Krenut ćemo sa jeftinijim uređajem kojeg Sony označava kao D-NE511. On dolazi zapakiran u prilično veliku kutiju u kojoj smo osim samog uređaja pronašli hpretinu priručnika za upotrebu na raznim jezicima (uključujući priručnik na hrvatskom koji je priložio distributer), jasmstveni list, AC adapter, CD sa SonicStage Simple Burnerom te slušalice. Jednostavni daljinski uređaj (bez LC zaslona) nismo našli mada smo s obzirom na cijenu očekivali da će biti uključen u pakiranje. Priručnik za uporabu je jako dobar i razumljiv, a one kojima engleski "ne leži" baš kako treba razveselit će činjenica da je priloženi priručnik na hrvatskom direktni prijevod izvornog priručnika, a ne neka usputna žvrljotina.

Priloženi AC adapter, na naše veliko razočaranje, ima samo jednu namjenu, a to je napajanje CD playera "po doma". Budući da jači model dolazi sa akumulatorskim baterijama koje se pune u samom uređaju preko AC adaptera, očekivali smo da ćemo i kod D-NE-a 511 sa adapterom moći napraviti istu stvar, no Sony je škrt pa u uređaj nije ugradio podršku za ovu funkciju. Što se tiče slušalica, nema nikakve zabune. Radi se o standarnom jeftinom modelu "buba" koje Sony prilaže uz većinu svojih prijenosnih uređaja. Slušalice su ok, ali to je to.

Zadnja stavka u opremi odnosi se na priloženi softver za snimanje CD-a i konverziju u ATRAC3 format. Aplikacija se zove SonicStage Simple Burner i nudi konverziju MP3 datoteka i klasičnih audio CD-a u ATRAC3 odnosno ATRAC3plus format te njihovo snimanje na CD. Konverzija MP3 datoteka sa varijabilnim bitrateom nije moguća, kao ni spremanje ATRAC datoteka na tvrdi disk. Sve u svemu vrlo šturo. Simple Burner inače izgleda prilično ušminkano. Ne onako tajvanski da se čovjeku povraća od kiča, već stvarno šminkerski. Jedini problem je to što softver vjerojatno nećete ni koristiti budući da se vjerojatno puno bolje snalazite pri snimanju MP3 CD-a u Aheadovom Neru.

Daljinskog upravljača nažalost nema

Uređaj izgleda dosta elegatno – plastika boje aluminija kombinirana je sa par crvenih umetaka koji razbijaju monotoniju. Oblik i dimenzije odgovaraju našoj predodžbi prijenosnog playera (barem što se tiče CD playera) – uređaj je generalno nešto širi od CD-a mada treba imati na umu da nije kružnog već ovalnog oblika budući da je na rubu rezervirano mjesto za LC zaslon i kontrole. Debljina kao ni težina uređaja također nisu razlog za brigu. Uređaj je prilično tanak, jedino što upada u oči je zadebljanje od komore za baterije koja je, uzgred, odlično implementirana – pristupa joj se sa unutrašnjosti uređaja (vratašca s desne strane motora na gornjoj slici) tako da nema bojazni od nehotičnog otvaranja.

Kad smo već kod baterija bio bi red da spomenemo kako je D-NE511 vrlo štedljiva stvarčica. Prema deklaraciji proizvođača vijek trajanja alkalnih baterija je 80 sati, a naše praktično iskustvo je bilo vrlo slično. Zadnji feature u unutrašnjosti uređaja vrijedan naše pažnje je prekidač za selekciju G-zaštite. Postoje dvije razine, prva i druga, s tim da druga više "šamara" baterije nego prva. Mi smo pri testiranju koristili samo razinu jedan i možemo reći da niti jedanput nismo naletili na bilo kakvo preskakanje ili pauziranje playbacka, čak kod ozbiljnijeg drmusanja kao što je "hvatanje" autobusa na autobusnoj stanici.

Sistem kontrole playbacka je jedna od stvari u koje smo, s obzirom da se ipak radi o velikom Sonyu, očekivali najviše. Na naše veliko zadovoljstvo nismo ostali razočarani – princip navigacije po CD-u je vrlo jednostavan i efektivan. Navigacija po audio CD-u je prejednostavna da bi je spominjali, ono što nas je zanimalo je navigacija po CD-ima na kojima su MP3 odnosno ATRAC3 datoteke. Navigacija je bazirana na principu struktureATRAC3 zapisa – imamo pojedine datoteke koje se mogu nalaziti u grupama odnosno, za nas časne računalce, mapama. Ove grupe su zapravo glazbeni albumi dok su ATRAC3 datoteke u njima pjesme na pojedinom glazbenom albumu. Dakle nema grupe u grupi već se sve grupe nalaze u rootu ATRAC3 CD-a. Sukladno ovakvoj koncepciji dizajnirano je i kontrolno sučelje – imamo dvije tipke za selekciju grupe (naprijed + nazad) te dvije tipke za micanje naprijed/nazad po pojednim pjesmama kao na konvencionalnom CD playeru. S tim na umu jasno je da u osnovi postoje dva načina playbacka, grupni i pojedinačni. Sa grupnim sviramo samo datoteke u pojedinoj grupi dok pojedinačnim sviramo sve datoteke sa CD-a kao da grupe ne postoje odnosno kao da imamo jedan veliki audio CD.

Baterijama se pristupa iz unutrašnjosti uređaja

Shema sa navigacijom po MP3-cama je analogna ovoj sa ATRAC3 zapisima uz jednu bitnu razliku – postoje grupe u grupi i možemo rabiti standardne .m3u playliste. Navigacija po ovakvim "dubokim" (dubokim s obzirom na "stablo" mapa) MP3 CD-ima nije posebno složenija od navigacije po ATRAC3 CD-ima. Prioritet sviranja pojedinih grupa odnosno datoteka zasniva se na tome koliko su dotične "duboko" u strukturi mapa na CD-u i njihovoj jednostavnosti. Npr. ako pokrenemo grupni playback uređaj će početi svirati MP3-ce u rootu prve grupe na CD-u. Ako se pomaknemo za jednu grupu naprijed (uz pretpostavku da u grupi koju koristimo postoji još nekoliko grupa) uređaj će potražiti grupu koja ima najednostavniju strukturu te će svirati datoteke koje se nalaze u njenom rootu. Nakon toga će analogno nastaviti u sljedeću najednostavniju podgrupu, itd. Činjenica je da ovo zvuči komplicirano, ali zapravo nije budući da su Sonyevi programeri sasvim prirodno uzeli u obzir da će gotovo svaki korisnik barem donekle posložiti svoju kolekciju MP3-ca u logičnu cjelinu po principu izvođač>albumi.

Kontrolni joystick (krajnja desna tipka) mogao je ispati bolje

Sad kad znamo prinicip kontrole možemo malo iskomentirati raspored, kvalitetu i funkcionalnost tipki. Kao što smo spomenuli, uz uređaj ne dolazi daljinski upravljač tako da su sve kontrole smještene na samom uređaju. Status je moguće pratiti preko adekvatnog LC zaslona na kojem su ispisane sve relevante informacije. Zaslon ima dobar kontrast i vrlo je čitljiv, doduše ovo vrijedi samo dok uređaj rabimo pri adekvatnom osvjetljenju. Naime, zaslon nema pozadinsko osvjetljenje što je u našim očima veliki minus. No vratimo se mi tipkama.

S lijeve strane zaslona nalazi se tipka za otvaranje kućišta te dvije tipke za navigaciju po grupama, tipka za mijenjanje modova na LC zaslonu i tipka za određivanje tipa playbacka (shuffle, grupni shuffle, repeat, grupni repeat, pojedinačno, po bookmarkovima, po m3u playlisti). Valja napomenuti da tipka za otvaranje uređaja funkcionira i kad je uključen prekidač za zaključavanje kontrola (dotični je postavljen izvrsno, na donjoj strani uređaja) što i nije baš najsretnije rješenje. Na lijevom rubu uređaja, odmah ispod tipke za otvaranje kućišta nalaze se tipke za kontrolu glasnoće. Na suprotnoj strani LC zaslona nalaze se preostale tri kontrole. Tu je super-praktičan jog-kotačić koji služi za navigaciju po CD-u te relativno neprecizan joystick na kojem su četiri konvencionalne komande – play/pause, stop i next odnosno previous track. Zadnja tipka smještena je na desnom rubu CD playera, a služi za podešavanje razine basa. To je to što se tiče kontrola, još samo riječ-dvije o zvuku.

Mi smo za testiranje koristili priložene slušalice tako da ćete sa kakvim skupljim i kvalitetnijim modelom postići srazmjerno bolji dojam. Ako se nas pita, zvuk je prilično kvalitetan za ovakvu klasu uređaja. Ako ćemo cjepidlačiti malo nas je zasmetala prevelika izraženost visokih frekvencija i relativno tiha reprodukcija tipična za Sonyeve uređaje. Pod ovo "relativno tiho" primarno se oslanjamo na vanjski feedback nešto ekstremnijih uživaoca dobrog zvuka koji vole testirati membrane, kako slušalica, tako i svojih ušiju. Sad je vrijeme da pogledamo što nam Sony nudi za 200 kn više.