Od samog spomena termina "fazno hlađenje" većini entuzijasta i overclockera navru suze na oči. Bit će da je to zbog toga što je ovaj termin usko povezan s proizvodima kao što su Prometei Mach i Asetek VapoChill – sistemima hlađenja koji su procesor sposobni ohladiti na temperaturu ispod ništice. Kao što je poznato malo iskusnijim korisnicima, ovo je samo dio istine. Naime princip faznog hlađenja rabe svi hladnjaci bazirani na toplinskim cijevima – u zatvorenom sistemu imamo rashladnu tvar koja mijenja agregatna stanja i odvodi toplinu s procesora – princip je jednak, samo što je kod sistema kao što je Prometei Mach sve to izvedeno mnogo ekstremnije.

Klasično prozirno pakiranje za police trgovina

Vapochill Micro jerezultat kombinacija tehnologija koje smo spomenuli u prethodnom odlomku. Hladnjak je baziran na jednoj velikoj toplinskoj komori koja se grana u tri toplinske cijevi. Za razliku od ostalih hladnjaka s toplinskim cijevima gdje toplinske cijevi samo odvode toplinu s metalne baze na gornji, disipacijski dio hladnjaka, na Microu sama toplinska cijev leži na procesoru. Uz to, toplinska komora (komora nam nekako bolje zvuči s obzirom da nije riječ o jednoj jedinoj cijevi) je napunjena rashladnom tekućinom R134a. Dotičnom se tekućinom pune kompresori hladionika, ali i ekstremnih rashladnih sistema kao što je Prometeia Mach.

Rashladna tvar R134a ima vrlo nisko talište pa na bazi hladnjaka, zbog zagrijavanja procesora, vrije i isparava. Ovom promjenom agregatnog stanja rashladna tvar izuzetno efikasno preuzima toplinu od procesora i u plinovitom je stanju odvodi u tri toplinske cijevi. Tamo se plin hladi, kondenzira, te se u tekućem stanju vraća do procesora gdje cijeli proces počinje ispočetka.

U opremi termalne paste nema – već je nanešena na hladnjak

Sad kad znamo princip na kojem radi, pogledajmo detaljno cijeli paket. U paketu s hladnjakom isporučuje se ventilator (o njemu malo više kasnije), plastički klinovi za fiksiranje ventilatora na hladnjak, kit za fiksiranje hladnjaka na procesor, potenciometarska kontrola brzine ventilatora koja je pričvršćena za pločicu koja se montira na PCI utor i set kabela za povezivanje sve ove opreme na matičnu ploču i napajanje. Priručnik za instalciju je isprintan na papiru koji ukrašava pakiranje hladnjaka. Cijeli je postupak instalacije jasno, ali prilično jezgrovito ilustriran. Ovo je sasvim ok za naprednije korisnike, ali početnicima će trebati malo vremena dok se snađu u dijagramima.

Ventilator se fiksira na tanki plastični nosač

Hladnjaka je prije instalacije na ploču potrebno sastaviti – pričvrstiti priloženi ventilator na prozirni držač napravljen od tanke plastike koji se nalazi na hladnjaku. Plastični je držač vrlo lako skinuti pa je stoga cijeli hladnjak vrlo lako očistiti od prašine koja se nakuplja pri radu. Ventilator se na držač fiksira pomoću četiri plastična klina koje je moguće lako skinuti ako na hladnjak poželimo ugraditi drugi ventilator ili ga poželimo očistiti od prašine.

Premda nam je ovaj sistem montiranja ventilatora na hladnjak isprva izgledao kao loše rješenje, u praksi se pokazalo da smo bili u krivu. Pri radu plastični držač ne vibrira i ne proizvodi dodatnu buku, mnogo je lakši od klasičnog držača od pune, debele plastike, a omogućava nam i lako čišćenje hladnjaka. Jedina zamjerak ide na račun klinova koje je teže skinuti nego klasične vijke, ali s obzirom na konstrukcijsko rješenje, ovo je bilo neizbježno.