Prva kolumna

Malo o prošlosti
Zadnje dvije godine (otkako je AMD izdao procesor koji se može boriti s Pentiumima) vode se neprekidne bitke između vlasnika ova dva procesora. Na početku AMD fanova je bilo aktivnih i pasivnih (poput mene). Pasivni fanovi su bili ljudi koji su imali P200MMX, a navijali su rukama i nogama za AMD. Aktivni su bili, pretpostavljate, ljudi sa zvijeri u kućištu imena AMD Athlon. AMD je svoj procesor najavljivao na sve strane i pravio sam svoje nezavisne testove po kojima su njihovi procesori bili nadmoćniji nad Intelovim, u nekim slučajevima i više od 50-ak posto. Izlaskom procesora vidjelo se da AMD nije toliki "avion" prema Intelu i da su perfomanse više manje iste. Ljude to nije odbilo, a privukla ih je cijena i time je AMD stvorio cijelu vojsku vjernih sljedbenika. AMD je polako dobivao sve veći tržišni kolač i izdao je "nastavak" svojih super uspješnih procesora imena Athlon i Duron. Intelu se ovo nije nikako svidjelo i on je uvidio da bi mu AMD mogao uskoro postati trn u oku. Zato ni Intel nije mirno sjedio, nego se dao u razvijanje potpuno nove jezgre procesora nazvane Pentium 4. Moćno ime, ali prve serije procesora su totalno promašene prvenstveno zbog Intelove vjernosti RAMBUS-u. RAMBUS je u to vrijeme bio dobar komad hardwera, ali imao je paklenu cijenu. Za jedan modul memorije moglo se kupiti pola računala. Tako su prve serije P4 doživjele veliki peh i Intel je više-manje spasio P3 koji se još uvijek odlično prodavao. Ostatak priče je klasika. Intel se okrenuo SDRAM-u koji je bio "preslab" za P4 koji je trebao veliku propusnost i zato je i to bio, ajmo reći, promašaj, iako su velike firme to kupovale jer nisu imale pojma o čemu se radi. Dok je Intel redao promašaje, AMD je trljao ruke i brojio novac. Intel se u trku vratio s pojeftinjenjem cijena RAMBUS-a, izdavanjem chipseta sposobnim da podrži rad DDR memorije i izdavanjem A serije svog P4 procesora (Northwood) koja ima duplo više memorije u koju su se pohranjivali podaci koje je procesor trebao obraditi (L2 cache). AMD je također imao svojih svinjarija kao što je označavanje procesora koji se mogu uspoređivati s Intelom, tako da se npr. 2000+ uspoređuje s 2GHz P4, dok je AMD-u nazivna frekvencija 1.66GHz ili koliko već. Ovim označavanjem AMD je sebi dao šaku u glavu, jer prije ove svinjarije stalno je trubio da se njihovi procesori ne mogu uspoređivati s Intelovima jer su to dvije potpuno različite arhitekture i sl.

Intelova politika
Jedno vrijeme (kad je AMD izbacio prve Athlone), Intel je zaprijetio distributerima da ako budu kupovali AMD procesore da ih on više neće opsrbljivati svojima. Pa se sada vi mislite. Velike tvrtke kao što je Compaq, DELL, Micron, Gateway su bile privoljene prodavati Intelove procesore iz straha da ne ostanu bez jedne od glavnih komponenti računala, procesora, jer tko zna koliko će AMD opstati na tržištu. AMD je preživio najviše zahvaljujući VIA-i koja je sve radila u inat Intelu. Danas je situacija drugačija, gore navedeni veliki prozvođači imaju cijele linije računala zasnovane na AMD procesorima.

Kako bilo da bilo Intel još uvijek drži 80% tržišta iako se AMD procesori bolje prodaju, jeftiniji su i brži. Intel je kroz vrijeme razvio brand imena koji će teško izgubiti. Npr. ako moj server radi već skoro 2 mjeseca bez da se srušio na konfiguraciji zasnovanoj na Intelu zašto bi ja na drugom serveru riskirao s AMD-om? Sada sam ovdje otvorio novo područje stabilnosti i pouzdanosti. Poznato je da su Intel procesori poznati kao pouzdani, da se malo griju, ne troše puno struje, i ne mogu ti ispeći jaje i slaninu. Svijest ljudi u svijetu je takva da će za doma uzeti AMD procesor i ako nešto pođe po zlu oni će se malo igrati s njim i prilagođavati ga neko vrijeme dok ne proradi kako treba, dok je kod Intela stvar drugačija - plati, zavidaj i zaboravi. Sada će se moji šefovi na mene obrušiti kao avioni i zapitati me kako to da server PCEksperta radi zasnovan na Linuxu i AMD (neću reći kojem) više od dvije godine bez da se ijedan put srušio. Da ljudi moji, dvije godine rada procesora koji je nestabilan, grije se kao da je došao direktno iz kućišta sotone. A gdje ste sad Intelovci?

64 bita
Svi ste sigurno čuli za nove operativne sustave koji će raditi u 64 bita. Iako sam veliki AMD fan jedanput na njuzima sam se posvađao s tipom koji je uporno tvrdio da je Hammer bolji od Itaniuma. E taj je bio zagriženi AMD-ovac i što sam mu ja davao više činjenica to je on više šizio na mene, prvenstveno zbog toga što sam hvalio Intel, a pokapao AMD. Ja sam naime davao prednost Intelu zato što je napravio čisti 64-bitni procesor. Ja smatram da će od 64 bita profitirati velike firme koje obrađuju velike količine podataka (baze podataka i sl.) i spremne su to platiti visokom cijenom. AMD fan je bio za AMD-a jer AMD kombinira 32 i 64 bita u jednom procesoru. To će možda biti dovoljno u početku prijelaza na 64 bita, ali kad na tržištu prevladaju 64-bitne aplikacije (izašli su 64-bitni Windowsi) Intel će imati asa u džepu, a AMD će morati iznova projektirati cijeli procesor jer njegova 64 bita se još uvijek zasnivaju na x86 kodu koji vrte današnji 32bitni procesori. AMD svoje procesore pravi za obične smrtnike koji žele okusiti 64 bita, dok Intel ima publiku koja perfomanse može i hoće visoko platiti.

Zaključak
Naravno, ratova će biti kao i uvijek. AMD će kupovati entuzijasti s tankim takuinom (novčanikom) i puno slobodnog vremena, a Intel će kupovati velike tvrtke koje hoće isplatiti uložen novac i biti sigurni da će im serveri raditi danonoćno, a ne da će ciknuti kad im otpadne hladnjak s procesora ili kad se temperatura zraka malo povisi.

AMD je AMD, a Intel je Intel.