Asus P8P67- M PRO, Gigabyte P67A-UD4 & P67A-UD7 – P67 za Sandy bridge
Datum objave 12.01.2011 - Krešimir Matanović
Asus P8P67-M PRO
Asus nam je na test poslao vrlo progresivnu ploču koja se zapravo pokazala najzanimljivijom u ovome testu. I ne krećemo s njom odmah iz tog razloga nego iz činjenice da je prva po abecedi. Ploča dolazi pakirana u kvalitetno obloženu kutiju na kojoj se nalaze sve relevantne informacije o njenim mogućnostima, opremi i tehnologiji. Ne umanjujući vrijednost ostalih nama je najviše za oko zapelo korištenje EFI-a (Extensible firmware interface) koji zamjenjuje klasični BIOS. Prva je to ploča koju ćemo testirati u našem labu opremljena EFI sučeljem i zbog toga smo jedva dočekali "upaliti" ju. No o tome kasnije, krenimo najprije sa opisom.
S obzirom da ova ploča ne spada u najskuplje Asusove modele oprema nije vrlo bogata. U paketu se tako nalaze opširne upute za korištenje, kratke upute, dva SATA 3.0Gb/s kabela, dva SATA 6.0Gb/s kabela, jedan Q-Shield (zaštita za stražnji I/O panel) i jedan Q-Connecor (zajednički konektor za front panel).
Ova je ploča neobična i po činjenici što dolazi u microATX formatu, a bazirana je na P67 čipsetu koji je namijenjen entuzijastima te ne donosi video izlaze. To znači kako će ovu ploču kupovati korisnici željni naprednijih mogućnosti i opreme, a koji sve to žele upakirati u manje kućište. Uz prošlotjedno predstavljanje Sandy Bridge platforme, Asus je tržištu ponudio na izbor čak deset matičnih ploča baziranih na P67 čipsetu, te sedam na H67 čipsetu. Unatoč činjenici kako svi Sandy bridge procesori imaju integriranu grafiku, čini se kako je u Asusu prevladala entuzijastična strana pa P67 ploča ima više. Ovaj model dolazi sa smeđim PCB-om dimenzija 24.4 x 24.4 cm, na kojem je smješteno mnoštvo opreme. Ipak, pametnim rasporedom komponenata gužve nema, a prostora oko socketa ima i za najveće hladnjake. Rashladni sistem je razmjerno jednostavan - na svakom ključnom mjestu (napojna jedinica i P67 čip) nalaze se pasivni plavo obojani aluminijski hladnjaci. Zagrijavanje tijekom rada je u granicama normale, a tek prilikom overclockinga se hladnjaci jače zagriju.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
U opisu kao i uvijek krećemo iz gornjeg lijevog kuta gdje su po običaju smješteni PWM kontrola, kompletan sklop za napjanje procesora strujom i LGA ležište za procesor. Napojna jedinica je 3 + 2 fazna sa TPU i EPU kontrolerima za automatski overclocking i kontrolu potrošnje. Razlika u odnosu na dosadašnje serije matičnih ploča je što je napojna kontrola digitalna, a ne više analogna. Korištenje digitalnog VRM kontrolera u slučaju jednostavnijih napojnih jedinica (ispod 12 faza) znači kako je zbog smanjenog broja kondenzatora po fazi i veće integracije faza te nižih frekvencija preklopa, sniženo i zagrijavanje. Digitalni VRM donosi i veću preciznost napona (5mV), te mogućnost trenutne promjene frekvencije preklopa. Ovakva digitalna kontrola (HW+SW) ima i svojih mana, no kod ovakvih jednostavnijih izvedbi one su praktički zanemarive. LGA1155 mehanizam je isti kao i za LGA1156 procesore baš kao i raspored rupa za hladnjak. Između dva pasivna hladnjaka smjestio se i osam pinski 12V konektor za dodatno napajanje CPU-a. Desno od procesorskog ležišta smjestila su se četiri DIMM utora u 2 x dual channel konfiguraciji sa podrškom do maksimalno 32GB radne memorije brzine do 2133MHz. Desno od memorijskih utora smjestio se jedan SATA 6Gbps utor i to tik iznad Marvelovog SATA kontrolera koji uz njega ima i podršku za jedan eSATA utor. Do SATA utora smjestio se i 24-pinski ATX konektor, a iznad njega TPM (trusted platform module) i Debug konektori. Na samom su vrhu TPU prekidač i poznata MemOK! tipka.
Na lijevoj južnoj strani se nalaze dodatni kontroleri za I/O (Nuvoton) te mrežu i zvuk (Realtek RTL8111E i ALC892 ). VIA-in se firewire kontroler pak smjestio između plavog i bijelog PCIe konektora, dok je TPU kontroler svoje mjesto našao između bijelog i crnog. U prethodnoj smo rečenici tako pobrojali i sve PCIe konektore x16 dužine. Prvi, plavi radi na x16 brzini, drugi (bijeli) na x8, a treći crni na x1, baš kao i mali plavi smješten ispod x16 plavog konektora. Čipset podržava Crossfire i SLI multi-GPU tehnologije pa je tako na ovu ploču moguće smjestiti dvije kartice koje će tada raditi u x8 brzini. Na dnu su ploče smješteni COM, LPT i Firewire interni konektori. Na desnoj se strani oko čipseta nalaze interni USB i Front panel konektori, zatim plavi SATA II i bijeli SATA III utori te EFI i Marvelov SATA kontroler. Između zadnjeg USB konektora i front panel konektora nalazi se i Jumper za pražnejnje RTC-a.
I/O stražnji panel:
- 1 x PS/2 Mouse
- 1 x PS/2 Keyboard
- 1 x External SATA
- 1 x IEEE 1394a
- 1 x LAN(RJ45) port
- 2 x USB 3.0/2.0
- 6 x USB 2.0/1.1
- 1 x S/PDIF Out (Optical)
- 8 -Channel Audio I/O
Tradicionalni je BIOS kao što smo rekli na ovoj ploči zamijenjen EFI-em koji donosi jednostavnost korištenja te uklanja neke od ograničenja dosadašnjih BIOS-a (donosi nativnu podršku za diskove veće od 2.2TB (64-bit)). Kao i do sada pritiskom na tipku delete ulazimo u sučelje koje nas dočekuje u svom jednostavnijem obliku (prva slika). Ulaskom u Advanced view otvaraju nam se i do sada poznate opcije samo u drugačijem (grafičkom) obliku čije vrijednosti sada osim tipkovnicom možemo mijenjati i mišem. Najzanimljiviji je naravno AI Tweaker dio u kojem mijenjamo parametra vezane za osnovni takt, memoriju te sam procesor. Odabirom XMP profila memorije više nećete dobiti takt od npr. 2000MHz (ukoliko imate takvu memoriju) nego 1866MHz zbog činjenice kako polovični množitelji nisu podržani, a isto tako je i osnovni takt automatski nemoguće podići iznad 100MHz. Ipak, uz malo tweakanja moguće je podizati i taj osnovni takt do neke određene vrijednosti. Ostatak sučelja se ne razlikuje previše od BIOS-a pa će se i manje napredni korisnici vrlo lako snaći.
TurboV aplikacija unutar AISuite-a II kako znamo služi za overclocking i praćenje raznih parametara kao što su napon i temperature. Uz ručnu overclocking moguć je i automatski. Testirajući i7-2600K procesor automatskim smo ga načinom uspjeli podići na 103 x 40, tj. do brzine od 4.120MHz. Ručnim smo načinom pak postigli sasvim solidnih 4.8GHz. Aplikacija je jednostavna za korištenje pa će se i početnici lako snaći, baš kao i sa overclockingom ove Intelove druge Core generacije.
Gigabyte P67A-UD7
Gigabyteov nam je top model opremljen P67 čipsetom stigao u bulk pakiranju, pa uz njega nije bilo nikakvog bundlea osim DVD-a sa upravljačkim programima i aplikacijama. Uz ovu će ploču inače dolaziti i solidan bundle, ne na razini nekih Asusovih modela, no i dalje vrlo primamljiv. Točan popis nažalost nemamo jer ga nema niti na službenim stranicama. Već je s prvim pogledom na ploču jasno kako se dosta razlikuje u odnosu na svoju P55A-UD7 prethodnicu. Najuočljivija je stvar naravno prelazak sa plavo-bijele kombinacije PCB-a i utora na crno-sivu. Iskreno, nama se više sviđala plavo-bijela kombinacija no što je tu je - ovako će sada izgledati svi Gigabyteovi high-end modeli. Jedinu živost u sivilo boja unose zlatno obojani rubovi novo dizajniranog rashladnog sistema. Rashladni je sistem inače poprilično masivan i rasteže se preko cijele ploče. Sastoji se od dva pasivca preko PWM dijela, jednoga na NF200 čipu te jednoga na P67 PCH-u. Sve ih povezije debela poniklana toplovodna cijev. U radu se kompletan hladnjak zna dosta zagrijati kada overclockiramo te pogotovo kada je NF200 uključen u akciju, no i dalje je to u razumnim granicama. Ploča je sazdana na UD3 temeljima koji počinju od osmoslojnog PCB-a sa dvostrukom količinom bakra nego što je to uobičajeno do ostatka komponenata i integriranih krugova. Svakako najveća novost je robusni PWM koji radi po VRD12 specifikacijama sa čak 24 faze. Jedna od bitnijih stavki vezanih uz VRD12 je uvođenje SVID-a ili ti Serial Voltage Identification-a. SVID, za razliku od dosadašnjih DVID i VID sučelja, donosi direktnu komunikaciju između procesora i Intersilovog kontrolera, a sve u svrhu točnijeg određivanja napona potrebnog CPU-u za određenu situaciju. Tako će overclockeri uz poznatu vrijednost napona procesora sada dobiti i mogućnost nadzora i promjene jačine struje. Nažalost, kao što znamo, svaka će takva igra sa SandyBridge procesorima završiti na oko 5.7+ GHz bez obzira na tip hlađenja koji imate.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
Kako ploča izgleda bez masivnog hladnjaka vam nećemo pokazati jer nas je iskreno bilo strah skidati ga. Zbog svoje masivnosti i višestrukih točaka učvršćenja ploča nam je došla savijena kao dno čamca. O čemu pričamo vidjeti možete ako pogledate sliku stražnjeg I/O panela. Za sada ćemo se koncentrirati na masivnu PWM jedinicu koju ova ploča donosi. Cijelim orkestrom sastavljenim od 24 faze dirigira Intersilov ISL6366 analogni šest kanalni kontroler. To znači kako jedan kanal sačinjavaju četiri MOSFET-a (Vishay Siliconix SiC769CD), četiti prigušnice i pripadajući im Solid State kondenzatori. Kao što smo spomenuli ploča ima mogućnost aktivnog prebacivanja faza za što se brine iTE-ov IT2875e kontroler. Ukoliko u DES softveru uključite dinamički rad kontroler će u trenutku kada nije potrebna maksimalna snaga koristiti samo 12 faza, a kada mu zatreba uključiti svih 24. Ujedno, kako bi se produžio životni vijek komponanata, 12 faza će raditi jedno vrijeme, da bi nakon nekog vremena drugih 12 faza bilo u funkciji. Nadzor rada ovoga kontrolera moguće je pratiti softverski ali i hardverski preko ugrađenih LED-ica. Još se dva Intersilova kontrolera nalaze na ovoj ploči - ISL 6322G kontoleri zaduženi za napajanje DIMM utora i NF200 čipa strujom. NF200 je smješten s južne strane procesora a u njega ulaze sve PCI-E stazice, te se koriste isključivo za PCIe konektore na ploči (SATA III PCIe staze idu direktno iz PCH). Procesor u ovom slučaju NF200 čipu "daje" osam PCIe stazica propusnosti 5GT/s, a ovaj im onda udvostručuje propusnost na 16 x 5GT/s što znači kako na PCIe konektore ukupno dolaze 32 x 2.5GT/s stazice. Zbog toga su modovi sa dvije x16 ili tri x8 kartice mogući. Premda su 32 staze očito je kako ne mogu sve biti podređene grafici pa je "samo" 3-way SLI i CrossfireX podržan. Ukoliko se pitate kakav je to čip između PWM-a i stražnjeg I/O-a odgovor je drugi Marvellovog 88SE9128 kontroler kojem život zahvaljuju dva eSATA konektora. Desno od ležišta procesora nalaze se četiri DIMM utora za DDR3 memoriju sa podrškom za maksimalnih 32GB. Na samom se rubu nalazu 24-pinski ATX konektor, Reset i Power On prekidači te čitava sila kontrolnih LE dioda.
S obzirom na činjenicu kako je ova ploča prepuna opreme i mogućnosti lijeva je južna strana dupkom puna različitih kontolera. Krenuti ćemo od vrha gdje se nalazi VLI hub i dva NEC-ova USB 3.0 kontrolera (drugi se VLI hub nalazi tik iznad internih USB 3.0 konektora). Prva je ovo ploča koja preko dva kontrolera i dva hub-a donosi podršku za čak 10 USB3.0 uređaja. Uz ovo Gigabyte donosi i Turbo USB 3.0 tehnologiju koja dozvoljava "krađu" PCIe propusnosti iz čipseta kako bi za 10% povećala performanse USB-a. Ispod NEC-ovih čipova nalaze se dva Realtek RTL8111E mrežna kontrolera s podrškom za Teaming, dok je ispod njih svoje mjesto našao kontroler zvuka - Realtek ALC889. Kao posljednji, svoje je mjesto pronašao Texas Instrumentsov TSB43AB23 Firewire kontroler s podrškom za 3 tri Firewire porta. UD7 ploča dolazi opremljena sa četiri PCIe utora x16 dužine (dva su x16 i dva su x8 brzine), jednim PCIe x1 te dva PCI utora. Iznad u tekstu smo objasnili kako rade, a kod slaganja 2-way CrossFireX ili SLI setupa potrebno je znati kako su prvi i treći pune x16 brzine. PCI utori svoju funkcionalnost mogu zahvaliti iTE-ovom IT8892E PCI-E čipu koji je zapravo PCI-E 1x to PCI most. Na donjoj desnoj strani su se smjestila dva interna USB 3.0 konektora iznad kojih je onaj drugi VLI hub. Do njih su se smjestili interni USB 2.0 konektori (drugi sa On/Off Charge funkcijom) te front panel konektor. U predjelu iznad se nalaze iTE-ov IT8782F I/O kontroler, baterija te LED debug indikacija. Internih SATA konektora je ukupno osam od čega njih šest pripada čipsetu a dva su kontrolirana od strane Marvellovog 88SE9128 kontrolera. Između čipseta i SATA konektora svoje su mjesto pronašla dva 32-Mbitna BIOS čipa koja imaju podršku za EFI (EFI će vjerojatno biti dostupan putem nadogradnje).
I/O stražnji panel:
- 1 x PS/2 - miš/tipkovnica
- 1 x optical S/PDIF izlaz
- 1 x coaxial S/PDIF izlaz
- 2 x IEEE 1394a porta
- 2 x USB 2.0/1.1 porta
- 6 x USB 3.0/2.0 portova
- 2 x eSATA/USB Combo
- 2 x RJ-45 porta
- 6 x audio jacks (Center/Subwoofer Speaker Out/Rear Speaker Out/Side Speaker Out/Line In/Line Out/Microphone)
BIOS ove ploče je klasičan i vrlo sličan onima s prijašnjih serija matičnih ploča. Najbitnije je da podršku za EFI ima i ona će vjerojatno biti dostupna putem neke buduće nadogradnje. M.I.T. je tako i dalje centralni tweakerski dio u kojem možemo mijenjati razne parametre ploče, procesora i memorije te naravno overclockirati. Otključane procesore podizanjem množitelja Turba, a zakjučane minornim podizanjem osnovnog takta. Svi koji su upoznati sa dosadašnjim BIOS-ima, jedino trebaju znati metodologiju overclockiranja SandyBridge procesora i problema nebi smjelo biti. Kao i do sada razne profile možemo spremiti za naknadno korištenje. Što se softverskog paketa tiče, on je preslika već do sada viđenih alata i s tim se nećemo previše zamarati.
Gigabyte P67A-UD4
Gigabyte je ponešto izmijenio pakiranje svojih high-end ploča, a ova UD4 definitivno spada među njih - i po cijeni i po mogućnostima. Kao što smo već naučili, glavna brojčana oznaka dominira pakiranjem, a detaljnije se informacije nalaze na poleđini. Tako je i ova ploča sazdana na osnovama UD3 tehnologije, te ima trostruku tricu - USB 3.0, 3x USB Charge i SATA III. Sve što smo dakle vidjeli u prošloj generaciji ploča je opet tu, a kao što vidimo Gigabyte je za razliku od Asusa krenuo malo manje inovativnim putem. Još uvijek nema EFI-a, a i PWM kontrola je analogna.
Pakiranje kao i kod H67MA-UD2H ploče nije u potpunosti retail i tu fale neki elementi bundlea. Ono što smo našli su DVD sa aplikacijama i upravljačkim programima, dva SATA kabela i jedan SLI mostić. Na službenim stranicama nema nikakvih informacija o kompletnom bundleu, no po dosadašnjem iskustvu vjerujemo kako nije naročito bogat. Ono što znamo da još definitivno mora biti u bundleu je USB 3.0 bracket.
Za razliku od P55A-UD4 (modela kojeg zamjenjuje) odmah primjećujemo kako je Gigabyte i na ovom novom modelu promijenio boju PCB-a, hladnjaka, utora i konektora. U odnosu na jači UD7 model razlika je vidljiva tek po plavo obojanim rubovima pasivnih hladnjaka. Rashladni je sistem doživio izmjene u dizajnu. Dva su masivna rebrasta hladnjaka na PWM dijelu povezana toplovodnom cijevi, a svoj posao odrađuju vrlo učinkovito. Na P67 čipu nalazi se manji ali i dalje učinkovit hladnjak. Ploča nije prenatrpana jer je punog ATX formata, a isto tako ne donosi veliku količinu opreme. Zbog toga su inženjeri bili u mogućnosti posložiti solidan raspored komponenata na ploči. Ništa ničemu tako neće smetati, a sve se komponente nalaze na svojim uobičajenim mjestima. Oko ležišta procesora dovoljno je mjesta i za velike hladnjake. Ploča je napravljena na poznatoj Ultra Durable tehnologiji, što znači da su korištene kvalitetne komponente, a takva je i izvedba cijele ploče.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
U opisu kao i uvijek krećemo od dijela oko procesorskog ležišta. Oko ležišta se smjesto 12-fazni PWM sa Intersilovim kontrolerom po VRD12 specifikacijama (isti kakav je i na H67MA-UD2H ploči). Pod normalnim opterećenjem aktivno je samo 6 faza, dok se pri jačem opretećenju ili overclockingu aktivira svih 12. P67 čipset je upravo i okrenut overclockingu, tj. izvlačenju maksimuma iz otključanih procesora pa je dobra kontola napajanja nužna, za razliku od H67 čipseta gdje samo pridonosi stabilizaciji rada te dugotrajnosti napojnog sklopa. Za dodatno napajanje strujom tu je klasični 8-pinski konektor u crnoj boji. Između PWM hladnjaka i stražnjeg I/O panela smjestio se Marvellov 88SE9128 eSATA 6Gbps kontroler. Desno od LGA1155 ležišta nalaze se DIMM utori s podrškom za maksimalnih 32GB DDR3 memorije brzine do 2133MHz. Tik do desnog ruba svoje su mjesto našli 24-pinski ATX konektor, napojni slop za memoriju te niz LED-ica za aktivnu signalizaciju djelatnih faza napojnog sklopa CPU-a.
U samom donjem lijevom kutu ploče svoje je mjesto pronašao iTE-ov IT8728 I/O kontroler dok su iznad njega svoja mjesta našli Realtekovi mrežni i zvučni kontroleri te jedan od dva NEC-ova USB 3.0 kontrolera. Ploča dolazi sa dva PCIe x16 utora koji dijele 16 stazica pa ukoliko poželite instalirati dvije grafičke kartice (bilo u CrossfireX ili SLI) obje će raditi na brzini od x8. Između njih se su se smjestila dva PCIe x1 utora, a ispod čak dva PCI utora koje kontrolira ITE-ov IT8892 čip (P67 i H67 čipovi više ne podržavaju PCI). Na samom dnu ploče smješteni su COM i interni USB 2.0 konektori od kojih F_USB1 ima On/Off Charge kontrolu. Na desnoj se strani nalazi USB 3.0 bracket sa NEC-ovim kontrolerom tik izmad njega te front panel priključci. Iznad svega je čipset pokriven hladnjakom desno od kojeg su horizontalni SATA utori i dva BIOS čipa.
I/O stražnji panel:
- 1 x PS/2 keyboard/mouse port
- 1 x coaxial S/PDIF Out connector
- 1 x optical S/PDIF Out connector
- 8 x USB 2.0/1.1 ports
- 2 x USB 3.0/2.0 ports
- 2 x eSATA 6Gb/s ports
- 1 x RJ-45 port
- 6 x audio jacks (Center/Subwoofer Speaker Out/Rear Speaker Out/ Side Speaker Out/Line In/Line Out/Microphone)
S obzirom da je kako BIOS tako i softver ove ploče identičan prethodno opisanom top modelu, nećemo se ponavljati nego ćemo samo pokazati nekoliko slika kako bi vam osvježili sjećanje na DES. Ovdje ćemo odmah krenuti na način testiranja, overclocking mogućnosti i rezultate testova.
Test sistem, način testiranja i overclocking
|
||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||
Način testiranja i overclocking
Način testiranja se nije mijenjao od testa H67 matičnih ploča, a za testiranje smo koristili kombinaciju i7-2600K i i5-2300 procesora. Uz standardan set testova donosimo i rezultate dobivene overclockingom. Potrošnju sistema smo mjerili opterećivanjem procesora u OCCT-u.
Kod overclockinga moramo napomenuti kako smo sa Gigabyteovim modelima bili uspješniji sa višim množiteljima, dok se Asusova ploča pokazala kao znatno bolji overclocker podizanjem osnovnog takta. Ipak, moramo biti pošteni i priznati kako zapravo za ni jednu od ovih ploča nismo imali dovoljno vremena, pozabaviti se svim aspektima i istražiti sve mogućnosti koje bi pridonijele većem i stabilnijem taktu naših Sandy Bridge procesora. Vremena je jednostavno bilo premalo za testirati tri procesora i sedam matičnih ploča (dvije Intelove, dvia H67 modela iz posljednjeg članka i ova tri P67 modela). U kratkom roku koji smo imali iz obje smo ploče uspjeli izvući, kako sami vjerujemo, dovoljno približne maksimume. Krenuti ćemo sa Asusom i procesorom kojem smo morali podizati osnovni takt kako bi ga overclockirali - i5-2300. Nakon podizanja takt po tak stigli smo do maksimalnih 107MHz osnovnog takta na kojem je ploč aradila apsolutno stabilno. Podigavši Turbo množitelje na maksimum to je značilo kako je naš 2300 sretno i zadovoljno kuckao na 3532MHz. Potencijala za još svakako ima i prava je šteta što su mu množitelji limitirani. S druge strane 2600K smo uspjeli podići na 101.5 x 48 pri čemu je radio na 4873.5MHz što se pokazalo stabilnim. Iznad toga u kratkom vremenu nismo uspjeli postići stabilnost. U međuvremenu su za Asusove ploče stigli i nove verzije EFI-a koje navodno još poboljšavaju OC potencijal no nismo ih nažalost imali prilike isprobati.
Gigabyteice su se pokazale sposobnim pogurati procesor i do množitelja 49, a čak smo i sa 50 ulazili u operativni sistem. Zbog spomenutog nedostatka vremena stabilnim smo taktom mogli jedino proglasiti ovaj na 98.5MHz sa množiteljem od 49. Rezultiralo je to tek malo većom frekvencijom od onoga što smo postigli sa Asusovom pločom. Dok ovo ne istražimo dublje, krivnju ćemo za sada svaliti na nesazrijeli BIOS. Ploča je naime na zadanih joj 100MHz radila na 99.8MHz što i nije znatno niže, no na zadanih joj 101MHz nije htjela više od 100.3MHz, a nikakvo dodatno povećanje takta nije rezultiralo uspjehom. Stoga ćemo konačni sud o overclocking mogućnostima tih ploča donijeti tek kada ih ponovno isprobamo sa novijim revizijama BIOS-a. Ovako, to za sada ostavlja dobar dojam po pitanju množitelja, te loš po pitanju osnovnog takta. Sa automatskim su se načinom overclockina obje ploče zaustavila na oko 4.1GHz pa tu nikakvih razlika nema.
Rezultati testova
| 7-Zip |
 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Score (MIPS) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Za početak 7-Zip i rezultati dvaju procesora i ploča na osnovnom i maksimalnom taktu. Asusica se pokazala odličnom kada je podizanje maksimalnog takta u pitanju i "maloga" i5-2300 ubrzala za točno 5.61%. Gigabyteica je pak "veiliki" i7-2600K ubrzala za odličnih 39.4%.
| Cinebench 11.5 |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Score | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Porast performansi overclockiranjem je vrlo dobrih 37,6%.
| x.264 Benchmark |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Score (fps) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Razlika u performansama među pločama je kao što vidimo minimalna. Zasluge su to ujednačenih osnovnih taktova.
| RAM Performanse |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Write (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Copy (MS/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Niti memorijske se performanse ne razlikuju značajno. Sve je to u prosječnih i zanemarivih nekoliko postotaka.
| SSD Performanse |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Linear Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Random Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Buffered Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tek mrvicu lošije SSD performanse koje je Asusica pokazala nisu znak za uzbunu. Još uvijek su to minimalne razlike.
| USB Performanse |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Linear Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Random Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Buffered Read (MB/s) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ponovno ista priča, ali je li to opet Asusica na dnu? Ipak ne vjerujemo da će nekoga zasmetati i zabrinuti ovako male razlike, nas nisu.
| Potrošnja |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Idle (W) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Load (W) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I za kraj nam je ostala potrošnja koja je ispala sasvim očekivana. Najjači i najkompleksiniji UD7 model je ujedno i najveći potrošač. Slijedi ga UD4, a Asusova se ploča pokazala kao najmanji potrošač u ovome P67 društvu.
Zaključak
Gigabyteov top model UD7 nudi mnoštvo opreme, pregršt mogućnosti, vrlo kompleksnu ali i vrlo kvalitetnu izvedbu, no zato i košta paprenih 2.500 kuna. Beskompromisna je to ploča kojoj je jedina prava mana što za tu količinu novaca ne pruža i 4-way CrossfireX i SLI. Sve ostalo je tu. Pregršt USB 3.0 konektora, pregršt SATA i eSATA 6Gbps konektora, čak tri Firewire konektora, uz vrhunski izvedenu napojnu kontrolu i uzorno hlađenje. Svi kojima je to nepohodno i imaju tu količinu novca neka izvole. Po nama, sve je to ipak malo preskupo.
Za one malo plićeg džepa tu je UD4. I dalje nudi solidnu količinu opreme (4x USB3.0, 2x eSATA 6Gbps, 2x SATA 6Gbps), i dalje je kvalitetno napravljena, ima kvalitetnu napojnu jedinicu i u stanju je dovesti 2600K procesor na istu razinu kao i skuplja UD7. Po nama tih 1.400 - 1.500 kuna je svakako bolje uložen novac. Uštedom od 1.000kn može se uvijek uzeti jači procesor, bolja grafička kartica itd.
I na kraju dolazimo do iznenađenja testa. Asusove vrlo potentne i inovativne ploče koja je također namijenjena entuzijastima i overclockerima ali u microATX formatu. Razina opreme je sasvim solidna (od UD4 siromašnija za jedan eSATA 6Gbps i za dva USB3.0 konektora), nudi gotovo sve što i veći modeli a donosi novu i jednostavniju digitalnu PWM kontrolu te EFI koji se pokazao vrlo praktičnim i stabilnim. Overclocking potencijal svakako nije za odbaciti, a posebno ćemo pohvaliti i postignutih 107MHz osnovnog takta. Dokazala je da može slijediti moćnu UD7 i to joj je zapravo najveći kompliment. Kvaliteta izrade je solidna, a i nešto "mršaviji" rashladni sistem se pokazao sasvim adekvatan. U slučaju ove ploče izreka kako se otrov drži u malim bočicama (pakiranjima) ne može biti točnija. Na našem joj tržištu nismo našli cijenu, a prvi bliži model P8P67 PRO košta oko 1.500 kuna. Ukoliko uzmemo u obzir da je u SAD-u M model oko 35 USD jeftiniji (150 naprema 185 USD), možemo doći do zaključka kako ova ploča ne bi smjela koštati više od 1.350 - 1.400 kuna. Ukoliko cijena zaista i bude takva, P8P67-M PRO će biti odlična kupovina.