Waycool je pak nešto sasvim posebno…

Bakar su zamijenile nanocijevi

Ipak, premda je Vindicator 2 vrlo impresivan, teško prema atraktivnosti može konkurirati prototipu hladnjaka pod imenom Waycool. Premda bi se na prvi pogled reklo da je riječ o zračnom hladnjaku, zapravo se radi o vodenom hladnjaku koji nema vanjski radijator već tu ulogu igra tijelo hladnjaka. Voda unutar hladnjak kruži sama od sebe zbog razlike u temperaturi i odvođenju topline s procesora. Unutar hladnjaka integriran je ventilator kako bi toplina što brže otišla s bakrenih finova. Zanimljivo je da će bakreni finovi u produkcijskoj verziji najvjerojatnije biti zamijenjeni aluminijskim finovima.

Ono što nas je najviše zaintrigiralo kod ovog hladnjaka je njegova baza. Naime, materijal od kojeg je načinjena baza nije aluminij niti bakar već materijal načinjen od nanocijevi (dakle nešto na bazi ugljika) što omogućava postizanje izuzetno dobrih performansi. Cijena cijelog paketa će dakako biti paprena, što i nije ništa čudno s obzirom da se radi o budućoj perjanici OCZ-ove rashladne ponude.

Equalizer miševi kao savršeno gejmersko oružje

Osim hlanjaka, memorija i napajanja, OCZ se bacio i na proizvodnju periferija. Proizvod prikazan na CeBIT-u su Equalizer laserski miševi namijenjeni gejmerima. Maksimalna razlučivost senzora je 2600 dpi što je poprilična brojka ako znamo da recimo Logitech G5 ima maksimalnu rezoluciju od 2000 dpi. Postoje dvije varijante Equalizera, a razlikuju se prema veličini. Manji model je namijenjen korištenju uz prijenosnik, a veći uz stolno računalo. Zanimljivo je da dizajn ovih miševa neodoljivo podsjeća na A4Techove gejmerske miševe, no čini nam se da je kvaliteta izrade osjetno bolja kod OCZ-a.

Prototip periferije koja omogućava upravljanje računalom putem, uvjetno rečeno, misli

Zadnji, ali ne i najmanje važan novitet koji smo vidjeli na OCZ-ovom štandu je prototip periferije koja korisniku omogućava da u igrama za izdavanje naredbi koristi, uvjetno rečeno, misli. Uređaj nosi ime OCZ Neural Impulse Actuator, a sastoji se od trake koja se stavlja na glavu, a na kojoj se nalaze tri senzora koji naliježu na čelo, te dodatne elektronike koja je smještena u vanjskom kućištu. Dakako, zadnja komponenta u cijeloj priči je softver koji omogućava interakciju s igrama te kalibraciju cijelog sustava pojedinom korisniku.

Senzori snimaju alfa i beta neurovalove na identičan način kao što se to radi kod medicinske pretrage EEG. Osim toga, senzori prate i pomak mišića glave i čeljusti. Sve to korisniku omogućava da određenim gestama upravlja računalnom igrom (vjerojatno i bilo kojim drugim softverom, ali OCZ primjenu ovog uređaja vidi primarno u igrama). Npr, skretanjem pogleda lijevo ili desno možemo strifeati lijevo ili desno. Napučimo li usne, krećemo se naprijed. Stiskanjem zuba otvaramo vatru i slično. Ovo nisu izmišljeni primjeri već jednostavno opis onog što smo imali prilike iskusiti kada smo isprobali uređaj. Premda je finoća kontrole izuzetno niska, praktički binarna, treba imati na umu da nije bilo vremena da se uređaj prilagodi kako treba, a osim toga radi se o ranom prototipu. Koncept je vrlo zanimljiv, no smatramo da će OCZ na njemu morati još dosta raditi prije nego što ga plasira na tržište. Osobitu pažnju će svakako zahtijevati softver koji bi trebao korisnicima omogućiti kalibraciju uređaja, ali i koliko-toliko intuitivno korištenje uređaja u kombinaciji s igrama.

Nastavak slijedi…