Mr. Rambus vozi dalje

Intel je dalje nastavio gurati Rambus, nakon svih problema sa i oko RDRAM memorije. Nije to više isključiva podrška kao pred godinu-dvije, ali je i dalje velika. Na pitanje zašto, i dalje nema točnog odgovora. Zna se da, iako Intel nema direktnog udjela u Rambusu, njihov uspjeh znači ogromne financijske dobitke Intelu. Oni imaju opciju kupnje milijun Rambus dionica po banalnoj cijeni (10$), ako 20% prodanih chipseta podržava RDRAM. Neto zarada, ovisno o trenutnoj cijeni Rambus dionica, može biti oko 500 milijuna dolara. To je čisti profit, direktna zarada.

Samo to nije sve. Intel je preko Rambusa investirao kapital u proizvođače memorije, u Micron i Samsung. Tu je vezano oko 600 milijuna dolara. Najvažnije, tu je dugoročni strateški plan guranja AMD-a nazad u tržište jeftinih računala s malim postotkom profita. AMD danas ima oko 12 puta veće isporuke 1 GHz procesora nego Intel, a najveće zarade su upravo u tom segmentu tržišta.

Rambus je stvorio veliki broj neprijatelja kod proizvođača memorije, a to se polako prenosi i na Intel. Zašto? Rambus je potajno, dok je bio član JEDEC-a (Joint Electron Device Engineering Council), patentirao SDRAM i DDR SDRAM standarde koji su se kao otvoreni standardi razmjenjivali na JEDEC sastancima. Veća prijevare se rijetko viđaju. Danas sudske tužbe od i prema Rambusu niču kao gljive poslije kiše. Bit će zanimljivo pratiti to do kraja.

Sredinom ove godine, Intel je ipak priznao ono što što su svi već znali. Na njihovom web site-u su objavljeni benchmark testovi po kojima je i815 sa PC133 SDRAM-om brzi nego i820 s RDRAM-om. i815, nedavno izdan, posljednji je Intelov chipset u ovome trenutku. Napravljen je da popuni prazninu između nepopularnog i810 i lošeg i820, bez RDRAM-a i sa posebnom AGP sabirnicom.

Zbog toga, ima onih koji misle da je Intel ipak već shvatio da od Rambusa nema ništa. Samo pušta druge da se svađaju, tuže, gube i vrijeme i novce. Kada druge firme potuku Rambus, Intel će onda priznati – da, bili ste u pravu. Financijski će ga to puno manje stajati nego da otvoreno objavi da napušta tu tehnologiju.

Brže dok još ide

Posljednji udarac za Intel dogodio se pred nekoliko dana. Zapravo, taj događaj je bio glavni povod ovoj priči. Poznato Vam je, predstavljanje 1.13GHz PIII procesora i u roku od nekoliko tjedana povlačenje istog s tržišta. Ne samo to, nego i Intelov plan povrata novaca za već kupljene procesore. PIII 1.13GHz procesor nije uspio proći sve testove. Pao je na onima koje obično overclockani procesori ne prolaze. Intel je pustio na tržište preuranjen – nedovoljno testiran proizvod. Jedino iz razloga da se marketing može pohvaliti da ima brži procesor od AMD-a.

AMD se izdigao iz gubitaka, i sada za Intel nije više nevažni protivnik. Druga generacija Athlon procesora – Thunderbird – s cache memorijom pune brzine i s novim pločama velika je konkurencija Coppermine-u. P6 arhitektura, ma koliko poboljšana, nije mogla biti bolja od sedme generacije x86 arhitekture. Intel u ovome trenutku gubi bitku na oba fronta – i na procesorima i na chipsetima.

Grešku na 1.13GHz procesoru otkrile su publikacije slične našima. Za vrijeme uobičajenog testiranja samo je jedan od tri testirana primjerka prošao većinu testova, ali svi su dali pogrešne rezultate na jednom testu. Intelova solucija je novi stepping – mali redizajn jezgre. Najavio je da se ponovljena distribucija PIII 1.13GHz procesora na tržište očekuje odmah nakon predstavljanja PIV procesora.

Kako je došlo do toga da Intel šalje na tržište nedovršene proizvode? Čemu stalno nadmetanje tko ima brži (veći?) procesor? Zna se da je nominalna brzina procesora čisto marketinška stvar. Apsolutna brzina procesora, iako pojedinačno ima najveći utjecaj na stvarnu brzinu računala, ima manje od trećine utjecaja na tu stvarnu brzinu. Također, kao i ostale komponente, brzina procesora nije skalabilna s brzinom računala. To znači da dva puta brži procesor ne povlači dva puta brže računalo. Apsolutna brzina procesora ima jednu drugu funkciju – ona prodaje računala, i diže percipiranu vrijednost proizvođača. Nije pitanje radi li to, glavno je da mi to imamo. Do nedavno, Intel je bježao od takve politike. Sada su se karte preokrenule.