Arctic je prošle godine predstavio novu generaciju Liquid Freezer AIO hladnjaka koju su jednostavno nazvali drugom, dodavši sufiks II. Baš kao i prije tri godine kada smo testirali LF 240 model, i dvojku smo dobili u toj izvedbi. Liquid Freezer II 240 ima puno promjena u odnosu na prošlu generaciju, a i model koji je nama stigao na test je već u svojoj trećoj reviziji.
Hladnjak dolazi u klasičnoj kartonskoj kutiji, no za razliku od drugih proizvođača Arctic donosi i kartonski mehanizam zatvaranja kojeg kod drugih AIO hladnjaka obično nema. Ovo ipak dodatno povećava sigurnost da vam se u transportu kutija neće otvoriti. Unutar kutije je hladnjak smješten u dodatne kartonske i plastične zaštite, a također za razliku od većine drugih proizvođača, ventilatori su već montirani na hladnjak. U zasebnoj se kutiji nalaze svi popratni dijelovi za instalaciju na jedan od podržanih socketa.
Liquid Freezer II 240 prati uobičajeni dizajn modernih AIO hladnjaka, a kvaliteta izrade je vrlo visoka. Kao i svaki drugi AIO, i ovaj se sastoji od aluminijskog radijatora, ventilatora smještenih na njemu, gumenih cijevi koje ga spajaju s bazom i same baze koja ima tzv. cold plate od bakra, komoru za protok vode i vodenu pumpu. OK, ova ima i ventilator za VRM, no o tome malo kasnije. Masa cjelokupnog hladnjaka je 1.191 gram.
Kao što smo napisali, LF II serija je predstavljena još prošle godine i od onda je već prošla tri revizije. Mi smo na test dobili posljednju (Rev. 3) koja je ispravila pojedine sitne probleme i nedostatke koji su uočeni u prvima. U prvom redu, uklonjen je 0 dB mod, te se sada ventilatori konstantno vrte (premda samo na 200 RPM na minimumu), dodani su neki novi vijci za lakšu instalaciju, tehničke informacije su na dnu pumpe (12 V, 0.41 A) za lakši izračun potrošnje, dodatno je poboljšan integrirani menadžment kabela itd.
Radijator je malo deblji nego što je to uobičajeno kod 240 modela (i općenito kod AIO-a), a mjeri 277 x 120 x 38 milimetara. S 38 milimetara debljine, i dodatkom još 25 milimetara koliko su debeli ventilatori dolazimo do 63 milimetra i pri izboru treba dobro paziti imate li toliko mjesta u kućištu - pogotovo na vrhu. Radijator je aluminijski i osim po debljini nije ni po čemu drugom poseban.
Ventilatora su dva (P-fan)), promjera 120 milimetara (120 x 120 x 25 milimetara), imaju 4-pinske priključke i spojeni su direktno na pumpu. Njihovi kabeli prolaze ispod materijala kojim su opletene gumene cijevi. Ventilatori imaju FDB ovjes, promjenjivu brzinu vrtnje od 200 do 1.800 okretaja u minuti, te maksimalni protok zraka od 56,3 CFM-a. Maksimalni statički pritisak je 2,2 mm H2O što je adekvatno za primjenu uz radijatore. Proizvođač navodi buku od 0.3 Sone-a, što je jedinica za subjektivnu percepciju zvučnog pritiska. Vrijednost od 0.3 je vrlo niska, te se može smjestiti u rang ispod 30 dBA. Ipak, mi smo s pedesetak centimetara udaljenosti Meterk MK03 uređajem izmjerili buku na maksimalnim okretajima od 37,2 dBA što je vrlo tiho.
Baza hladnjaka je specifičnog izgleda, no najprije spomenimo cijevi koje ju spajaju s radijatorom. One su gumene, dužine 450 milimetara, opletene su najlonskim koncem, s vanjskom debljinom od 12,4 milimetra, te unutarnjom od 6 milimetara. S obje su strane fiksno pričvršćene metalnim fittingsima. Za neobičan dizajn baze je zaslužan maleni 40-milimetarski ventilator koji stvara zračnu struju usmjerenu prema naponskoj jedinici ploče. Znamo da je problem vodenih hladnjaka upravo nedostatak zračne struje oko naponske jedinice pa je Arctic to riješio na ovakav elegantan način s malenim i tihim ventilatorom (1.000 - 3.000 RPM). Razlike u temperaturi ima, i najčešće se kreće oko par stupnjeva što može biti korisno u određenim slučajevima (npr. overclocking). Sama je pumpa za vodu kao što vidimo smještena u offsetu u odnosu na bakrenu bazu (tzv. cold plate), a ona radi na brzini od 800 do 2.000 okretaja (1 do 2.7 W potrošnje). Pumpa je čujna kada se prvi puta pokrene, začuje se protok vode, no vrlo brzo to nestane i rad je tih. Bakrena je baza zadovoljavajuće glatka, a na unutarnjoj strani ima mikro-listiće za bolji prijenos topline kao i slična konkurentska rješenja.
Uz hladnjak dolazi sve potrebno za montažu na jedan od podržanih socketa. S AMD strane to je AM4, a s Intelove LGA115x, 2011-3, 2066. Vidimo da je broj socketa ograničen, pogotovo s AMD strane, a Arctic je očito odlučio prodavati ovaj hladnjak samo onima s najnovijim sistemima. Podrška kod Intela je ipak bolja jer se az LGA115x procesore način instalacije nije promijenio dugi niz godina. Uz vijke, odstojnike, podloške, nosače i ostalo, tu je i jedno pakiranje MX-4 termalne paste koje smo iskoristili za test.
Najprije smo testirali na AMD sistemu (ASRock X570 Phantom Gaming X ploča i Ryzen 9 5950X procesor), gdje iskorištavamo postojeću donju ploču na koju s gornje strane montiramo četiri odstojnika, i dvije grede za prihvat baze, tj. njenih nosača. Na videu iznad smo mogli vidjeti kompletni postupak montaže i nosača na bazu i odstojnika i greda.
Postupak instalacije dakle nije kompliciran, jer se na montirane grede jednostavno postavlja baza, koju učvršćujemo s četiri vijka. Bazu je potrebno orijentirati tako da se VRM hladnjak nalazi na vrhu ploče, tj. smješten tako da može stvarati zračnu struju prema VRM hladnjacima. Jedinu zamjerku kod kvalitete materijala možemo uputiti skidanje boje na gredama na mjestima na kojima su vijci. To je naravno vidljivo samo kod ovakvog testiranja gdje smo nekoliko puta postavili i skinuli hladnjak i elemente.
Druga platforma na kojoj testiramo je Intelova. Na ASRock Z390 Phantom Gaming 9 ploči se nalazio naš vjerni Core i7-8700K koji može zadati poprilične muke hladnjacima. Instalacija na Intel socket je jednostavna, pri čemu na donju priloženu ploču moramo pričvrstiti četiri odstojnika na koje direktno montiramo bazu.
Jednom kada je sve složeno spremno je za ugradnju u kućište (ili testiranje na otvorenom bench stolu u našem slučaju), pri čemu moramo paziti da imamo dovoljno mjesta između gornje stranice i mjesta za montažu ploče - ako tako orijentiramo ovaj ipak deblji radijator. Ako smo pak odlučili montirati ga na prednju stranicu, problema ne bi trebalo biti u klasičnim mid tower kućištima koje imaju dovoljno prostora za grafičke kartice do 30 centimetara dužine.
Kao što se vidjelo na prethodnoj stranici, a i u tablici iznad, testove smo napravili na dvije različite platforme i na tri procesora. Različite smo platforme koristili kako bi dobili najbolji mogući uvid u performanse hladnjaka, ali i usporedili rezultate s drugim zračnim i vodenim hladnjacima koje smo imali na testu.
Koristili smo klasičan set softvera, tj. HWInfo64 za nadzor parametara rada i ono najvažnije, temperatura. Za opterećenje nam je poslužio OCCT-ov CPU test (Large Data Set, 64 bits, Infinite, maksimalni broj threadova).
Rezultati testova
AMD Ryzen 9 3900X @ 4,3 GHz (1.35 V)
[ichart headers="ID,Load (°C)" title="Temperature (Tdie)" htitle="Load (°C, manje je bolje)" labels="Arctic Liquid Freezer II 240,Corsair A500,Zalman CNPS20X,Raijintek EOS 240 RBW,Gigabyte Aorus LC 280,Cooler Master ML240L V2 RGB,Corsair H115i Pro XT @ Extreme,Corsair H115i Pro XT @ Balanced,Raijintek Orcus 240 RBW,Noctua D15" values="75.3,75.5,79.9,80,80.9,82,82,85,87.3,91.1" colors="red,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue" height="500" min="0"]
Ryzen 9 3900X smo fiksirali na 4,3 GHz i na naponu od 1,35 V. Rezultat koji je Liquid Freezer II 240 ostvario je izvrstan. Znatno je tiši od Corsaira A500, a ostvario je rezultat mjerljiv s njim - odličan posao.
AMD Ryzen 9 5950X @ Stock
[ichart headers="ID,Load (°C)" title="Temperature (Tdie)" htitle="Load (°C, manje je bolje)" labels="Noctua D15, Arctic Liquid Freezer II 240,Gigabyte Aorus LC 280" values="68.3,70.9,72.9" colors="blue,red,blue" height="300" min="0"]
U ovom se testu najbolje vidi "nepredvidivost" ponašanja modernih procesora. 5950X smo namjerno ostavili na Stock postavkama da vidmo kako će se ponašati takt, napon, potrošnja te na kraju temperatura. Sve ove testove smo odradili jedan iza drugoga.
Za Noctuu D15 je to izgledalo ovako - prosječan takt je bio oko 4.640 MHz, napon 1,331 V, potrošnja 218 W, a temperatura kao što vidimo bila je najniža.
Za Arctic Liquid Freezer II 240 je situacija bila sljedeća - prosječan takt je bio oko 4.620 MHz, napon 1,328 V, potrošnja 225 W, a temperatura nešto iznad Noctuine.
Za kraj Gigabyte Aorus LC 280 - prosječan takt je bio oko 4.651 MHz, napon 1,333 V, potrošnja 233 W, a temperatura kao što vidimo najveća.
Iz ovih stvarno miješanih je rezultata teško odrediti pobjednika i možemo zaključiti da su hladnjaci podjednako dobri. Možda mala prednost Gigabyteovom hladnjaku zbog najvećeg prosječnog takta?
Intel i7-8700K @ Core Enhancement (4.7 GHz)
[ichart headers="ID,Load (°C)" title="Temperature (Tdie)" htitle="Load (°C, manje je boilje)" labels="Raijintek EOS 240 RBW,Arctic Liquid Freezer II 240,Zalman CNPS20X,Asus ROG Ryujin 240,Asus ROG Ryuo 240,Cooler Master ML240L V2 RGB,Asus ROG Ryujin 360,Corsair A500,Corsair H115i Pro XT @ Extreme,Gigabyte Aorus LC 280,Raijintek Orcus 240 RBW,CoolerMaster ML360R RGB,Corsair H115i Pro XT @ Balanced,Noctua D15,Arctic LF 240,Be Quiet! Dark Rock Pro 4,Be Quiet! Dark Rock 4,Cryorig H7,Arctic Freezer 12" values="77,79,79,80,80,80,80,81,81,81,81,82,82,83,88,90,92,92,95" colors="blue,red,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue" height="900" min="0"]
I za kraj dolazimo do i7-8700K procesora koji je radio s uključenom Core Enhancement opcijom koja je fiksirala takt na 4,7 GHz pod opterećenjem, s naponom od visokih 1,4 V i potrošnjom od oko 174 W. Ovdje je kao što vidimo Liquid Freezer II 240 ostvario vrlo dobar rezultat od maksimalno zabilježenih 79°C na jednoj od jezgara. No, znamo da ovo nije realna situacija s temperaturom i puno je bitniji prosjek maksimuma na svim jezgrama koji je 74,33°C. Samo za usporedbu, prosjek temperatura kod Raijintek EOS 240 RBW modela je bio 73°C.
Buka
[ichart headers="ID,Load (°C)" title="Buka (dBa)" htitle="Buka (dBA, manje je bolje)" labels="Corsair H115i Pro XT @ Balanced,Arctic Liquid Freezer II 240,Cooler Master ML240L V2 RGB,Raijintek Orcus 240 RBW,Raijintek EOS 240 RBW,Noctua D15,Zalman CNPS20X,Corsair H115i Pro XT @ Extreme,Gigabyte Aorus LC 280,Corsair A500" values="35.5,37.2,40,41.5,41.6,42,42.7,44.5,45,49" colors="blue,red,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue,blue" height="600" min="0"]
Maksimalni broj okretaja koji je zabilježila HWInfo64 aplikacija je bila 1.628 no zapravo je teško reći što ona mjeri kada su i pumpa i VRM ventilator i dva ventilatora na radijatoru spojena na isti 4-pinski konektor na ploči. Ipak, ukupna buka koju proizvodi LF II 240 je iznosila solidnih 37,2 dBA, što je puno niže i od Noctue D15 i od EOS 240 RBW te Aorus LC 280 AIO-a. Odlično!
Zaključak
Liquid Freezer II 240 je dostojan nasljednik odličnog prethodnika koji je imao visoke performanse uz svoja četiri ventilatora. Novi model donosi brojna unaprijeđenja - znatno "čišći" menadžment kabela, nešto deblji radijator uz "samo" dva ventilatora, i možda najzanimljivije od svega maleni VRM ventilator. Taj ventilatorčić ne proizvodi veliku buku a ipak stvara određenu zračnu struju i skida temperaturu napojne jedinice što će dobro doći kod overclockinga. Ono što je još zanimljivije je da Arctic nije pokleknuo RGB trendu što će se svidjeti mnogima. Šteta što hladnjak prati jamstvo od samo dvije godine, kada konkurencija nudi tri ili pet, a i podrška za sockete bi mogla biti bolja (pogotovo AMD).
Performanse Liquid Freezera II 240 su odlične, i uz nisku razinu buke ostaje jedan od najboljih AIO hladnjaka na tržištu. S cijenom od oko 670 kuna na više na domaćem tržištu vrlo je konkurentan, a na njemačkom mu se tržištu cijena kreće od 66 € na više. Jedan od konkurenata je i Raijintekov EOS 240 RBW koji košta 67 €, donosi RGB osvjetljenje, ali i višu radnu buku. Krajnji izbor tako ostaje na kupcu, a mi bi laganu prednost dali Liquid Freezeru zbog niže radne buke.
