ASUS EA-AC87 test

Odmah se trazi izmjena lozinke – dobrodošla promjena u svrhu povećanja sigurnosti ali snaga lozinke nije bas ispravna

Čim se spojite na access point primijetiti će te da se radi o nešto jednostavnijem uređaju od ostalih koje smo testirali. Doduše ovo je i za očekivati jer su ostali uređaji za razliku od ovog bili routeri. Pošto se radi o spravici koji će te spojiti unutar svoje mreže a iza nekog postojećeg routera koji ima svoj NAT, firewall i ostale mogućnosti povezane sa WAN-om, ovdje su vam takve mogućnosti odsutne. Ukoliko se spojite direktno na access point koji nije spojen na vašu kućnu mrežu, dodijeliti će vam se ip adresa i moći će te se spojiti na njega (tvornički je na 192.168.1.1), te podesiti postavke koje želite. Sa druge strane, čim spojite ovaj AP na lokalnu mrežu gdje imate aktivan DHCP, interni DHCP se gasi automatski i uređaj preuzima IP adresu na mreži. Na ovaj način radi uređaj koji će te spojiti na router od pružatelja internet usluga i koji će vrlo vjerojatno unaprijediti propusnost kućne mreže, one sa ili bez žice pošto rijetki uređaji od ISP-a dolaze sa gigabitnim bilo čime a nerijetko su zapeli u 802.11g prošlosti.

Početni ekran – inicijalna konfiguracija

Bežični LAN se uključuje prilikom početne konfiguracije i odmah je podešen da radi na 802.11ac standardu. Dodatno, u opcijama podešavanja bežične mreže moguće je odabrati opciju „auto“ i „N only“ dok su stariji standardi odsutni. Asus je ovdje napravio uređaj u kojem se nisu htjeli zamarati pretjeranom kompatibilnošću unatrag ali gdje su htjeli maksimalno iskoristiti što nam pruža trenutni vrh tehnologije na 5GHz. Ovo je loše ako imate starijih klijenata ali ipak ne mora biti jaki argument protiv samog access point-a pošto dosta uređaja ISP-a ionako dolazi sa svojim WLAN-om koji onda može „brinuti“ za starije uređaje. Ovako se omogućava da se EA-AC87 pobrine za nove uređaje gladne propusnosti. Pošto je sam uređaj sušta jednostavnost, nema značajnijih opcija za podešavanje i velikim dijelom je plug-and-play što olakšava i povećava pouzdanost njegovoga rada. Web sučelje je prepoznatljivo i nekome tko se već susretao s Asusovim routerima neće biti ništa novog a pošto je sam uređaj sušta jednostavnost, nema značajnijih opcija za podešavanje i velikim dijelom je plug-and-play što olakšava i povećava pouzdanost njegovoga rada.

Pošto dolaze uređaji sa sve više antena i sve više prostornih kanala, otvaraju se neka pitanja. Kako postaviti sve te antene? Ima li razlike u njihovoj orijentaciji s obzirom na prijem? Da li je Bill Gates dobar ili zao? Kako znati polarizaciju antena u klijentima? No, krenimo redom, orijentacija antena može utjecati na prijem ali teško je znati kakva je orijentacija antena u klijentima. Vodiči koji se daju naći na internetu preporučuju postavljanje barem jedne antene horizontalno a barem jedne vertikalno. No što se događa kada uređaju imaju funkciju „beamforming“ i ako su antene omnidirekcionalne (a na ovakvim uređajima gotovo uvijek jesu). Isprobali smo nekoliko položaja antena kako bi vidjeli da li postoje neke značajnije razlike u kućnom okruženju i nekako nismo baš uvjereni da postoji neka ozbiljna razlika. Razliku od par megabita smo izmjerili, s razumno malom mogućnošću pogreške, ali tako mala razlika ne znači puno.

Pošto nisu svi proizvođači kao tvrtka Cisco, i ne objavljuju svi detaljni vodič sa radijacijskim profilima pojedine antene (npr), ne možemo znati točnu distribuciju zračenja ali za pretpostaviti je da je ravnomjerno raspoređena i da čini pravilan krug, gledano odozgo i da postoje zone direktno ispod i iznad antene gdje je slaba pokrivenost. Zbog toga samo moramo paziti da vrh antene okrenemo tamo gdje klijenata neće biti, a za ostalo neka se pobrine firmware uređaja.