nVidijina je s novom karticom postigla svoj cilj proizvevši najbržu grafičku karticu koju je trenutno moguće nabaviti na tržištu. Tvrtka je zaigrala na adut koji je imala na raspolaganju, a to je da ima grafičke procesore koji su s proizvodnog gledišta efikasniji. Kominirajući performanse dva relativno slaba čipa (u odnosu na postojeću high-end ponudu), GeForce 7950 GX2 nudi nenadmašive performanse u gotovo svim postojećim naslovima. Jedini izuzetak su su igre koje ne podržavaju SLI, no takvih je vrlo malo. Nažalost, ovaj zgodni trik postizanja performansi nosi sa sobom i određene probleme, a su grijanje, potrošnja i dizajn kartice. Premda jedan čip sam po sebi nije toliko energetski zahtjevan, korištenjem dva čipa nVidia je još jedanput razbila barijere energetskih zahtjeva grafičke kartice. Pakiranje dva čipa u jednu karticu standardne veličine sa sobom je donijelo i probleme implementacije hlađenja što je nVidia mogla bolje izvesti. Premda hlađenje na referentnom modelu nije loše, nije niti dobro kao što je bio slučaju kod GeForcea 7900 GTX. Tu je također i kompleksan dizajn kartice s obzirom da su dva PCB-a "nalijepljena" jedan na drugi što najvjerojatnije isključuje mogućnost da će tvrtke koje proizvode hladnjake napraviti hladnjake koji se mogu ugraditi na ovu vruću karticu.

Zadnja stavka u cijeloj priči je cijena. GeForce 7950 GX je dostupan u velikim online trgovinama po cijeni od oko 630 USD. GeForce 7900 GTX pak košta oko 480 USD, a Radeon X1900 XTX oko 520 USD. Ako je suditi prema performansama, cijenovni skoko u odnosu Radeon X1900 XTX je opravdan s obzirom da kartica zaista nudi performanse koje obećava. Pitanje je jedino tko će je biti spreman kupiti budući da GX2 pokazuje svoje izvrsne performanse tek u najekstremnijim uvjetima. Drugim riječima, ako korisnik želi iskoristiti njenu snagu, nužno je da ima izuzetno jak sistem, a još je poželjnije da posjeduje LCD monitor jednak ili veći od 20". Ako uz to imamo na umu opciju da je dvije GeForce 7950 GX2 kartice moguće kombinirati u SLI polje, jasno je da je kartica namijenjena samo onima koji u potrazi za performansama ne pitaju za cijenu.

Ono što nas je prilično iznenadilo je overclockerski potencijal nVidijine dvoglave zvijeri. GPU kartice koju smo imali prilike testirati je probio granicu od 600 MHz, dok je memorija s 600 MHz skočila na 750 MHz. Ovakav rast takta je vrlo neuobičajen za kartice koje pripadaju vrhu tržišta, a vrlo je zanimljiv svima onima koji iz svojeg hardvera žele izvući maksimum. Problem pri overclockiranju stvara visoko zagrijavanje kartice, no uz odgovarajuće kućište i pokoji dodatni ventilator koji puše na karticu, temperatura ne bi trebala predstavljati problem.

Na kraju, osvrnut ćemo se na novu verziju ForceWare paketa koji sa sobom donosi novi izgled i funkcionalnost. Za razliku od ATI-ja koji se svojim Catalyst Control Panelom mnogim korisnicima zamjerio s glomaznošću, sporošću i zahtjevima za sistemskim resursima, novi nVidia Control Panel je efikasna aplikacija koja zauzima malo resursa, a istovremeno nudi efektan izgled te pristupačnost običnim korisnicima, ali bez gubitka naprednih opcija kojima iskusni korisnici bez problema mogu pristupiti. Uz to, nVidia je ostavila otvorenu opciju korištenja starog sučelja, za sve one kojima to više odgovara.