Tehnologija vertikalnog zapisivanja podataka na magnetske medije nastala je još davne 1976. godine u Japanu. Planovi za komercijalnu implementaciju postojali su tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća i to kao napredniji način zapisivanja podataka na floppy diskove. Ipak, tehnološka ograničenja su ovo spriječila tako da je tehnologija ponovo postala aktualna mnogo kasnije, konkretno prije dvije godine. Tada je Toshiba lansirala seriju 1,8-inčnih diskova baziranih na vertikalnom zapisivanju podataka, no ovi su diskovi bili prilično problematični i nisu doživjeli osobit tržišni uspjeh. Godinu dana kasnije Seagate se odlučio okušati pri korištenju ove tehnologije pa je ona implementirana u seriju diskova namijenjenih prijenosnicima. Kako ovi diskovi nisu bili problematični, uskoro su predstavljene i serverski Cheetah diskovi bazirani na istoj tehnologiji. Zadnja obitelj Seagateovih diskova na koju je tehnologija implementirana su Barracude i to u verziji 7200.10, a upravo s ovim diskovima se bavimo u ovom članku.

Prije nego što se bacimo na konkretno testiranje, bio bi red da na kraju i objasnimo tu famoznu tehnologiju vertikalnog zapisivanja podataka. Kao što se može pretpostaviti, do sada su podaci na diskove bili zapisivani horizontalno što će reći da je najmanji magnetski element koji simbolizira jedan bit podataka bio postavljen horizontalno. Polovi ovog elementa, + i -, su zbog toga bili smješteni na njegovim krajevima, a njihova orijentacija određivala je da li je riječ o binarnoj nuli ili jedinici. Kod vertikalnog zapisivanja isti ovaj najmanji magnetski element postavljen je okomitno u odnosu na ploču diska, pa su zbog toga polovi elementa postavljeni gore i dole.

Gornja slika prikazuje klasično horizontalno zapisivanje, a donja novo vertikalno zapisivanje

Implementacija nove vrste zapisa izvedena je promjenom dizajna magetske glave koja zapisuje i čita podatke te promjenom dizajna ploče na koju su podaci pohranjuju. Ispod ploče je dodan još jedan sloj materijala s niskom energijom magetizacije koji služi za razvlačenje magnetskih silinica kroz gornji sloj u kojeg se zapisuju podaci. Zbog toga kod nove vrste zapisa podatak zapisuje dio silnice koji vertikalno prolazi kroz podatkovni sloj, dok kod horizontalnog zapisa isti posao radi vršni dio silnice koji horizontalno prolazi kroz gornji dio ploče.

Treba napomenuti da je donji sloj materijala na ploči zapravo funkcionalni dio glave koja zapisuje podatke na ploču što omogućava da se napravi mnogo jače i usmjerenije magnetsko polje za zapisivanje podataka i to bez modifikacije materijala od kojeg je napravljena glava koja generira magetsko polje. Usmjerenije i jače magnetsko polje za zapisivanje podataka omogućava korištenje materijala s osjetno višom energijom magetizacije za izradu gornjeg podatkovnog sloja na ploči. Zbog stabilnijeg materijala, podatkovne elemente je moguće gušće zbiti pri zapisivanju što pak rezultira većim kapacitetom ploča i većim performansama.