IBM Forum 2004

Krajem rujna mjeseca održan je drugi IBM Forum. Glavna tema ovogodišnjeg okupljanja bilo je On Demand poslovanje. IBM Forum je okupio preko 400 vrhunskih IT stručnjaka; korisnika, poslovnih partnera i samih IBM-ovaca, koji su u cilju poboljšanja znanja i poslovnih mogućnosti, kroz druženje izmjenjivali informacije, kontakte i ideje. Mada u principu ne pratimo ovaj segment IT industrije, svejedno smo uspjeli saznati neke zanimljive stvari i napraviti interview sa jednim od vodećih ljudi u IBM-ovom razvojnom centru u Boeblingenu.

Za početak treba raščistiti što zapravo znači On Demand poslovanje. Termin označava IBM-ovu strategiju da svojim korisnicima omogući izrazito fleksibilan način investiranja u IT podršku. Korisnik plaća samo usluge koje su mu trenutno potrebne, a svako daljnje proširenje ili smanjenje kapaciteta izvodi se dinamički, zavisno o zahtjevima tržišta. Cilj cijele koncepcije je da omogući korisnicima (odnosno tvrtkama) da pravodobno odgovaraju na promjenljive uvjete na tržištu. Što se samog foruma tiče, na otvorenju su govorili gdin Ivan Vidaković, glavni direktor IBM-a Hrvatska, Miroslav Kovačić, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, Manny Arino, direktor Globalne prodaje softvera na Linuxu, i dr. Colin Harrison, direktor Strateških inovacija.

Predsjednik IBM-a Hrvatska Ivan Vidaković

Ovogodišnja IT konferencija se odvijala pod sloganom "Jeste li ON", predstavljajući hrvatskoj publici novu IBM-ovu viziju On Demand poslovanja. Skup je organiziran s namjerom da pruži najnovije odgovore na suvremene tržišne izazove, a uz predavače iz IBM-a imali smo prilike čuti i predstavnike državnih institucija, vodećih banaka i ostalih velikih IT kompanija. Nit vodilja IBM-ovih govornika bila je promocija On Demand poslovanja u kombinaciji sa Linuxom. IBM je prilično optimističan glede daljnju tržišnu penetraciju Linuxa - tvrde da će do 2010. godine Linux koristiti 25 posto stolnih računala.

Manny Arino - Linux je budućnost

Forum je inače bio podijeljen na tri konferencijska niza nazvana "Hardver ON", "Softver ON" i "Servis ON". Nas su najviše interesirala tematska predavanja vezana za "Hardver ON", no pojavili smo se i na par ostalih predavanja. Uz to je postavljen i "hands-on" lab gdje se moglo i praktično testirati sve ono o čemu se govorilo na IBM Forumu, odnosno sve ono što ON demand stvarno jest. Ipak, Power 5 nas je zanimao više od bilo čega drugog, tako da smo se uputili prema mjestu održavanja predavanja koje je vodila gđa Tina Easton.

Zašto nas je predstavljanje novih "p" servera toliko zanimalo? Pa zato što su ovo prvi mainstream (UNIX i Linux) serveri koji koriste tehnologiju virtualizacije sistema koja je prije bila namijenjena samo mainframe računalima. No što je zapravo virtualizacija? Riječ je o svojevrsnom particioniranju, u prvom redu procesora, a samim tim i samog računala. Svaka se particija s gledišta krajnjeg korisnika ponaša kao zasebno računalo što vodi ka efikasnijem iskorištavanju sistemskih resursa koji se alociraju dinamički, zavisno o zahtjevima korisnika pojedine particije i deklariranih prioriteta. Na ovaj način korisnik, odnosno korisnici, u potpunosti iskorištava mogućnosti hardvera. Moglo bi se reći da je virtualizacija samo slijedeći korak nakon SMP-a (kao i virtualnog SMP-a kao što je Intelov HyperThreading). Nakon virtualizacije jedini moćniji oblik, uvjetno rečeno, multi-taskinga jest grid computing. Koncept virtualizacije se odlično slaže sa IBM-ovim principom On Demand poslovanja u kojem korisnik rabi i plaća samo onoliko IT resursa koliko mu je stvarno potrebno.

Tina Easton promovira "p" seriju IBM-ovih servera

Nova generacija pServera je bazirana na IBM-ovim Power5 procesorima. Dotični procesori su izrađeni 130-nanometarskim SOI procesom, a rade na taktu od 1,5 do 1,9 GHz. Svaki se procesor sastoji od dvije jezgre koje imaju podršku za multi-threading (Intelov HT je također muti-threading tehnologija). Dakle svaki od ovih procesora operativni sustav (AIX5L v5.2/v5.3, Red Hat Linux, Novell SuSe Linux) "vidi" kao četiri logička procesora. IBM Micro Partitioning, dio Virtualization Enginea, omogućava korisnicima da procesor "podijele" na maksimalno 10 dijelova ili particija sa preciznošću od 1%. Na ovim se particijama mogu "vrtiti" različiti operativni sustavi što nas opet dovodi do veće efikasnosti korištenja skupog servera. Valja napomenuti da se ograničenje od 10 particija odnosi samo na jednu jezgru što znači da ako primjerice koristite sistem sa osam procesora odnosno 16 fizičkih jezgri, možete kreirati do 160 particija.

Mada je Power5 procesore moguće povezivati u prilično golema SMP okruženja (maksimalno 64 fizička odnosno 128 logičkih procesora) IBM je u Umagu prezentirao samo tri modela iz nove "p" serije - p5-520, p5-550 i p5-570. Model 520 ima jedan Power5 procesor koji radi na 1,65 GHz i može adresirati 32 GB memorije (naravno, radi se 2-way SMP sistemu budući da procesor ima dvije jezgre). Model 550 se može opremiti sa dva Power5 procesora takta 1,65 GHz (4-way SMP mašina) koji mogu adresirati 64 GB memorije. Najjači predstavljeni model - p5-570 - je u najskupljem izdanju 16-way SMP računalo u koje je moguće ugraditi 1,5, 1,65 ili 1,9-gigahercne Power5 procesore.

IBM-ova zvijer izbliza

Tijekom predavanja o novim serverima gđa. Easton je vrlo direktno govorila o nadmoći novih IBM servera iz "p" serije. Pod direktno mislimo na izjave poput "naš p5-570 tuče HP-ov SuperDome u SPEC OMP2001 testu i to za 335%", a ne neko generičko hvalisanje u smislu "naši sistemi imaju bolje performanse od sistema konkurencije". Sve u svemu IBM-ova nova p5 serija drži prvo mjesto u 35 standardnih industrijskih benchmark aplikacija što stvarno nije mala stvar. Moramo spomenuti i jednu jako zanimljivu izjavu gđe. Easton. Budući da joj je posao promoviranje servera zasnovanih na Power procesorima, na prezentaciji je spomenula jednu vrlo zgodnu shemu uvjeravanja kupaca u nadmoć IBM-ove tehnologije. Potencijalnim kupcima tijekom razgovora često pokaže nekoliko IBM-ovih starih procesorskih roadmapova na kojima je jasno moguće vidjeti da je svaki najavljeni procesor izdan u točno navedeno vrijeme. Da li je to svjedoči o IBM-ovoj pouzdanosti? Mi mislimo da da.

Manny i Tina na presici

Kad je došao red na pitanja mi smo se po običaju malo previše razbahatili. S obzirom da tržište servera nije naše područje, postavili smo govornici par pitanja vezanih uz IBM-ovu tehnologiju izrade procesora, trenutne ugovore i suradnju sa AMD-om, stajalište o najavljenim tehnologijama virtualizacije AMD-a (kodno ime projekta Pacifica) i Intela (kodno ime projekta - Vanderpool), IBM-ovim planovima za razvoj SSDOI (Strained Silicon Directly On Insulator) tehnologije te načinu licenciranja softvera za procesore sa više jezgri. Od svih pitanja dobili smo odgovor na samo jedno i to zadnje. Gđa. Easton je izjavila da su proizvođači softvera generalno podijeljeni na dvije jednake grupe - oni koji licenciraju softver po utoru za procesor i oni koji licenciraju softver po jezgri. Što se tiče IBM-a, tvrtka neke aplikacije licencira po jezgri, a neke po utoru za procesor - zavisno na primjeni pojedine aplikacije.

Još malo i rukica je opet gore

Bombardiranje sa pitanjima sa naše strane nastavilo se i na press konferenciji koju su zajedno održali gđa. Easton i gdin Manny Arino, direktor globalne prodaje softvera za Linux. Budući da ostali novinari nisu bili zainteresirani za postavljanje bilo kakvih pitanja, iskoristili smo priliku i ponovo pokušali dobiti odgovore na naša pitanja. Nažalost, niti ovaj nismo imali sreće budući da nam niti gđa. Easton niti gdin Arino nisu mogli pružiti željene informacije. S druge strane, čini se da smo zbog entuzijastičnog nastupa dobili peticu iz zalaganja pa smo nakon pressice dobili par vizitki i ponudu da porazgovaramo sa inženjerima u IBM-ovim razvojnim labaratorijima u Austinu (Texas, SAD). Što će biti od toga još uvijek ne znamo, ali uskoro planiramo iskoristiti ponudu pa što bude, bude.

Slijedeći zadatak - interview sa gdinom Erichom Amrehnom, tehničkim managerom u Technical Marketing Competence Centeru za EMEA regiju u njemačkom gradu Boeblingenu. Budući da se u istom gradu nalazi i razvojni laboratorij za IBM-ovu "z" seriju mainframe računala jasno je da smo g. Amrehna planirali stvarno dobro izmučiti pitanjima.

Erich Amrehn se pokazao kao izrazito ugodan sugovornik

Interview je započeo vrlo neformalno. Naime, g. Amrehn je malo kasnio budući da mu se prtljaga zagubila negdje na putu za Zagreb, a kad je stigao u Umag prvo je htio "odvaliti" jednu kavicu. Budući da smo i zaklete kavopije ovakav nam razvoj situacije stvarno nije teško pao. Uz kavicu polako smo krenuli i sa pitanjima.

Krenimo sa pitanjima i odgovorima:

• Kakvo je stajalište IBM-a prema tehnologijama virtualizacije koje su najavili AMD i Intel? Konkretno, AMD-ova tehnologija razvojnog imena Pacifica i Intelova tehnologija razvojnog imena Vanderpool.

  IBM nema nikakvo posebno mišljenje o navedenim tehnologijama virtualizacije. Virtualizaciju već prilično dugo rabimo na našoj "z" seriji mainframe računala, a implementirali smo je i u "p" seriju servera baziranih na Power5 procesorima. Ako AMD i Intel žele razvijati tehnike virtualizacije to je njihova stvar. Budući da su navedene tehnologije još uvijek u "povojima" , smatramo da nam ne predstavljaju konkurenciju.

• Dotične tehnologije su najavljene za 2006 godinu. Budući da Intel u svojim materijalima navodi kako će virtualizacija sistema omogućiti skupini korisnika da efikasno istovremeno rabi jedno stolno računalo - npr. tata provjerava e-mail i radi u uredskom paketu, mama gleda DVD, a sin igra 3D igre. Nije nam baš jasno na koji će način svi ti korisnici komunicirati sa računalom. Rekli bi da ovakvu koncepciju kućnog računala, s obzirom na način korištenja, praktički možemo nazvati "kućnim mainframeom". Što vi mislite o cijeloj ideji i mogućnosti njene implementacije?

  Rekao bih da Intel vjerojatno neće izdati ovu tehnologiju 2006. godine. Zapravo, možda je do tad i dovrše no mislim da će biti ograničena za primjenu na serverima i radnim stanicama. Pretpostavljam da će kućna implementacija tehnologija virtualizacije biti moguća tek oko 2008. godine. Tada će zaživjeti i efikasnije metode bežične komunikacije te nove vrste kompjuterskih zaslona - recimo maleni zasloni koje će korisnici nositi na očima u obliku naočala.

• Dakle "kućni mainframe" će biti smješten u smočnici ili garaži, a korisnici će se na njega spajati pomoću bežičnih prenosivih terminala?

  Pa tako nešto. Mada nisma siguran da bi netko želio držati računalo u smočnici. :)

• Što kažete na trenutnu bitku između AMD i Intela? Čiji vam se pristup arhitekturi procesora više sviđa?

  Ne pratim toliko događanja na ovom segmentu tržišta, ali rekao bih da mi se više sviđa AMD-ov pristup.

• Intel je u zadnjih četiri godine gurao svoju NetBurst arhitekturu koja se orijentira na što viši takt sa manjim brojem obrađenih instrukcija po taktu dok je AMD krenuo suprotnim smjerom - manji takt uz više obrađenih instrukcija po taktu. Nije li AMD-ov arhitektura slična konceptima koji se primjenjuju pri dizajnu PowerPC i Power serije procesora? Uz to, AMD je u svojoj K8 arhitekturi primjenio tehniku koju IBM već prilično dugo rabi na svojim procesorima - integrirani memorijski kontroler.

  Intelov pristup ima svoje beneficije. Mainframe računala su izuzetno ovisna o taktu, što više to bolje. S druge strane agresivno podizanje frekvencije vodi ka bržem iscpljivanju mogućnosti trenutne tehnogije izrade tranzistora. Mislim da je Intel tu malo pretjerao.

  

  IBM-ovo z900 mainframe računalo

• Prema trenutnim informacijama Intel je prilično uvjeren da i dalje može nastaviti sa agresivnim skaliranjem frekvencije. Navodno da planiraju smanjivati proizvodni proces do 11 nanometara. Prema Intelu slijedeći korak ka smanjivanju je 65 nanometara, a ključna komponenta prelaska na novu tehnologiju su high-k materijali. Prošle godine su izjavili da su otkrili high-k materijal koji se pokazao dovoljno dobrim da bi bio uporabljen u masovnoj produkciji procesora. Komentari?

  Volio bih vidjeti taj njihov magični high-k materijal. Činjenica je da cijela industrija nastoji napraviti brže i manje procesore, ali trenutno svi imaju problema sa zagrijavanjem i potrošnjom energije. Trenutna tehnologija izrade procesora baziranih na CMOS tranzistorima neće još dugo živjeti. Treba nam nešto novo. Treba se dogoditi revolucija slična onoj u 80-im godinama prošlog stoljeća kad se sa NMOS tranzistora prešlo na CMOS tranzistore. Čak i da Intel ima komercijalno isplativ high-k materijal, najvjerojatnije ga neće rabiti na procesorima koji rabe CMOS tranzistore.

• Koliko mi znamo Intel i AMD-a razvijaju tranzistore sa tri gatea. Možda je to rješenje?

  Možda. To više nije CMOS tehnologija i samim time ima potencijala.

• Kad smo već kod razvoja nove tehnologije... Da li mi možete što reći o ugovoru između IBM-a i AMD. Prema zadnjim informacijama AMD i IBM su produžili ugovor o zajedničkom razvoju tehnologije do 2008. godine s tim da će AMD tijekom trajanja ugovora vašoj tvrtki isplatiti oko 280 milijuna dolara. Cilj daljnje suradnje je skaliranje proizvodnog procesa na 65 odnosno 45 nanometara.

  Nisam upoznat sa detaljima ugovora tako da vam ne mogu pružiti više informacija. Koliko znam, i IBM i AMD imaju koristi od zajedničkog razvoja tehnologije pa ne vidim razlog zašto se suradnja ne bi nastavila.

• Prošle godine je IBM predstavio tehnologiju pod imenom SSDOI odnosno Silicon Directly On Insulator. Da li nam možete reći kako napreduju istraživanja i kad se planira komercijalna aplikacija dotične tehnologije?

  Ne, ne znam detalje o toj tehnologiji. Znam da momci iz Fishkilla (New York, SAD) rade na tome, ali stvarno nisam upoznat sa detaljima projekta.

• Hmm...čini se da smo ispucali sva pitanja. Samo malo (drljamo po svojim bilješkama u očajničkom naporu da zagnjavimo čovjeka do smrti)...aha. Koliko nam je poznato, vaši inženjeri pri dizajniranju procesora u velikoj mjeri rabe automatizirane alate koji služe za optimalno raspoređivanje sklopova u procesoru. Drugi pristup je ručno raspoređivanje logičkih jedinica, no to u velikoj mjeri produžuje razvojni ciklus arhitekture procesora. Idealan pristup je balans između ove dvije metode. Prema našim saznanjima, primjena automatiziranih alata na PowerPC 970 procesoru je rezultirala "usporenom" VMX jedinicom. Pod "usporenom" mislimo na neubičajenom visoke latencije u odnosu na ostatak procesora. Koliko su ti alati onda zapravo efikasni?

  Ne znam koliko su vaše informacije točne, ali bez obzira na njih vam mogu reći da se automatizirani alati, barem prema onome što ja znam, rabe isključivo u inicijalnim fazama dizajna procesora. Nakon toga stvar u ruke preuzimaju inženjeri. Da sve radi automatike inženjeri ne bi imali što raditi. :)

Budući da smo iscrpili našu bazu pitanja i propisno istlačili našeg sugovornika, odlučili smo da je vrijeme da završimo razgovor. Zahvalili smo se g. Amrehnu na svim informacijama i utrošenom vremenu te smo se zaputili na večeru i još jednu zabavu (da, teško nam je bilo, teško :)).

Sve u svemu, vrijeme provedeno na IBM-ovom Forumu u Umagu za nas je bilo vrlo ugodno i srazmjerno informativno. Mada u principu nismo dobili odgovore na većinu naših pitanja to je više naša krivnja nego IBM-ova krivnja. Forum je bio organiziran kao konferencija za poslovne ljude koji traže kompletna rješenja, a ne fakatike poput nas koje u prvom redu zanima tehnologija koja "stoji" iza tih kompletnih rješenja. Jednostavno nije bilo za očekivati od IBM-a da na Forum dovede ljude koji su baš toliko informirani da znaju odgovoriti na široki spektar naših pitanja. Jednostavno rečeno, svi ti stručnjaci su previše fokusirani na svoja područja rada da bi bili dovoljno informirani o nekakvim graničnim temama koje su zanimale. S druge strane...ne bi nas nimalo začudilo da na slijedećem Forumu naletimo na nekoga tko će nas stvarno pokopati količinom informacija i znanja. Pravo nam budi s obzirom na našu lajavost...