Onda je došao kraj… Spužva koju smo koristili kao izolaciju za Peltier nije “prošla” test te je promočila. Voda je uništila jedan otpornik na procesoru i cache memoriju iako smo koristili opciju na Motherboard Monitoru koja ne dopušta da procesor pređe u idle mode tj. da se previše ohladi. Preveliko hlađenje procesora dovodi do kondenzacije, a kondenzacija (tj. voda) onda pak uništava sve na što naiđe. Naša izolacija se pokazala više nego lošom (kad smo rastavili procesor imali smo šta vidjeti – lijepi trag gdje je voda prolazila i gdje je sve oksidiralo), no na sreću, matična ploča nije stradala iako je voda čak prodrla i do nje.

Pouka – kad se jednom sastavi Peltier hlađenje treba ga par puta rastaviti i provjeriti da nema curenja, a onda tek ostaviti da sve radi non-stop i bez nadzora. Također treba jako dobro provjeriti kvalitetu izolacije i ne misliti da je svaka gusta spužva dobra. Mi smo svoj zanat ispekli na najgori način…
U neku ruku kad gledamo na sve to, dođemo do zaključka da se Peltier možda i ne isplati (imali smo još “krasnih” iskustava – gubitak Pentium 2 333 procesora koji je radio na 500MHz i matične ploče na koju je bio spojen). Ono što se isplati u svakom slučaju jest izvrstan heatsink tipa Alpha.