CeBIT 2003, Part III

Evo mene i s trećim dijelom opisa što sam vidio/čuo na CeBIT-u. Treći dan mi je počeo s Albatronom, jednom od rijetkih firmi s kojima nisam imao ranije dogovoren sastanak. Na sreću zadnji dan su mi dogovoreni sastanci počinjali tek u 13.00h pa sam imao vremena posjetiti i firme poput Albatrona.

Albatron Springdale-PE ploča

S Albatronom sam dogovorio suradnju te im objasnio da nam je puno lakše kada test primjerke dobivamo direktno od proizvođača jer na taj način ne moramo čekati da se neki proizvod prvo pojavi u prodaji u Hrvatskoj. Albatron je kao i svi ostali razumio o čemu pričam tako da problema nebi smjelo biti.

Malo me iznenadilo to što Albatron valjda jedini nije imao izloženu Canterwood ploču. Rekli su mi da je to zato što je Canterwood ipak skup chipset, namjenjen najviše workstation računalima a da oni ne ciljaju na taj segment tržišta.

Što se Albatron grafičkih kartica tiče, situacija je slična. Albatron će izbaciti kartice na bazi NV31 i NV34 GPU-a ali se ne planiraju mučiti s NV30. Smatraju da je preskupa i da ne vide razlog za mučenje oko nje kada nVIDIA ima tolikih problema s proizvodnjom NV30 chipova.

Nakon Albatrona skoknuo sam na kratko do Powercolora i snjima dogovorio jednu 256-bitnu R9500 karticu, zrelu za SoftRadeon mod. Što se tiče SoftRadeona moram reći da je Sapphire čak imao izložen sistem u kojem se vrtio SoftRadeon modani R9500! Rekli su mi da ih baš briga za ATi jer da kad već ATi petlja s 9800 ne osjećaju grižnju savjest. Moram priznati da je zabavno promatrati sva ta prepucavanja kojih u industriji PC komponenti ima na pretek. Da ih nema, tko zna da li bi novinari imali o čemu pisati!

Nakon super-kratkog posjeta Powercoloru, posjetio sam Soltek. Tu je došlo do totalne zbrke! Dođem ja tamo i kažem "Hello" i tip mi kaže "Hello Mr. Ozren". Sad ja gledam, ništa mi jasno - čovjeka prvi puta vidim, a ovaj zna moje ime, i još ga zna i točno izgovoriti (što za jednog Tajvanca nije mali uspjeh). Ništa, sjednem se ja i tip mi počne nekaj pričati o prodaji, količinama i sl. Kažem ja njemu da tu nekaj ne štima i uvalim mu svoju vizitku. Frajer ju pogleda i počne se smijati kao lud! Kaj se desilo? Pola sata ranije je Solteku na štand došao tip iz Hrvatske, koji se zove Ozren, visok i obučen u crvenu košulju (naravno, taj dan sam i ja nosio crvenu košulju) i on se zabunio. Naime, tip mi je priznao da su njemu svi bijelci isti, a ja njemu da su meni svi žuti također isti. Uglavnom, zgodna zbrka! Nevjerovatno kako su se stvari poklopile! Nakon kaj sam Solteku rekao kaj nas zanima krenuo sam dalje.

Sljedeći na redu bio je Cooler Master. Na njihovom štandu sam poslikao brdo stvari, no nažalost, jedina slika koja mi je uspjela je slika ispod (slika kućišta). Cooler Master kućišta izgledaju super, izvrsne su kvalitete i nažalost koštaju kao suho zlato. Lian Li je skup, a Cooler Master još skuplji. Zbog toga u Hrvatskoj ne prodaju kućišta, tj. bi oni, ali interesa nema. Kako Microline drži Cooler Master u Hrvatskoj, a Microline nema maloprodaju, mislim da se to neće promijeniti. Općenito mislim da je za retail liniju Cooler Master proizvoda Microline totalno krivi partner, ali što se može. A retail linija im je bome stvarno izvrsna. Nedavno (2 dana nakon objave da su ga izbacili na tržište) smo dobili XDream SE cooler a na CeBIT-u sam mi odmah uvalili i još noviji Aero 7. Denis će napisati o ovim coolerima koji su po prvim mjerenjima odlični.

Njam!

Cooler Master nam je pokazao i ostale novitete. Tu su heatsinkovi za memoriju koji dolaze u paketu s termalnom ljepljivom trakom, te neonke koje će razveseliti Naru. Radi se naime o neonkama odlične kvalitete koje reagiraju na zvuk i na bazi njega mjenjaju svjetlost. Na tržištu ih još nema ali Cooler Master nam ih je obećao poslati čim izađu. Pospikali smo i o rounded kablovima - Cooler Master je na tržište izbacio i super-kratki floppy kabel jer su takav kupci željeli. Kada su radili istraživanje tržišta, PC Ekspert je bio jedini koji je rekao da trebaju napraviti duži, a ne kraći rounded floppy kabel, za one koji imaju full tower kućišta s floppyem na vrhu. Nažalost bili smo jedini!

Nakon Cooler Mastera došao je na red Gigabyte.

Gigabyte Hammer ploča na bazi AMD chipseta

Gigabyte tvrdi da je Canterwood mrak chipset i da je 30% brži od Springdalea! Meni se to čini nemogućim, prvo zato što je postotak sam po sebi prevelik a kao drugo takve brojeve nisam dobio od ostalih proizvođača matičnih ploča (ostali su rekli 4-6%). Jedina mogućnost je to da je Gigabyte usporedio Canterwood sa Springdale vulgaris chipsetom (tj. s verzijom koja radi na 533MHz FSB) dok su drugi uspredbu radili s Springdale-PE verzijom koja podržava 800MHz FSB. U svakom slučaju, vrijeme će reći svoje.

Canterwood...

Gigabyte Springdale-G

Gigabyte nam je rekao da oni polako postaju #1 partner ATi-ju i da su s tim jako zadovoljni. Možda je to još jedan razlog nezadovoljstva tvrtke Sapphire, tko zna. Na kraju dana sreo sam Mladena Bobinca iz BUG-a koji mi je rekao da mu se sve čini da će uskoro Gigabyte početi proizvoditi i notebook računala (što bi bilo logično jer Gigabyte proizvodi notebook matične ploče, i to u velikim količinama) i kad ih je to direktno pitao da je nastala opća zbrka. Po takvoj reakciji čini se da ih je Mladen pogodio u osjetljivo mjesto te da uskoro na tržištu možemo očekivati Gigabyte notebook računala. Bravo Mladen!

Nakon Gigabytea otišao sam MSI-u u posjet.

Kolekcija proljeće 2003 by MSI

Štand je bio velik, bučan i na njemu je bilo klinaca koji su igrali neku auto jurnjavu. Zanimljivo je bilo vidjeti kak je najbrži auto po performansama bio onaj s MSI naljepnicama, dok su ostali (npr. auto s "Gigabit" oznakama) bili sporiji (prc, prc!).

MSI je izložio cijelu paletu matičnih ploča i grafičkih kartica, kao što sam i očekivao. Tu nekih iznaneđenja nije bilo osim što sam čuo jedan trač. Priča se naime da MSI planira napraviti liniju ploča na bazi ATi chipseta, koje navodno krase odlične performanse (ATiforce je ime koje padne napamet). MSI na naše pitanje o tome nije rekao ništa konkretno no jasno je da tu nekaj petljaju, tj. pregovaraju. Ako se to desi nebi čudilo da i MSI pređe u ATi tabor oko grafičkih kartica jer nam je recimo Gigabyte rekao da ne planiraju ploče na bazi nForce chipseta baš zato što se ATi-ju tako nešto uopće ne sviđa. Kad gledam sve to skupa, čini mi se relanije da će Gigabyte biti taj koji prvi krene s ATi chipsetima, a ne MSI.

Sa tvrtkom nVIDIA baš nisam imao sreće, tj. uspio sam se samo upoznati s njihovim PR-ovem i to je bilo to. Jasno je kao dan da se njima živo fućka za Hrvatsku, tj. da nije Croteama (s kojim radi njihov Developer Relations tim) nebi ni znali gdje smo...

Nakon toga sam svratio Spireu. Tam su me skoro silovali kada su čuli da bi mi nekaj testirali! Ono ispalo je odprilike da će prve stvari slati već isti dan. Jedva sam živu glavu izvukao!

Sumnjivo!

Jedina stvar koju sam uspjio pogledati je Spireov cooler koji na sebi ima ugrađen Peltier. Moram priznati da mi ovaj proizvod baš ne izgleda ozbiljno (s tim da mi je Spire rekao da će finalna varijanta na sebi imati puno jači ventilator) i bojim se da neće biti neka sreća.

VIA me isto lijepo primila iako nažalost nisam uspio uhvatiti baš pravu osobu za razgovor. Razgovarao sam s tipom koji je zadužen za VIA audio chipove jer čovjeka za chipsete nitko nije mogao naći. Najvjerovatnije je dotični gospodin skoknuo nešto pojesti da se malo oporavi. VIA mi je tako pokazala svoju EPIA liniju te mi pokazala svoj novi CPU, VIA Mark. Kako stvari stoje VIA namjerava sve živo integrirati u ovaj CPU male potrošnje (North, South Bridge, IGP. itd.) tako da će postati vrlo zanimljiv za thin i light notebook računala i slične "naprave".

VIA je inače dobrano popušila sa svojim Intel P4 chipsetima i zbog toga je počela gurati svoje vlastite matične ploče. Za KT400A mi je pak rečeno kako je jako brz no nisu me baš uvjerili.

Zadnji pak sastanak na CeBIT-u sam imao s AMD-om. Tu me je primio dvojac zadužen za PR za našu regiju. S njima je bilo zanimljivo popričati jer su bili poprilično osjetljivi na neke moje komentare. Nije im se svidjela moja kritika na račun zbrke koju su napravili s PR-rejtingom (AMD-ovo službeno ime je Model Number, a na izraz PR-rejting im se odmah digla kosa na glavi) s Bartonima. Rekao sam im da nije u redu da imaju dva 2800+ procesora koji nemaju identične performanse (tj. u nekim testovima Thoroughbred 2800+ mlati Bartona radi višeg takta). Nisu bili oduševljeni ni s mojim komentarom kako povećanje performansi koje je donio veći L2 cache i nije neko jer je jednostavno L2 cache na Athlonima spor (za razliku od L1 cachea). Začudo, svidjeo im se moj komentar da bi i Pentiumu M dobro došao neki performance rating (tko bi rekao, zar ne!). Nakon toga su mi odmah pokazali AthlonXP-M seriju procesora za prenosnike i rekli kako oni za razliku od Intela ne kompliciraju život proizvođačima inzistiranjem da sve bude njihovo. Sve skupa je AMD-u Centrino došao kao as na keca. AthlonXP-M ima sve kaj treba (PowerNow! i sl.) a kao novost je i postojanje modela namjenjih Thin-and-Light računalima (tj. vrlo laganim i malim prenosnicima). Dotične Thin-and-Light inačice AthlonXP-M procesora rade na oko 1V što je fino (ne sjećam se više točno na koliko, no bilo je malo više od 1V).

Hammer i Barton

Što se Opterona tiče, AMD je uveo još jedan drugi način označavanja procesora. Ako uzmemo npr. Opteron 242 onda nam to znači da je to Opteron namjenjen za sistema s dva procesora (prva dvojka) a 4 i 2 nam označavaju performanse. Neki su na 'Netu popljuvali ovakav način numeracije no moje mišljenje je da je to neopravdano. Serveri i serverski procesori su nešto sasvim drugo od desktop segmenta i po desktop segmentu se ne treba ravnati. Također, sama frekvencija nekog serverskog procesora je totalno nebitna, bitne su performanse.

AthlonXP-M

AMD mi je pokazao i jedan Opteron server koji je demonstrirao prednost 64-bitnog rada, pogotovo vezanog uz rad sa memorijom. Iz te prezentacije se nije dalo ništa izlučiti no sigurno je da je za servere 64-bita korisna stvar. AMD mi je pokazao i tri Hammer stroja, jedan koji je vrtio njihove testove stabilnosti već par dana pod nekom ranom varijantom 64-bitnih Windowsa. Druga dva su bili ogromna notebook računala u kojima se vrtila mobilna varijanta Hammera. Nažalost, frekvencije dotičnih procesora nismo uspjeli saznati tako da demonstracija malog grijanja mobilnog Hammera nije ostavila neki dojam (mislim, što ako je dotični Hammer bio na recimo 800MHz...). Bilo je zanimljivo kako je AMD poludio kada je čuo da znam da se na EPoX štandu vrti Hammer na 1.6GHz jer da mi EPoX to nije smio reći. Nakon prvog napada bijesa se AMD-ovac smirio, slegnuo ramenima i rekao "A što se može!".

Naravno, najzanimljivije pitanje je kada će se Hammer pojaviti na tržištu? Po 'Netu su neki pisali svašta no meni je AMD rekao da je launch date u rujnu mjesecu i da je to 100% sigurno. AMD vjeruje da će do tada jači Bartoni biti dovoljni za borbu s Intelom, nešto u što nisam baš siguran. Na moje pitanje kako stoji situacija s 64-bitnim Windowsima AMD mi je rekao da je to van njihove kontrole i da će oni lansirati Hammera u rujnu mjesecu neovisno o tome da li će Microsoft do tada biti gotov s novom inačicom Windowsa ili ne. Meni se sve čini da će se ta dva launcha "nevjerovatnom srećom" poklopiti. U svakom slučaju biti će veselo gledati kako će se stvari odvijati. Mislim da je dodatnih šest mjeseci dovoljno AMD-u i proizvođačima chipseta da srede sve da Hammer bude propisno lansiran. AMD će do tada srediti proizvodni proces, a proizvođači chipseta performanse platformi. Ukoliko sve te stvari ne budu riješene do rujna, e onda mislim da će AMD biti u gadnoj situaciji.

Za kraj sam pitao AMD kada će nam poslati sample Bartona, i sve se čini da na 3000+ nećemo pretjerano čekati.

Nakon AMD-a sam krenuo opet AOpenu na njihov party na koji se ulazilo samo uz pozivnice. Prije kratkog opisa večeri, evo još par slika kućišta, defakto zaštitnog znaka ovogodišnjeg CeBIT-a.

AOpen party je bio cool jer su doveli dvije plesačice iz Kube koje su se mrdale u ritmu sambe (band je isto bio autohton). Tam sam spikao s Bobincom te s još par simpatičnih Tajvanaca. Kasnije sam upoznao i nekog Rusa koji piše za Hard OCP te Fuada Abazovića iz Inquirera. Nažalost na AOpen štandu je ubrzo nestalo klope pa smo se presili na MSI-ov party gdje je situacija bila nešto bolja. U 9 je MSI sve potjerao jer su cijene koje moraju platiti sajmu za party ogromne, a nakon 9 situacija postaje još gora. Na kraju smo Bobinac i ja završili u nekoj lokalnoj birtiji, popili par piva i krepani otišli spavati. Hvala Bogu da je CeBIT za mene bio gotov jer nisam siguran da bih izdržao još jedan dan u takvom ritmu!