Oprema stražnjeg I/O panela je bogata; pogotovo video izlazima. ECS ponosno propagira svoju tehnologiju 4Most Display, koja ploči pruža sve video izlaze koje ćete ikada trebati (uključujući Display Port, pored onih standardnih). Za većinu konektora na ploči, ECS prilaže i plastične kapice prozirne plave boje koji štite konektore od ulaska prašine. Nabrojimo i ostatak konektora koji su prisutni na ovoj ploči:

  • 1x D-SUB (VGA) port
  • 1x DVI port
  • Clear CMOS gumb
  • 1x Display Port
  • 1x HDMI port
  • 1x eSATA 3.0Gb/s konektor
  • 4x USB 2.0 konektora
  • 2x RJ45 LAN konektora
  • 2x USB 3.0 konektora
  • 6x audio izlaza

S pločom dolazi medij s instalacijskim driverima za matičnu ploču, manual kao i neke praktične sitnice. Ovaj put nije bilo "neobičnog" hardvera kao u slučaju prošlo recenzirane ECS-ove P55 perjanice. Windowsi su uredno prepoznali i instalirali sav potreban hardver. Čitav postupak instalacije drivera s medija teče jednostavno. Prije svega na računalo se instalira mala aplikacija koja sav hardver instalira bez potrebe dodatne interakcije korisnika. Po završetku je potrebno napraviti jedan reboot, i možete početi. Pošto smo se već osvrnuli na ECS-ov popratni softver u recenziji ECS P55H-AK matične ploče, nećemo kroz sve prolaziti još jednom, iz razloga što se lepeza softvera nije mijenjala. Treba spomenuti, pak, kako ECS-ova aplikacija eOC ne podržava rad na ovoj ploči. Ostatak softvera je uredno odrađivao svoj posao, a e-BLU je uredno prepoznao novu verziju BIOS-a, koju smo potom i instalirali.


* fotografije najznačajnijih sekcija BIOS-a

Standardno za ECS, ploča dolazi sa AMI-jevim BIOS-om, ovoga puta u EFI izvedbi (APTIO BIOS firmware). Verzija s kojom smo dobili ploču dolazi s nešto drugačijim, starijim sučeljem koje smo imali prilike viđati na klasičnim verzijama AMI BIOS-a. Updateom pak dobivamo nešto šareniju verziju istog koja baš i nije najpreglednije rješenje za korištenje, radi izbora boja. U igri je kombinacija žuto-zelenog fonta te crne boje kursora što sve zajedno čini relativno nepregledno sučelje, što imate prilike i vidjeti u gore priloženim fotografijama BIOS-a.

Nadalje, ostatak je više manje standardan. Raspored svih opcija i nije baš najbolje rješen, no da ima opcija, ima ih pregršt. Dočekuju nas sedam glavnih sekcija. U prvoj "Main" imamo prilike podesiti datum, vrijeme i jezik BIOS-a. Druga opcija "Advanced" daje nekoliko različitih kategorija: LAN Configuration, ECS eJiffy Function, PC Health Status, Power Management Setup, ACPI Settings, CPU Configuration, SATA Configuration, USB Configuration, Super IO Configuration te Trusted Computing. Imena dotičnih govore same za sebe, tako da ovdje ugrubo imate mogućnost paljenja i gašenja raznih kontrolera na ploči kao što su USB, LAN, SATA kontroleri, kao i podešavanje TPM sigurnosnog modula. PC Health Status sekcija nam daje mogućnost reguliranje pojedinih (skupina) ventilatora u kućištu, kao i evidenciju trenutnih temperatura preko predefiniranih profila – Normal, Quiet, Performance. Za one koji nisu pratili naše recenzije ECS-ovih ploča, ponovimo gradivo, eJiffy je operacijski sustav (temeljen na Linux distribuciji) koji se nalazi u integriranoj memoriji matične ploče a služi za pristup Internetu bez potrebe bootanja u operacijski sustav, ili čak bez potrebe hard diska. Ova tehnologija je ekvivalent poznatom Asusovom Express Gateu, ili MSI-jevom Winku. Najzanimljivija sekcija je kao i uvijek ona vezana za overcloking postavke ploče pod nazivom M.I.B. III (MB Intelligent Bios III), pa ju idemo i posjetiti.

ECS H67H2-M
(dostupni naponi)
Napon procesora +0.20mV do +320mV na tvornički napon (u inkrementima od 0.20mV)
Napon mem. kontrolera +0.15mV do +675mV na tvornički napon (u inkrementima od 015mV)
Napon memorije -800mV do +630mV na tvornički napon (u inkrementima od 0.20mV)
Napon grafičkog čipa +0.01mV do +1.0V na tvornički napon (u inkrementima od 0.05mV)

Uz osnovne informacije o procesoru tu su i dvije zasebne sekcije – Integrated Clock Chip Configuration i Performance Tuning. Od preostalih opcija u glavnoj kategoriji, tu je mogućnost reguliranja osnovnih napona za procesor, IMC i memoriju. Sve u svemu beskorisne postavke iz razloga što procesor u samoj suštini niti nije moguće overclockirati na H67 procesoru. Kako imate prilike vidjeti, nema niti opcije za podešavanje baseclock frekvencije. Eventualno je moguće korigirati Command Rate memorije, ili ići na varijantu undervoltanja procesora i memorije dokle je to moguće. Dodavanje ostatalih napona je u praksi totalno beskoristan. U Integrated Clock Chip Configuration sekciji imate ipak nešto više opcija, a to su one glavne – podešavanje množitelja frekvencije integriranog grafičkog čipa u procesoru, kao i regulacija napona istog. Moramo priznati da smo se ugodno iznenadili s mogućnošću dodavanja visokog napona grafičkom čipu (čak +1.0V na tvornički napon). Prije početka overclockinga opciju pod nazivom Graphics Current valja postaviti na "Max" kako vam se ne bi javljao OCP i time vam ograničavao overclocking, odnosno stabilnost grafičkog čipa pri većim frekvencijama, odnosno naponima. U istoj se sekciji nalazi i evidencija trenutnih postavki memorije, ali ne i podešavanje istih. Iz istog smo razloga bili prisiljeni držati memoriju na tek 1333MHz, CL9. Mogućnost učitavanja X.M.P. profila također nije prisutna.

Završimo M.I.B sekciju sa postavkama procesora u idućoj sekciji. U potonjoj su moguća podešavanja power limita, Speedstepa i paljenja, odnosno gašenja Turbo moda, koji i nije od neke koristi pošto je u našem slučaju dizao procesor na tek x34, u odnosu na defaultnih x33 (unatoč postavljenom Limitu na x37). Kad smo kod overclockinga, ili nemogućnosti istog, spomenimo i jednu anomaliju koja nam se događala, prilikom bootanja sustava. Pošto smo na testnom disku imali dvije particije sa dva operacijska sustava (Windows XP i Windows 7), događalo nam se da se USB kontroler jednostavno ugasi prilikom odabira, tako da smo svaki put morali čekati 30 sekundi (iz tog smo razloga kasnije vrijeme čekanja podesili na 2s) kako bi se sustav podigao. Probali smo prešaltavati tipkovnicu i miša po raznim (USB2.0/3.0) utorima, no uvijek se javljao isti problem. Za kraj tu je sekcija za postavljanje administratorskog passworda, kao i posljednja za save i reboot sustava. Opcije za save i load BIOS profila, također nisu prisutne.