BIOS, osobno

Osim crvene boje pritiskom na tipku "Delete" dočekuje nas standardi Award BIOS dobro poznat svim računalnim korisnicima. Ono što odmah upada u oči je nepostojanje profila u BIOS-u, što bi definitivno voljeli vidjeti na ploči ovoga kalibra. Nije velika stvar i nešto što ćemo uzeti kao loše, no na ploči koja koketira s gamerskim svijetom ovakav dodatak je uvijek dobrodošao. No, zato crvena boja odlično pristaje naravi i namjeni same ploče….

Oprez u prometu

Bez puno zadržavanja krećemo u samo srce sistema, u ono što ABIT naziva SoftMenu. U njemu kontroliramo sve glavne postavke sustava (osim latencija memorije) – od brzine glavnog procesora, odnosa FSB-a i memorije pa do napona u svakom pojedinom sustavu. Na ovaj dio praktički i nemamo zamjerki, sve je vrlo pregledno (kao i cijeli BIOS) i informacije su lako dostupne te se i manji iskusni korisnici mogu vrlo brzo i lako snaći u cijeloj priči. Ova ploča, kao i sve bazirane na nVidia čipsetu podržava "SLI Ready Memory" opciju, koja pruža određene beneficije manje iskusnim korisnicima no oni vičniji ručnom radu po BIOS-u je u pravilu izbjegavaju. Ono najzanimljivije korisnicima su naravno maksimalni naponi, FSB i ostali detalji potrebni za uživanje u ovoj ploči i njezinim mogućnostima. Pa krenimo s elektrom:

  • CPU napon od 1.325V do 1.7V, koraci od 0.025V
  • DDR2 napon od 1.8V do 2.1V s koracima od 0.05V, a onda do 2.5V u koracima po 0.1V
  • CPU VTT napon od 1.2V do 1.65V, koraci 0.03V-0.04V
  • NB napon od 1.2V do 1.58V, promjenjivi koraci 0.03V-0.04V

Prilično dobre, čak odlične vrijednosti koje bez problema mogu priuštiti svakom korisniku sve potrebne opcije da pogura do maksimuma ploču, procesor i memoriju. Ono na što definitivno treba obratiti pažnju je napon NB, koji je prilično osjetljiv kao i kod svih ostalih matičnih ploča na nVidia čipsetu za Intelove procesore, bar one koje smo imali prilike isprobati. Naime, napon na NB samo do određene vrijednosti doprinosi boljim performansama sustava, odnosno viši FSB. Napon preko tih vrijednosti ne donosi nikakve pomake kod overclockanja mogućnostima pa čak i uzrokuje nestabilnost cijelog sustava. Nažalost, ne postoji univerzalna granica no obično zadnje dvije do tri vrijednosti napona (1.58, 1.53, 1.48 u našem slučaju) su one koje valja izbjegavati. Naravno, u cijeloj računici treba voditi računa i o zagrijavanju čipseta koje je jako izraženo na ovoj i sličnim pločama pa visok napon treba svakako izbjegavati. Drugi važni dio mogućnosti se odnosi na maksimalne brzine, odnosno radnu frekvenciju:

  • FSB 400(100) MHz – 3000 (750) MHz
  • Memorijski odnosi (Linked mod) 1:1, 5:4, 3:2, Sync Mod
  • Memorija (Unlinked mod) 400 MHz – 1400 MHz
  • PCI-e 100 MHz – 200 MHz

Frekvencija FSB-a u samom BIOS-u je prikazana kao maksimalna vrijednost brzine sabirnice (već pomnožena s 4), a ne kao brzina FSB-a kao što je uobičajeno na ostalim pločama i čipsetima. Minimalna brzina FSB-a je 100, odnosno 400 MHz, dok je maksimalna 750, odnosno 3000 MHz. I više nego dovoljno za sve današnje procesore i ploče. S druge strane, brzina memorije se može određivati na dva načina. Prvi je ono što nVidia naziva Linked Mod, odnosno mod u kojem procesor i memorija rade u svojevrsnom auto pilotu. Povećanjem brzine FSB-a povećava se i brzina memorije u određenim odnosima (1:1, 3:2, zavisno koji je odabran), a s četiri gore navedena memorijska omjera možemo brzinu memorije dovesti na željenu razinu. Jedan od tih omjera je i SyncMod u kom slučaju su brzina FSB-a i memorije u sinkronom radu, no ona se vrlo rijetko koristi, jedino možda kada je cijeli sustav na defaultu i pri manjem overclocku. Druga zanimljiva opcija za većinu korisnika je UnlinkedMod koji nam u potpunosti daje odriješene ruke po pitanju brzine memorije. Slobodni smo birati između DDR2 400 MHz pa sve do DDR2 1400 MHz u koracima od po 1 MHz, što je odlično. Što se overclock mogućnosti tiče – čista petica. Sve je tu, vrlo pregledno i prilično jednostavno za snalaženje. Brzina PCI-e sabirnice se može povisiti čak do 200 MHz, što je potpuno nepotrebno ali tu je. Dovoljno je samo kod vrlo visokog overclocka povisiti njenu brzinu za par MHz, zbog veće stabilnosti cijelog sustava.

CAS, tRAS, tRCD…

Poseban dio, odvojen od SoftMenu izbornika, je posvećen raznim opcijama za memoriju, odnosno njezinim latencijama. Na izboru su Auto postavke, koje same određuju ove vrijednosti s obzirom na takt memorije ili ručne postavke koje ostavljaju korisniku mjesta za izvlačenja maksimalnih performansi iz memorije. Ono što valja istaći je i dostupnost opcije za postavljanje Command Per clock (CPC) vrijednosti na 1T ili 2T, za što možemo zahvaliti nVidiji i njezinom čipsetu.

Ugasi kad se pregrije

PC Health status daje nam uvid u temperature procesora, PWM-a i cijelog sistema, kao i brzine vrtnje ventilatora. Po dobrom starom običaju ABIT je implementirao odličnu kontrolu nad ovim funkcijama, gdje je moguće kontrolirati sve ventilatore u kućištu i to postavljanjem temperaturnih pragova, gdje se povećava napon na pojedinom ventilatoru u zavisnosti od temperature. Stvar funkcionira odlično i prilično je lako postići dobar omjer hlađenja bez nepotrebne buke ventilatora. Sad je i konačno vrijeme da vidimo do kud smo došli s cijelom ovom pričom, bar što se maksimalnih brzina tiče.