Test

Za test upotrijebili smo P4 konfiguraciju čije je srce P4C (800FSB) procesor
od 2.4GHz. Njega smo uparili s EPoX 4PDA2+ 865PE pločom, 2x512MB Corsair PC4000Pro
memorijom, Adaptec 29160N SCSI kontrolerom (na koji smo spojili dva SCSI diska,
pržilicu i CD-ROM), Creative Audigy2 ZS zvučnom karticom i nVIDIA referentnom
FX5900 Ultra grafičkom karticom koja je uz pomoć novog BIOS-a postala FX5950
Ultra. Što se tiče taktova, P4 2.4GHz smo overclockali na ravno 3.2GHz
uz vcore od 1.7V (dakle CPU/FSB/RAM bili su 3200/1067/427MHz). Takt grafičke
je bio 475/950MHz.

Mjerenja smo izvršili na sobnoj temperaturi od 23C i napravili smo ih kada
je stroj bio idle, kada se na njemu 12h besprekidno vrtio Prime95 te kada su
se na stroju zajedno 12h vrtili loopani 3dMark 2001SE i Prime95. Lian Li PC70
kućište koje smo koristili bilo je zatvoreno i u njemu su se vrtila dva usisna
8cm ventilatora (2000 okretaja/min) te četiri isisna (2300 okretaja/min), uz
ventilatore na napajanju. Ventilator od 12cm na radijatoru držali smo na 7V
jer je na 12V preglasan. Ukoliko se već netko odluči na vodeno hlađenje onda
to vjerovatno radi i da smanji buku. Izmjerili smo slijedeće temperature:
Case1 temp
Case2 temp (kraj VGA kartice)
CPU
VGA
Idle
32C
32C
42C
39C
Full load, Prime95
32C
32C
58C
44C
Full load, Prime95 + 3dMark 2001SE
32C
47C
64C
58C

Pogled na rezultate nam puno govori. Kao prvo treba obratiti pažnju
kako zagrijavanje CPU-a dovodi i do zagrijavanja grafičke kartice iako ona u
to vrijeme nije radila ama baš ništa. Ovo ne čudi jer se radi o sistemu koji
hladi sve, no govori nam puno o tome koji je utjecaj pojedine komponente hlađene
WaterChillom na neku drugu. Kada pak i CPU i grafička kartica rade punom parom
vidimo da temperatura CPU-a raste s 58 na 64C iako on nije ništa više opterećen
nego ranije. Jednostavno u sistemu koji hladi sve prisutan je "domino efekt"
jer zagrijavanje jedne komponente vodi do dodatnog zagrijavanja druge i vice
versa. Ukoliko pogledamo ambijentalne temperature vidimo da nema velikih promjena
jer je kućište izrazito dobro ventilirano, no isto tako vidimo da dolazi do
pojave lokalnih mjesta zagrijavanja – kao što smo izmjerili u neposrednoj blizini
grafičke kartice.

Što se tiče overclockinga, WaterChill nam nije pomogao
da CPU dignemo više nego što smo to mogli s klasičnim hladnjakom (maksimum je
ostao na 3322MHz). S druge strane, grafičku karticu smo uspjeli bolje overclockati
– maksimalni takt s vodenim hlađenjem je 481/956MHz naspram 475/936MHz s običnim
hlađenjem. Bolji overlock memorije na grafičkoj rezultat je manje okolne temperature
– zbog boljeg hlađenja GPU-a pala je i temperatura samih memorijskih chipova.
Što se tiče North Bridge chipa, on je s WaterChillom osjetno bolje
hlađen.

Spire neonka praši kao luda

Sve skupa rezultati postignuti s WaterChill kompletom nisu loši.
Defakto, najslabija strana je blok za CPU koji bi mogao biti osjetno efikasniji,
kao što je Nara još prije par mjeseci pokazao u Part I ovog članka. Ono što
je glavni problem jest da se novi procesori i grafičke sve više griju i zrače
sve više topline. U jednom trenutku kit kao što je asetek WaterChill neće biti
u stanju nositi se s tim jer će jedan procesor poput Prescotta dići toliko temperaturu
cijelog sistema da će vam onda početi patiti ostale komponente. Već kod test
sistema koji smo mi koristili dolazilo je do laganog "kuhanja" što
se lijepo vidi iz slika rezervoara za vodu i vodenih blokova. Uz to kritično
je dobro hladiti samo kućište. Oni koji razmišljaju kako će super overclockati
sve živo u svom sistemu a žele bešumnost – nema šanse.

 

Zaključak

Kit koji smo mi dobili na test nije nas razočarao iako pati od nekih problema
(skoro nemoguće montiranje chipset hladnjaka na Intel pločama, nepostojanje
automatskih uvojnica na radijatoru, itd.). No, u međuvremenu je asetek obogatio
svoje KT12-L20 i KT12-L30 pakete (tako se zovu kitovi za hlađenje CPU-a. grafičke
i chipseta) s thermal epoxyem pa je "operacija" uz pomoć
plastičnih šelni izvediva. Uz to sada radijatori također dolaze s automatskim
uvojnicama pa su problemi poput naših stvar prošlosti. Najjača strana ostaje
dobra kvaliteta, odlična uputstva i velika fleksibilnost – asetek WaterChill
možete koristiti i s Intel (Socket478) i s AMD procesorima (SocketA i Athlon
64) te sa svim grafičkim karticama. Uz to sada postoje dva modela, KT12-L20
i KT12-L30 koji se razlikuju po jačini pumpe (700 vs. 1200l/h) te po veličini
radijatora. Jača pumpa nije toliko bitna, no duplo veći Black Ice radijator
hlađen s dva 12cm ventilatora itekako će pomoći da sustav ne poklekne kada ga
spojite na nešto poput Prescotta. Sve u svemu, asetek WaterChill vas neće razočarati.
Sad još da nekako nabavimo Innovatekov kit na test…