Drugi feature po kojem možemo razlikovati varijante Intelovog novog
South Bridgea jest Intel Wireless Connect Technology što je zapravo
softverski 802.11b/g acces point odnosno router. Dotična logika integrirana
je samo u ICH6W te ICH6RW čipove, a da bi je iskoristili moramo imati
Intelovu PCI dougtherboard karticu te instalirani Intelov AP softver. Ovakva
inicijativa ka bežičnom umrežavanju je za pohvalu, no samo u slučaju da stvar
radi kako treba. Čini nam se da stvar ne bi trebala biti pretjerano skupa budući
da bi bilo logično da te dodatne kartice svaki proizvođač matičnih ploča proizvodi
prema nekom referentnom dizajnu te ih prodaje uz svoje ploče koje imaju podršku
za dotičnu tehnologiju.

To je to što se tiče raznih varijanti Intelovih I/O čipova. Sad ćemo malo pričati o njihovim zajedničkim karakteristikama. Da ne bi previše "drvili" bez veze posebno ćemo se osvrnuti samo na integrirani zvuk s obzirom na to da su njihove ostale mogućnosti relativno trivijalne – samo jedan IDE kanal, integirani 100-megabitni mrežni kontroler, 6 PCI utora, 4 PCIe x1 utora, 8 USB2.0 konektora, 4 SATA konektora (sa ili bez RAID-a) te legacy konektori (floppy, LPC, COM i slično). Valja naglasiti da će broj PCI odnosno PCIe utora varirati od ploče do ploče budući da ih je nemoguće sve ugraditi na PCB. Naravno, deblji kraj će sigurno izvuči klasični PCI utori budući da im je sa pojavom PCIe sabirnice odzvonilo.

Što se tiče integiranog zvuka, u čipu ICH6 nalaze se dva rješenja – klasični AC’97 v2.3 kontroler te Intelov HDA (High Defintion Audio) kontroler. Da bi ovi kontroleri funckionirali na njih valja nakalemiti nekakav eksterni codec čip, po mogućnosti nove generacije, no valja naglasiti da oba kontrolera nije moguće upogoniti istovremeno. Kao što se da pretpostaviti, na jeftinijim pločama proizvođači će rabiti klasično AC’97 smeće dok će na skupljim iskoristiti Intelov novi zvučni kontroler. Svi znamo da se slična stvar događala sa nVidijinim nForce2 pločama sa Soundstormom.

Što je zapravo HDA kontroler? Recimo da je Intel odlučio zastraniti od AC’97
standarda te obogatiti svoje čipsete sa modernim zvučnim rješenjem. Kontroler
podržava 24-bitni zvuk u rezoluciji od 192 kHz paralelno sa popularnim industrijskim
standardima kao što su Dolby Digital, DTS te DVD-Audio – sve to u 7.1 surround
ozvučenju. Jedna od glavnih karakteristika novog kontrolera je i multi-streaming
– mogućnost nezavisnog manipuliranja zvučnim signalima. U praksi ovo znači da
stereo signal iz Winampa možete preusmjeriti na jedan konektor na kojeg je spojena
kućna glazbena linija dok istovremeno šaljete surround signale iz UT-a na svoj
višekanalni sustav zvučnika na računalu. Drugi zanimljiv feature, posebno zanimljiv
informatičkim laicima, je automatsko ugađanje signala na konektorima. Dakle,
sve svoje audio periferije (zvučnike, mikrofon, slušalice) samo "popikate"
po konektorima na zadnjem dijelu matične, a računalo samostalno odredi gdje
je koja periferija priključena te joj pridruži adekvatni kanal. Prema Intelu,
HDA kontroler bi trebao koristi unificirani Microsoftov driver pto bi trebalo
riješiti problema sa kompatibilnošću, no nije nemoguće da će dotični driver
često zamijenjivati posebni driveri proizvođača codec čipova koji su
korišteni kao vanjsko sučelje HDA kontrolera. U teoriji, to možda i nije toliko
dobra ideja budući da Intelov kontroler ima solidan broj hardverski implementiranih
efekata koji su najčešće korišteni u igrama, bilo putem EAX-a ili Microsoftovog
DirectSounda.

Eto, stigli smo i do kraja ove Alderwood/Grantsdale epopeje. Samo se nadam
se da vam nije bilo previše doooosadno! Slijedeći na redu je Ozrenov članak
o 915/925 praktikalijama – performansama, overclockingu i sl.