ATI-jev Radeon X800GT je prilično čudnda "biljka". ATI je čipu namijenio ulogu GeForce 6600GT killera što ovaj čip zaista i jest…barem prema sirovim brojkama. Čemu ovakav ironičan ton? Objašnjenje slijedi. Kartice srednje klase namijenjene su korisnicima koji žele solidne performanse po pristupačnoj cijeni. Solidne performanse znače ugodan framerate pri rezoluciji 1280×1024 na visokim detaljima, ali bez ili sa vrlo fino "doziranim" AA i AF algoritmima. Da bi se kupcu ponudilo ono što očekuje uz održanje troškova proiozvodnje na prihvatljivoj razini, proizvođači grafičkih čipova skaliraju mogućnosti grafičkih procesora, količinu ugrađene memorije kao i mogućnosti memorijskog kontrolera koji pristupa video memoriji. Drugim riječima, sve komponente grafičke kartice u pravilu imaju jednaku "klasu" – ako je grafički čip skresan, onda se kresa i memorijska sabirnica i količina memorije budući da ih procesor jednostavno ne može adekvatno iskoristiti. Nije slučajnost da GeForce 6600 i Radeon X700 imaju samo 128-bitni pristup memoriji i (najčešće) 128 MB video memorije.

ATI je u slučaju Radeona X800GT napravio nelogičan izuzetak od pravila sparivši grafički čip srednje klase s širokom memorijskom sabirnicom i većom količinom video memorije kako bi u testovima kartica pokazivala kvantitativno bolje performanse od konkurentske kartice. Kvalitativno odnosno realno, X800GT nije kartica s kojom se možemo igrati u visokoj rezoluciji u kombinaciji s visokim detaljima i visokim postavkama AA i AF algoritama. Za to služe high-end kartice koje zbog toga imaju i višu cijenu.

Sve u svemu, X800GT nije loša kartica. U većini igara je brža od GeForce 6600GT, nudi mnogo bolje performanse pri korištenju AA i AF algoritama (naravno, ako ih se ne pretjeruje s postavkama), nudi duple DVI izlaze i uz sve to ima odličnu cijenu (jednaku kao i GeForce 6600GT). Naravno, tu su i dalje problemi koji muče sve ATI-jeve nove kartice – odsustvo podrške za shaderski model 3.0 i HDR osvjetljenje. Nekome će to biti bitno, a nekom ne. Krajnje pitanje je da li želite grafičku karticu koja je pruža performanse adekvatne za svoju klasu i podržava shaderski model 3.0 i HDR, ili pak želite karticu koja nudi nešto više performanse bez, odnosno mnogo više performanse s primjenom AA i AF algoritama. Naravno, treba imati na umu i da kvantitativno viši framerate s uključenim AA-a i AF-om u dosta slučajeva neće biti dovoljno visok za ugodno igranje. Kao u uvijek, odgovor na ovo pitanje je u rukama vas korisnika.