Kako je raspored rupa kojima se Alpha pričvršćuje na ploču različit
kod Intel-a i AMD-a, nije bilo nikakve mogućnosti za montažu. Sljedeća misao
je bila da se urežu nove rupe u samoj Alphi. Problem bi onda bio da bi se
moralo otkinuti nekih 3-5 nožica za svaku rupu što bi smanjilo njihov broj
za ukupno 12-20, a i to se sigurno ne bi svidjelo HGSpot-u. Ništa od toga.
Tu dolazimo do MC-a kojeg smo ranije spominjali. Pokušali smo napraviti paralelu
s montažom MC-a montiranog na Socket478 i Alphe. Kako MC koristi adapter pločice,
zašto ih ne bismo koristili i mi? S Alphinih Internet stranica skinuta je
shema coolera koju možete pronaći ovdje
, i krenulo se s premjeravanjem. Pomalo sam već bio poludio dok nije pravi
majstor uletio u moj projekt – moj tata Zdravko, zvan "TataMata praktične
izrade". Moj akademski projekt je spustio u vode finalnog proizvoda.

TataMata prilikom upržavanja (kremenadla i šampinjona)

 

Da krenemo s opisom.

Kako je Alpha američki proizvod, svi navoji i šerafi su colnog
promjera i colnog uspona na narezu, tako da smo bili primorani izraditi sve
na metričkoj bazi iznova. Glavna ideja je bila da pomoću dvije pločice, koje
bi bile učvršćene na rupe koje služe za montažu plastičnog podnožja za cooler,
simuliramo matičnu ploču na koju se inače montira cooler na Socket462 bazi.
To smo postigli pomoću dvije aluminijske pločice.

Odabir materijala je bio problematičan. Prvo smo kanili upotrijebiti
pertinaks, tip neprovodljive plastike koja se nalazi u svakom kompjutoru kao
nosač vodova, jer svaka matična ploča ili grafička kartica su pertinaks ploče
s vodovima. No, pertinaks je odbačen zbog slabih mehaničkih svojstava. Kako
je Alpha s ventilatorom teška nekih 500g, došlo bi do njegova savijanja i
cooler više ne bi prijanjao na procesor. Sljedeći izbor je bio rostfrai čelik.
Krenuli smo s njime zbog njegove velike čvrstoće. Nakraju se ta čvrstoća pokazala
prevelikim problemom jer nismo mogli s 2.5mm borerom probušiti rupe i narezati
kvalitetan navoj. Krajnje rješenje je bila aluminijska pločica debljine 3mm.
Isprva smo ju odbacili kao premekanu (gledali smo ploču koja je bila formata
A4 i dozla boga se savijala pod rukom), ali kada smo izrezali pločicu zadanih
dimenzija iznenadili smo se njezinom krutošću. Dimenzije koje smo odabrali
kao najprikladnije su 95X17mm. Time smo dobili dovoljno prostora za bušenje
rupa, a usput i izbjegli kondenzatore koji okružuju Socket478. Pločica je
otprilike duga kao i plastično podnožje na koje se montira standarni cooler
pa ne smeta za okolne komponente. Širina nam omogućava smještaj po 4 rupe
potrebne za montažu, po dvije za montažu pločica na matičnu ploču i dvije
za montažu coolera na pločicu.

Na samoj Alphi nije ništa mijenjano jer bismo time sigurno izgubili
na njezinim svojstvima. Kako je u podnožju bakar koji je utisnut u aluminijsku
košuljicu, bilo kakvim bušenjem bi došlo do razdvajanja metala zbog velike
temperature koja se javlja kod bušenja, a samim tim i do mijenjanja provodljivosti
koja je osnova svakog coolera.

Za pričvršćivanje pločica na matičnu ploču koristili smo M3X15
mm šerafe s dvije podloške i jednom M3 maticom kojom fiksiramo šeraf na ploči,
a zatim našerafljujemo pločicu na njega. Iz iskustva smo uvidjeli da je pločice
najbolje prišerafiti do kraja do matice. Time su pločice čvrsto fiksirane,
a i dobiva se dostatan prostor za ušerafljivanje šerafa kojima pričvršćujemo
cooler za pločicu.

Višestrukim premjeravanjem smo odlučili bušiti rupe na pločicama.
Zato smo koristili 2.5mm borer jer ćemo kasnije koristiti M3 nareznicu, pa
smo morali ostaviti tih 0.5mm za sami navoj. Aluminij je zahvalan materijal
što se tiče bušenja i narezivanja, samo je potrebna nešto veća preciznost
i mirna ruka jer nema mjesta za pogrešku. Kod narezivanja je potrebno iz prve
uhvatiti navoj jer će u protivnom isti bit nejednak. Kada smo izbušili rupe,
malo smo ih ferzenkali. Nemate pojma šta je to? Da bi se šeraf što
lakše ušerafljivao, proširim, u ovom slučaju 5mm, kako bi taj urez služio
kao lijevak.

Montirane pločice (vidljivi su šerafi kojiima smo ih pričvrstili
za ploču i rupe u koje ćemo ušerafiti heatsink)

Pogled iz drugog kuta (kondenzatori su najproblematičniji
radi prostora ali pločice su dovoljno uske)