ujedinjenje neće ići lako. Druga je privatnost – što AI više zna o tebi, to je veći rizik zloupotrebe podataka. Treća je pouzdanost – AI mora postati stabilan i precizan da bi mogao preuzeti kompleksne zadatke bez grešaka. Zato je realniji scenarij evolucija, a ne revolucija. Mobiteli će postati „AI telefoni“, računala „AI računala“, a drugi uređaji dodatni senzori i sučelja. Granice će se brisati, ali uređaji neće nestati.

Zaključno, ne ulazimo u svijet bez telefona i računala, nego u svijet gdje oni više nisu glavni. Prava promjena nije u hardveru, nego u načinu interakcije. Umjesto da mi upravljamo tehnologijom, tehnologija će sve više raditi za nas. U budućnosti ključno pitanje neće biti „koji uređaj koristiš“, nego – koliko je pametan tvoj AI i koliko toga može napraviti umjesto tebe.

Arm Holdings ulazi u jednu od najvećih transformacija u svojoj povijesti. Tvrtka koja je desetljećima bila poznata isključivo po licenciranju arhitekture sada otvoreno prelazi u proizvodnju vlastitih čipova, čime mijenja pravila igre u industriji procesora.

Prema riječima izvršnog direktora Rene Haas, ovo nije kratkoročni eksperiment, već dugoročna strategija. Nakon prvog vlastitog čipa, Arm AGI CPU, već su najavljene i buduće generacije poput AGI CPU 2 oko 2027. te daljnji razvoj platforme. Paralelno s tim, Arm planira širiti ponudu kako bi pokrio različite segmente tržišta računalnih procesora.

Ono što ovu promjenu čini posebno zanimljivom jest način na koji se Arm pozicionira. Tvrtka ne odustaje od svog tradicionalnog modela licenciranja, već ga nadograđuje. Danas praktički nudi tri razine rješenja – od IP dizajna, preko gotovih podsustava (CSS), pa sve do potpuno završenih čipova. To je kao prelazak s prodaje nacrta kuća na prodaju gotovih, useljivih objekata.

Ključni razlog za ovaj zaokret leži u eksploziji umjetne inteligencije, posebno tzv. agentnih AI sustava. Za razliku od klasičnih modela koji povremeno obrađuju zadatke, AI agenti rade kontinuirano, planiraju, komuniciraju i izvršavaju zadatke bez prestanka. Takav način rada dramatično povećava potrebu za učinkovitim CPU-ima, a tradicionalne x86 architecture platforme sve teže prate taj tempo zbog potrošnje energije i skalabilnosti.

Arm tu vidi svoju priliku. Njihovi čipovi dizajnirani su za visoku učinkovitost i manju potrošnju, što ih čini idealnima za podatkovne centre nove generacije. AGI CPU tako cilja segmente poput cloud infrastrukture, izvođenja velikih jezičnih modela i koordinacije rada između CPU-a i akceleratora poput GPU-a.

Zanimljivo je da Arm pritom naglašava kako ne želi ući u izravan sukob sa svojim postojećim partnerima poput Qualcomma, NVIDIA-e ili Ampere Computinga. Strategija je ponuditi dodatne opcije, a ne zamijeniti postojeći ekosustav. Drugim riječima, oni žele biti i partner i dobavljač gotovih rješenja – ovisno o potrebama kupca.

Ipak, realnost je nešto složenija. Ako Arm počne nuditi gotove, visoko optimizirane čipove, dio kompanija mogao bi odustati od razvoja vlastitih procesora i jednostavno kupiti Armovo rješenje. To potencijalno mijenja odnos snaga, posebno za tvrtke koje su se oslanjale na Arm licenciranje kao temelj vlastitih proizvoda.

Veliki igrači već pokazuju interes. Meta Platforms sudjeluje kao ključni partner u razvoju i planira koristiti ove procesore za vlastitu AI infrastrukturu. Uz nju, interes pokazuju i cloud divovi poput Amazon Web Services, Google Cloud i Microsoft Azure, koji traže načine kako optimizirati troškove i performanse u eri masovne AI primjene.

U širem kontekstu, ovaj potez označava početak nove faze u borbi između ARM i x86 svijeta. Dok su Intel i AMD dugo dominirali podatkovnim centrima, Arm sada ima konkretan proizvod kojim može izravno konkurirati – i to s jakim naglaskom na energetsku učinkovitost.

Zaključno, Arm više nije samo “arhitekt iza kulisa”. Postaje aktivni igrač na tržištu gotovih procesora, s ambicijom da redefinira način na koji se gradi AI infrastruktura. Hoće li uspjeti zadržati ravnotežu između partnerstva i konkurencije, to će biti jedno od ključnih pitanja za cijelu industriju u godinama koje dolaze.

OLED zasloni od 2024. godine službeno su nadmašili LCD i postali dominantna tehnologija u svijetu pametnih telefona. Veliki proizvođači postupno su napustili LCD panele, što je ovu nekoć standardnu tehnologiju gurnulo na rub mobilnog tržišta.

OLED nadmašuje LCD u kvaliteti i performansama

Ako se osvrnemo unatrag, LCD zasloni imali su svoje zlatno doba zahvaljujući nižim troškovima proizvodnje i visokoj izdržljivosti. No posljednjih godina proizvođači su snažno ulagali u OLED tehnologiju, osobito u napredne AMOLED panele visoke rezolucije, čime su postavili nove standarde prikaza.

Prema podacima iz 2024., ovaj trend više nije rezerviran samo za premium segment – OLED je postao široko rasprostranjen i u srednjem, pa čak i nižem cjenovnom razredu. Ključna prednost OLED-a leži u percepciji kvalitete, ali i stvarnim tehničkim mogućnostima. Preciznije boje, beskonačan kontrast i dublje crne nijanse učinili su ga sinonimom za vrhunski prikaz. Upravo zato proizvođači sve češće ugrađuju OLED čak i u pristupačnije modele kako bi povećali njihovu tržišnu privlačnost.

Velike tvrtke istovremeno odustaju od LCD-a

Osim marketinškog učinka, OLED donosi i konkretne tehničke prednosti koje LCD teško može pratiti. Najvažnija je mogućnost osvjetljavanja svakog piksela pojedinačno, što omogućuje savršenu crnu boju i iznimno visok kontrast. Također, OLED paneli su tanji i lakši od LCD-a, što inženjerima daje veću fleksibilnost u dizajnu uređaja. To znači više prostora za bateriju, kamere ili druge komponente – ili jednostavno tanje i elegantnije telefone. Naravno, prijelaz na OLED nije bio trivijalan. Zaslon je ključna komponenta svakog uređaja, pa svaka promjena zahtijeva ozbiljne prilagodbe u dizajnu i proizvodnji.

Prednosti i nedostaci: LCD još uvijek nije ostao bez aduta

Unatoč padu popularnosti, LCD i dalje ima određene prednosti. Primjerice, često pruža bolju vidljivost na jakom suncu i potpuno je imun na tzv. burn-in efekt, koji može utjecati na dugotrajnost OLED zaslona. Još jedan manje spominjan nedostatak OLED-a je treperenje (PWM) pri regulaciji svjetline. Iako ga većina korisnika ne primjećuje, kod osjetljivijih osoba može izazvati naprezanje očiju, glavobolju ili nelagodu. LCD, s druge strane, nudi stabilnije i “mirnije” iskustvo gledanja.

Zaključak

Nestanak LCD zaslona s tržišta pametnih telefona rezultat je kombinacije tehnološkog napretka i tržišnih strategija. Iako LCD i dalje nudi određene praktične prednosti, OLED je zahvaljujući superiornoj kvaliteti prikaza i modernijem dizajnu postao novi standard. Hoće li se LCD u potpunosti povući ili zadržati nišnu ulogu – ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno: era OLED-a tek je počela.