Epox 5NVA+SLI vs. MSI P4N Diamond

Testni nije posebno znakovit. Baziran je na Pentiumu 660 (3,6 GHz, 800 MHz FSB), gigabajtu DDR2 667-megahercne memorije i Radeonu X1900 XTX. Valja napomenuti da pri testiranju ploča posebno pažnju obraćamo na testiranje određenih podsistema, konkretno zvučne kartice i SATA kontrolera. S druge strane, kod svih ostalih testova ne rabimo integriranu zvučnu karticu već PCI verziju Creative Labs Audigy kartice.

Overlockiranje

Pri testiranju tolerancije na overclockiranje kod matičnih ploča nas zanimaju dvije stvari – maksimalni FSB koji ploča može postići nezavisno o taktu procesora i memorije, te maksimalni takt koji je moguće postići ako sve komponente pokušamo potjerati do granica.

Što se tiče overclockerskih postavki koje ploče nude, situacija izgleda nekako ovako:

• Epox:
• FSB između 790 i 1300 MHz
• Brzina PCI-E sabirnice – do ~148 MHz
• Varijabilni množitelj memorije
• Latencije memorije – CAS, TRCD, TRP, TRAS, TRC, Adressing mode
• Množitelj procesora
• Množitelj HT sabirnice (NB – SB)
• Napon procesora – od -0.1V do +0.2V, u koracima od 0.0125V
• Napon memorije – od 0.1 do 0.7V, u koracima od 0.1V
• Napon čipseta – do +0.3V, u koracima od 0.1V

Epoxovoj ploča ima prilično moćan Awardov BIOS kojem postavki za overclockiranje ne manjka. S obzirom da niti Intelovi, a niti DDR2 memorija nemaju baš toleranciju prema visokom naponu, ponuđene maksimalne vrijednosti su sasvim prihvatljive. Još jedna bitna stvar koju treba spomenuti je da je na ovoj ploči tijekom prvog dijela overclockiranja (kad smo samo prčkali po FSB-u) radila funkcija za vraćanje na originalne postavke u slučaju grešeke pri bootanju. Konkretno, ako smo pretjerali s brzinom FSB-om, sistem bi se drugi put resetirao na standardnoj brzini bez da smo morali resetirati CMOS. Nažalost, kad smo počeli sa složenijim modifikacijama u BIOS-u, ovaj sistem za spašavanje nije baš funkcionirao pa smo CMOS praznili ručno.

• MSI:
• FSB od 400 do 1400 MHz
• Brzina PCI-E sabirnice – do ~123 MHz
• Memorija od 400 do 900 MHz, varijabilni množitelj
• Latencije memorie – CAS, tRCD, tRP, tRAS, tRC, Adress Mode
• Množitelj procesora
• Napone procesora – od default do +0,4V, u koracima od 0,125V
• Napon memorije – od 1,8 do 2,4V, u koracima 0,05V
• Napon čipseta – od 1,45 do 1,7V

MSI-jeva ploča je također bazirana na Awardovom BIOS-u, no ima mrvicu slabije opciju u odnosu na Epox. Također, sistem izmjene brzine FSB-a i memorije je pomalo zbunjujuć – nije moguće pritisnuti Enter i upisati vrijednost, već se vrijednost upisuje direktno. Dakako, ovo je samo mala opaska buduća da sve i dalje funkcionira kako treba. Zanimljivo je da MSI-jeva ploča u BIOS-u nema ponuđenu opciju izmjene HyperTransport množitelja između northbridgea i southbridgea, no to na kraju nije bilo baš previše bitno.

Ako je o maksimalnom FSB-u, moramo reći da smo kod obe ploče ostali prilično razočarani. Naime, premda ove ploče prema specifikacijama moraju podržavati 1066-megahercnu sabirnicu, niti jedna od njih nismo uspjeli natjerati preko 1000 MHz. Da li je situacija drugačija ako se u ploču ugradi procesor s 1066-megahercnim FSB-om, ne znamo (takvi procesori ne rastu baš na grani), no kakve god postavke koristili, iz ploča nismo uspjeli izvući bolje vrijednosti.

Max. overclock za Epox

Max. overclock za Epox

Što se pak tiče maksimalnog postignutog takta na svim komponentama, pobjednik je bez sumnje MSI. Unatoč tome što ploče imaju praktički jednaku mogućnost overclockiranja FSB-a, isto ne vrijedi i za procesor. Kao što je vidljivo na slikama, naš se procesor na MSI-jevoj ploči dao mnogo bolje overclockirati, dok je na Epoxovoj ploči maksimalni takt procesora iz nekog razloga bio ograničavajući faktor. Šteta što pri ruci nismo imali neki drugi procesor da provjerimo da li je možda problem u konfliktu između Epoxove ploče i specifičnog procesora kojeg smo rabili na testu, ali što je tu je.

Pogledajmo sada kako se naše ploče ponašaju kad je riječ o performansama na tvorničkim i overclockanim postavkama.