Subzero okršaj na koti 1156 – Core i5-650 i Core i3-530

Iako smo u početku imali na umu napisati kraći te nešto drukčije koncipiran članak, odlučili smo se primiti posla i napraviti opširnije štivo. Posljednja recenzija koju smo imali iz plavog tabora bili su novi i3, odnosno i5 procesori te H55/H57 matične ploče. Sami po sebi predstavljaju odličan izbor za energetski optimalnu, ali i clockersku konfiguraciju iz razloga što oboje i čipseti i 32nm procesori troše iznimno malo struje, a samim se time i mnogo manje griju.

Ovaj puta nismo imali u planu uspoređivati platforme odnosno procesore nižeg cjenovnog razreda u igrama, jer je to napravio kolega Krešo u svom članku. Ovdje ćemo se osvrnuti više na sintetiku i overclocking mogućnosti ovih procesora, a u tabelama smo radi zanimljivosti naveli i prošlotestirane AMD-ove trojezgrene te četverojezgrene procesore. Ono što znamo da očekujete, a to ćemo vam i ispuniti u idućem članku, jest osvrt na usporedbu procesora starijih generacija s novima, prvenstveno u grafičkim testovima. Pod time mislimo na Intelove dual te quad core procesore bazirane na 775 socketu te novih 1156 odnosno 1366 procesora. No, prijeđimo mi na prave stvari ovdje. Prije svega ćemo se kratko osvrnuti na tehničke specifikacije testiranih procesora, odnosno grafike koju isti nose sa sobom.

Pošto smo procesore imali jedna dulji period vremena odlučili smo ih testirati i pod tekućim dušikom iliti LN2. Procesori koje smo podvrgnuli subzero testiranju bili su Core i3-530 te i5-650. Za 750-icu koju imamo u labu pak ovaj put nismo imali vremena. Core i5-650 smo ipak odlučili testirati na P55A-UD4P ploči iz razloga što ima jaču regulaciju napona te pruža više napona pojedinim komponentama. A kao takva bi i trebala biti potencijalno bolja prilikom overclockinga od H55-UD3H modela. Koliko je to bilo točna procjena pokazala je druga runda testiranje gdje smo mučili Core i3-530 te H55-U3H ploču, što se pokazalo, bio pravi best-buy kombo.

Kako smo ovaj članak zamislili kao osvrt na overclocking novih Clardale procesora, nećemo duljiti te ćemo kratko navesti specifikacije procesora, a zatim prijeći na test sistem, softver te opis načina testiranja.

Test sistem

Na raspolaganju smo imali tri Intelova procesora te dvije Gigabyte ploče - GA-P55A-UD4P i GA-H55-UD3H. Obje smo ranije testirali u našem labu. Iako je P55A-UD4P model po pitanju opremljenosti te overclocking potencijala bolji od H55-UD3H ploče, odlučili smo se testirati procesore na potonjoj. I to iz razloga što smo željeli koristiti komponente koje su financijski pristupačnije većini korisnika. Isto je vrijedilo i za hlađenje. Iako smo na raspolaganju imali Thermalrightovog Ultra 120 Extreme Coppera, ipak smo se odlučili na, po pitanju performansi i gabarita, manji hladnjak - Thermalright Mux-120. Termalna pasta bila je Arctic Silver 5. Po pitanju memorije nismo imali puno toga za birati tako da smo za testiranje koristili G.Skillovu DDR 1600MHz „ECO“ memoriju, čiju ćete recenziju imati prilike čitati u narednih nekoliko dana na našim stranicama. Napajanje koje smo koristili bio je nešto jači Corsair TX650W, no za ovakve stvari nije potrebno ništa jače od nekog kvalitetnijeg 400W napajanja kao što je npr CX400W. Grafička kartica ovdje nije bio važan faktor, tako da smo koristili pasivnu Zotacicu GF8400GS. To bi po pitanju testne konfiguracije bilo to.

Recimo nešto i o softverskoj strani priče. Za testiranje smo koristili Windows 7 u 64-bitnom izdanju. Prije testiranja smo napravili malu čistku po pitanju servisa i procesa kako bi sustav lakše disao. Dakle, po pitanju testova koristili smo više manje standardnu bateriju testova koju koristimo u našim recenzijama, no ovaj puta smo to sve nadopunili popularnim sintetičkim benchmarcima koji su često oruđe overclockera. Tu su uz standardne testove dakle Super Pi (1M, 32M), PiFast te wPrime (32M, 1024M). Iako nas Prime95 već dugo vremena dobro služio, za ovo testiranje smo se odlučili na stress-test - LinX. Dotični je dosta zahtjevniji od Primea čemu u prilog ide i činjenica kako LinX ugrije procesor i do 5-7 stupnjeva više.

Kako smo to sve zajedno testirali? Nismo odmah imali na umu ići u širinu, no ipak smo se odlučili testirati stabilnost procesora te vrtjeti testove na nekoliko postavki. Imajte na umu da smo svaki procesor testirali na identičan način te u isto takvim uvjetima. Prvo smo testirali stabilnost i maksimalni undervolt procesora na tvorničkom naponu. Tvornički naponi za i3 530 te i5 650 su bili 1.1v, dok je za i5 750 to bilo 1.23v. Zatim smo testirali maksimalni overclock procesora na default naponu. Nakon toga smo prešli na overclocking dizanjem napona. Uzeli smo si neku psihološku granicu maksimalno sigurnog napona za svakodnevni rad, ali i napon koji neki jeftiniji hladnjak može podnijeti. Brojku koju smo uzeli bila je 1.36v. Iako bismo i 1.4v mogli preporučiti, no tu se već postavlja pitanje kakav hladnjak i koliko se novca mora izdvojiti za kakvu gromadu potrebnu za hlađenje. Dakle svaki procesor smo testirali za maksimalni overclock na 1.36v te stabilnost testirali ~45 minuta. Pošto je, kako smo već napomenuli, LinX dosta zahtjevniji od Primea i manje vremena bi bilo potrebno za definiranje stabilnih vrijednosti. Vama je na volju da odlučite koliko je ovo stabilno. Mi smo pak uvjereni kako se može reći da su procesori koji prođu torturu LinX-a, a nakon toga i torturu baterije svih testova koje smo naveli gore, prilično stabilni na tim frekvencijama.

Kako smo overclockirali

U ovom dijelu članka ćemo se osvrnuti na overclocking postignuća procesora i to na zraku i tekućem dušiku, ali i na overclocking grafike na zraku. No najprije, kako bi vam tekst koji čitate bio razumljiviji napravili smo mali riječnik pojmova koje ćemo spominjati dalje u članku. Također smo se odlučili napraviti mali uvod u pripremu matične ploče, odnosno procesora za korištenje pod subzero hlađenjem. U planu nam je napraviti i nešto više po pitanju upoznavanja naših čitatelja s ovim, no pošto nam to ipak nije bilo u planu s ovim člankom, ostaviti ćemo to za neki drugi članak.

Mali LN2 rječnik pojmova

- LN2 – liquid nitrogen ili tekući dušik, hlapljiva tekućina radne temperature od -196 stupnjeva koja se koristi za hlađenje komponenti
- Pot – jedna od riječi na koju ćete često nailaziti, jest i famozni pot. Radi se o spremniku koji je ovisno o slučajevima aluminijski ili bakreni (ili kombinirano), a koji se montira na procesor i u koji se sipa tekući dušik. Ugrubo radi se o "cijevi" koja je šuplja s jedne a zatvorena s druge strane. Ta zatvorena naliježe na procesor a u dnu svoje stijenke najčešće ima rupu u koju se ubada sonda preko koje se prati temperatura pota.
- Izolatori – živa/umjetnička guma - jedan od materijala koji se koristi za izolaciju ploče od kondenzacije. Glavni nametnik tj neprijatelj u radu s LN2 jest kondenzacija. Iz toga razloga je potrebno dobro izolirati matičnu ploču sa gumom, a kasnije po potrebi sa dodatnim materijalom kao što su papirnati ručnici te neopren spužva.Još jedan od materijala koji su se koristili za izolaciju i izbjegavanje kobnih slučajeva jest korištenje bezbojnog laka za lakiranje ploče u području oko socketa, riže radi svojih svojstava dobrog upijanja vode itd.
- CB – cold bug - problem nemogućnosti bootanja ploče uslijed preniskih temperatura
- CBB – cold boot - problem nemogućnosti rada procesora, odnosno računala uslijed preniskih temperatura
- Sesija - još jedan pojam koji ćete često susretati, a označava sam čin rada i pripreme sa tekućim dušikom. Dolazi od engleske riječi session - sesija.

Za ovaj put vam nismo pripremili detaljnije upoznavanje sa pripremom hardwarea za LN2 (ostalo je samo na riječima), no idući puta ćemo vam pokazati puno više uz puno sličica. Sada kad smo obradili suštinu pripreme i pojasnili vam neke osnovne pojmove prijeđimo na pravu stvar. Prvo što je na redu jest prva sesija koju smo radili početkom 4. mjeseca, u kombinaciji sa i5 650 procesorom te Gigabyte GA-P55A-UD4P matičnom pločom. Iako smo mogli to preletjeti sa screenovima i validacijama naših rezultata, ipak smo se odlučili na podrobniji opis našeg susreta s dušikom, ali vam i pobliže opisati na što se mora paziti i neke cake koje morate imati na umu ako se upuštate u ovakve avanture.

Na prvoj smo sesiji koristili i5-650, P55A-UD4P matičnu ploču te G.Skillovu Ripjaws 1333MHz memoriju u kombinaciji sa Corsair HX850W napajanjem. Pošto se nismo susretali sa 1156 platformom pod niskim temperaturama, testiranju smo prišli s oprezom iz razloga koji smo naveli u recenziji ove ploče, a to je potencijalno izgaranje socketa prilikom većih napona i ostalih faktora koje ni sam Intel očito ne zna, što je i jedan od razloga, spekuliramo, hitrog pokušaja prelaska na najavljeni 1155 socket.

Pošto je u overclocking Intel procesora u pitanju, ovdje se trebalo brinuti i o problemima prilikom bootanja matične ploče, odnosno procesora pri niskim temperaturama što se u „stručnoj nepisanoj literaturi“ naziva cold boot bug ili cold bug (CB/CBB). Prvi se javlja kako mu i ime govori prilikom boota računala. Ukoliko su temperature preniske, matična ploča će odbijati boot te se jednostavno ugasiti na pokušaj paljenja, ili će se pak, jednostavno rebootati unedogled. Drugi problem se javlja prilikom rada u OS-u; preniska temperatura će rezultirati jednostavnim smrzavanjem računala. Sada se vjerojatno pitate da li je moguće te kako je moguće to izbjeći. To je moguće, ali sastavni dio neke LN2 sesije jest spuštanje temperature te provjere CB/CBB-a koje će nam tada dati orijentir do koje temperature smijemo ići s pojedinim procesorom odnosno pločom. Dakle, cold (boot) bug se pojavljuje na velikoj većini matičnih ploča te procesora. Prebacivanjem na 32nm proces, Intel je taj problem sveo na nešto nižu razinu (Bloomfield procesori, npr su imali mnogo veći problem po tom pitanju, odnosno nisu voljeli preniske temperature). No, da se mi vratimo kako je CB moguće djelomično izbjeći.

Zahvaljujući ljudima koji se bave ovim „sportom“ postoje modovi za ploču odnosno procesor koji cold bug uklanjaju u potpunosti ili do jedne mjere. Mi smo za svoju ploču napravili mod pomoću tekućeg srebra kojim smo prebrikali jedan od SMD-ova što nam je omogućilo overclocking procesora pri nižim temperaturama. Slikovito rečeno. Bez ovakvog moda moguć je overclocking pri temperaturama reda -50 do -80°C (naravno sve ovisi o primjerku), dok se s ovim modom ta granica pomiče debelo preko -100°C. Zašto je to važno pitate se? Važno je iz tog razloga što ovi procesori izvrsno skaliraju s niskom temperaturom, te za postizanje većeg takta procesora više nije bitna isključivo voltaža nego i što niža temperatura. Konkretno, mi smo imali cold boot bug na temperaturi od -100.7C, a cold bug je bio na oko -130°C. No, s obzirom na veliku razliku u temperaturama, mi smo odlučili držati istu na oko -120°C iz razloga što bismo u slučaju rušenja morali čekati da se temperatura spusti na već spomenutih -100°C. U takvim situacijama idealna stvar za snižavanje temperatura jest korištenje brenera kako bi se spustila, odnosno dignula temperatura pota, tj spremnika za LN2. Pošto nam takva alatka nije bila pri ruci, snašli smo se sa fenom.

Da bi se na ovakvim temperaturama moglo dugo raditi vrlo je važno napraviti dobru pripremu, odnosno dobru izolaciju ploče. Mi smo svoju domaću zadaću napravili tako da je matična ploča izdržava torturu od 15h do 23h bez ikakvih znakova kondenzacije. No minus takvog dugotrajnig benchanja leži u tome što se temperature komponenti matične ploče posmrzavaju do te mjere da više ne daju isti potencijal kao što daju kada su toplije. Da je tome tako govori i činjenica kako smo pri samom početku mogli dati i preko 1.8V procesoru (oko 1.85V ako se dobro sjećamo), a kasnije smo jedva dobivali 1.78V pri postavljenih 1.9V(!!) u BIOS-u. A ploča na zraku ima zaista minimalan vdro(o)p, kada se koristi LLC (Load-Line Calibration opcija koja anulira pad napona).

Kako ste do sada mogli zaključiti ovdje se sve vrti oko dobre pripreme komponenata za sesiju te održavanje temperatura. Za praćenje temperatura koristili smo Voltcraftov K102 termometar koji ima mogućnost pratiti temperature i na ispod -200°C. Druga stvar koja vrlo važna jest kakav pot koristite. Neko nepisano pravilo govori kako je masivniji pot bolje rješenje za ugrubo većinu situacija jer može dugo držati nisku temperaturu bez potrebe za nadolijevanjem dodatnog dušika. Ovo prvenstveno vrijedi za procesore većeg kalibra kao što su 4/6 jezgreni primjerci. Mi smo koristili „slabašni“ dual core sa HT-om koji ne cucla puno struje čak niti pri 1.8V+ naponima. Sada možda već naslućujete što bi mogao biti problem. Dakle korištenje masivnog pota kao što je bio ovaj naš u kombinaciji s ovakvim procesorom u našem slučaju ipak nije nužno dobra stvar. Zašto? Kako smo spomenuli, kako pot dobro drži temperaturu, ista sporo raste, ali zato jako sporo pada, pogotovo ako nema većeg opterećenja. Sada vam je jasno kako nije sjajno kada se računalo smrzne prilikom benchanja, jer ga onda treba rebootati, a to nije moguće odmah iz razloga što smo mi na -120°C+, a ploča boota na tek -100°C. Nakon toga na snagu stupa čekanje i pokušaji da temperatura što prije opadne, tj. da padne na razinu CBB-a. I to je u suštini više manje to. Problem je kada naletite na neki zid kao što smo naletjeli mi kada nismo mogli dobiti napona preko 1.8V nakon nekoliko sati benchanja. I to oduzme puno vremena, pogotovo ako vam temperatura ode debelo preko -130°C u našem kao slučaju ovdje, a moramo ju spustiti na tih -100°C. Ono što nismo spomenuli a valjalo bi, jest to da smo clockali sa upaljenim Hyperthreadingom koji nam je pomogao da dobijemo manje oscilacije temperature, odnosno da se procesor nešto više ugrije. Iako se možda čini malo nelogično, pomoglo je za dobiti stabilnije frekvencije.

Stali smo na oko 5.8-6GHz pri čemu smo vrtjeli testove (ovisi kako koji). Maksimalna frekvencija bila je 6125MHz koju smo dobili sa 1.856V. To smo dobili tokom prvih par sati sesije kada smo mogli dobiti tih 1.8V+, kasnije se sve posmrzavalo i nismo mogli dobiti niti 1.8V kao što smo spomenuli. Kada smo naletjeli na taj zid na otprilike 1.78V odlučili smo se istestirati maksimalni baseclock koji nam ploča može ponuditi. Pomalo razočaravajuće, to je bilo 245MHz. Nakon toga smo uvidjeli da nešto više ne možemo napraviti u danim uvjetima s tom pločom. Procesor s druge strane, čini se ima potencijala. Vjerujemo kako je s drugom pločom moguće i 6.2-6.3GHz+, ovisno o temperaturi i naponu. Pošto smo bili pri kraju s dušikom nismo stigli testirati i3-530 taj put, no ipak smo dobili priliku i za to tjedan-dva kasnije.

Rezultati

Klik na sliku za validaciju.

Overclocking na zraku

Klik na sliku za validaciju.

Kako smo već spomenuli alat za testiranje koji smo koristili bio je LinX, te smo ga vrtjeli oko 45minuta. Odredili smo si već spomenutu granicu od 1.36V što se pokazalo optimalno za dobre frekvencije, ali i za prihvatljive temperature i na nešto lošijem hlađenju. Stoga smo mišljenja kako su ove brzine dostižne i sa tek nešto boljim hladnjacima od stocka.

Uz nezahtjevnije Super Pi 1M te PiFast benchmarke koje smo pokrenuli na oko 5GHz, vrtjeli smo i "veliki" 1024 wPrime koji smo vrtjeli na oko 4.8GHz što za zračno hlađenje nije nikako loš rezultat. Kasnije smo vrtjeli i Super Pi 32M koji nije toliko zahtjevan po pitanju threadova ali je ostalim stavkama dobar pokazatelj stabilnosti.

Prilika se za clockanje ovoga procesora ukazala prije koji dan kada je kolega Krešo donio Thubana da se propuše pod LN2. Nakon što smo završili s njime, odlučili smo da s preostalim dušikom isprobamo i3-530. To smo i napravili, ali na Gigabyteovoj H55-UD3H. Iako smo mislili raditi sa P55A-UD4P ploči, priliku smo ipak dali ovom modelu. Sve u svemu nismo se prevarili u izboru. Naime, pošto nismo imali mnogo dušika na raspolaganju (svega dvije-tri termosice od po 0.75L), požurili smo se na brzinu izolirati ploču dok je pot još zadržao koliko toliko nisku temperaturu da ne gubimo mnogo na spuštanju iste. Tako smo stavili nešto gume za izolaciju oko socketa nešto iza i na to papirnati ručnik. Pošto nismo namjeravali raditi dugo, ovo je trebalo, a i bilo je sasvim dovoljno.

Pot je bio na nekih -20°C kada smo ga stavili, a i pošto smo bili kratki s dušikom odlučili smo da povučemo crtu do -45°C, jer prvo nismo mogli riskirati da nam se javi ni CBB ni CB u takvim uvjetima. Ta odluka se pokazala dobrom, tako da smo na takvim temperaturama uz napon od oko 1.8-1.82V uspjeli postići maksimalnu brzinu od 5676MHz, za testove smo držali napon na ispod 1.8V. Ono što nas je ugodno iznenadilo jest potencijal ove male ploče, a to je postignutih 260MHz baseclocka. Minus bi išao jedino na premalno napona koji ploča može ponuditi za VTT a to je 1.49V. Nadamo se da ćemo naći vmod za to, jer nikako nismo završili s ovom pločom. Da smo znali kako ista poteže vjerojatno bismo mogli potegnuti i onih 6.2-6.3GHz+ kojima se nadamo sa i5-650 procesorom. No dobro, sve u svemu moramo priznati kako smo zadovoljni s postignutim rezultatima uzevši sve u obzir.

Rezultati

Klik na sliku za validaciju.

Već smo spomenuli kako smo bili kratki s LN2 tako da nažalost nismo stigli izvrtjeti wPrime i ostale zatjevnije benchmarke koje smo planirali. No, u svakom slučaju mišljenja smo kako se procesor prilično dobro držao u tom kratkom vremenskom razdoblju, a vjerujemo da bi njegova frekvencija skalira još bolje uz još niže temperature.

Overclocking na zraku

Klik na sliku za validaciju.

Core i3-530 smo dobili na 150MHz frekvenciji pri istom naponu, u usporedi sa 650-icom, što je i više nego solidan rezultat jer se tu radi o nemalih 4.4GHz koji su itekako dostižni i mogući za 24/7 rad, koji će ovoj maloj zvjerci dati krila spram stock frekvencije, što ćete imati prilike vidjeti i u rezultatima koji slijede.

Kao što se pokazalo i u LinX-u tako se pokazalo i u ostalim testovima, i3 kaska za prosječnih 150-200MHz po pitanju maksimalno 2D benchabilnih frekvencija. "Veliki" wPrime se kako možete uočiti više manje može dobiti stabilno oko 100-tinjak MHz manje u usporedbi s velikim Pi-jem.

Klik na sliku za validaciju.

Bilo bi šteta ne spomenuti našu vjernu 750-icu kojom smo ovdje htjeli pokazati u kombinaciji s testiranom pločom. Dakle, uspjeli smo dobiti iste frekvencije koje smo dobili i na jačim P55 modelima, no ipak na nešto većim voltažama, što opet, uzevši sve u ozbir, nije loš performans ove male ploče sa punokrvnim quad core procesorom.

Overclocking matične ploče i integrirane grafike

Klik na sliku za validaciju.

Najprije smo htjeli napraviti kratki test maksimalnog baseclocka ove ploče kako bismo vidjeli što možemo očekivati kasnije sa većim množiteljem. Moramo priznati kako smo ostali ugodno iznenađeni kad smo vidjeli da je ploča postigla 260Mhz. S druge strane vjerujemo da bi mogla i više da smo mogli dodijeliti više napona VTT-u procesora koji je bio dignut na maksimalnih 1.49V.

Prije nego krenemo u opis overclocka integriranog grafičkog rješenja moramo napomenuti kako nismo priložili screenshotove postignutih frekvencija grafičkog procesora iz razloga što je iste GPU-Z krivo očitavao (izbacivao je da grafika radi na 1MHz što je očito bilo krivo). Defaultna frekvencija grafike na oba procesora je kao što znamo 733MHz. Overclocking može biti zabavan, ali i ne mora, ovisi clockate li samo procesor ili samo grafiku. Ako clockate oboje, onda se pripremite na žešću zafrkanciju. Core i3-530 smo uspjeli potjerati sa 733MHz na 1100MHz stabilno, pri stock frekvenciji procesora. Core i5-650 smo potjerali sa 733MHz na 1200MHz stabilno, također pri stock frekvenciji procesora. Po ovim se rezultatima čini kako 650-ica ima bolji primjerak čipa u sebi. S druge strane, prilikom OC-a procesora i grafike zajedno nailazili smo na neobične probleme sa stabilnošću tako da smo dobili nekih 3.6GHz u kombinaciji sa grafikom na 1000MHz. Ovo je bio optimum na oba procesora. Eventualno smo 100-150MHz više mogli izvući iz procesora, no sve više od toga je bacalo greške ili probleme oko ulaska u Windowse.

U grafikonima pak možete vidjeti koliki je boost od overclockinga grafike. Ista se prilično jednostavno overclockira, a moguće je i manipuliranje naponom. Krajnji boost performansi prilikom OC-a nije uopće loš. Ako ne namjeravate clockati procesor, a ipak koristiti grafiku, preporučamo vam clockanje do nekih 1100MHz u kombinaciji sa visokom frekvencijom QPI-ja iz razloga što dizanje frekvencije, tj množitelja istog ima velikom utjecaja na krajnje performanse grafike, što zapravo nije ništa čudno u krajnjoj liniji uzevši u obzir kako je koncipirana čitava stvar u procesoru.

3DMark Vantage
CPU Score
Core i5 750 @ 4.15GHz 18687    Core i5 750 @ 2.8GHz 13045    Core i5 650 @ 4.55GHz 12861    Core i3 530 @ 4.40GHz 12623    Core i5 650 @ 3.33GHz 9732    Athlon II X4 635 9727    Core i3 530 @ 2.93GHz 8646    Athlon II X3 440 7392      0 50 00 10 000 15 000 200 00

Kao što možete vidjeti, kod Vantagea smo testirali samo CPU Score kako bismo okvirno mogli vidjeti kako stvari stoje. Na prvom se mjestu, logicno, nalazi i5-750 sa svoje fizičke četiri jezgre, dok se AMD-ov četverojezgreni skrio prilično nisko u poretku, odnosno odmah iza dvojezgrenog i5-650 procesora. AMD-ov trojezgreni procesor pak, ovdje također pokazuje loš rezultat i pred i3-530 procesorom koji je bolji 1300 bodova od prvog unatoč manjku jedne jezgre.

7-zip
Score (MIPS)
Core i5 750 @ 4.15GHz 16071    Core i5 650 @ 4.55GHz 11355    Core i5 750 @ 2.8GHz 11214    Core i3 530 @ 4.40GHz 10785    Athlon II X4 635 9540    Core i5 650 @ 3.33GHz 8628    Core i3 530 @ 2.93GHz 7828    Athlon II X3 440 5177      0 33 00 66 00 99 00 13 200 165 00

Multi-threaded arhiver 7-Zip nam pokazuje vrlo sličnu situaciju ovdje, uz par iznimki gdje 635-ica pokazuje snagu sa svoje prave četiri jezgre pred i5-650 procesorom, na samom dnu je ponovno 440-ica kojoj čak niti dodatna jezgra ni najmanje ne pomaže pogledamo li performans 530-ice. S druge strane, ako pogledamo overclockirane procesore vidimo kako 530-ica pokazuje svoje zube na tih 4.4GHz i pobjeduje i 635-icu za dobrih 1200 MIPS-a. Jači brat i5-650 pak na svojih 4.55GHz uspijeva pobijediti čak i 750-icu, doduže na stock frekvenciji.

Cinebench
Rendering (x CPU)
Core i5 750 @ 4.15GHz 21219    Core i5 750 @ 2.8GHz 14460    Core i5 650 @ 4.55GHz 14154    Core i3 530 @ 4.40GHz 13645    Athlon II X4 635 10916    Core i5 650 @ 3.33GHz 10157    Core i3 530 @ 2.93GHz 8837    Athlon II X3 440 8560      0 55 00 11 000 16 500 220 00

Na redu je Cinebench koji profitira prvenstveno od sirove snage, tako da nam daje gotovo istu sliku kao i 7-Zip, ali ovdje te dodatne jezgre kod procesora ipak dolaze više do izražaja nego kod gornjeg testa, tako da ako usporedimo npr i5-650 i 750 u ovom slučaju, vidimo kako ga prvi ne sustiže čak niti na 4.55GHz kao to je to bio slučaj kod 7-Zipa.

Everest RAM
Read (MB/s)
Core i5 750 @ 4.15GHz 17399    Core i5 750 @ 2.8GHz 15497    Core i5 650 @ 4.55GHz 9554    Core i5 650 @ 3.33GHz 9375    Core i3 530 @ 4.40GHz 9331    Athlon II X4 635 9077    Athlon II X3 440 8980    Core i3 530 @ 2.93GHz 8967      0 45 00 90 00 13 500 180 00
Write (MB/s)
Core i5 750 @ 4.15GHz 14299    Core i5 750 @ 2.8GHz 12369    Core i5 650 @ 4.55GHz 9878    Core i3 530 @ 4.40GHz 9635    Core i5 650 @ 3.33GHz 9605    Athlon II X4 635 7140    Athlon II X3 440 7089    Core i3 530 @ 2.93GHz 6763      0 50 00 10 000 150 00
Copy (MB/s)
Core i5 750 @ 4.15GHz 20759    Core i5 750 @ 2.8GHz 15492    Core i3 530 @ 4.40GHz 12022    Core i5 650 @ 4.55GHz 11197    Core i5 650 @ 3.33GHz 10613    Athlon II X3 440 9760    Athlon II X4 635 9713    Core i3 530 @ 2.93GHz 8479      0 47 00 94 00 14 100 18 800 208 00

Očekivano, Lynnfield dominira ovim testom, dok su svi ostali procesori po pitanju propusnosti dosta ujednačeni. Ovdje se ujedno i vidi koliko i kako su Clarkdale procesori najviše okljaštreni u usporedi sa starijom braćom. Iako, mišljenja smo kako se Everest pomalo zblesirao sa i3-530 procesorom pošto smo dobivali šarolike rezultate s njime na raznim sistemima, to pokazuje i performans istoga pri 4.4GHz gdje se uočavaju dosta ujednačeniji rezultati sa starijim bratom i5-650.

Microsoft Excel
Big Number Crunch (s)
Core i5 750 @ 4.15GHz 3,514    Core i5 750 @ 2.8GHz 5,195    Core i5 650 @ 4.55GHz 6,14    Core i3 530 @ 4.40GHz 6,38    Core i5 650 @ 3.33GHz 7,89    Core i3 530 @ 2.93GHz 9,21    Athlon II X4 635 16,629    Athlon II X3 440 20,857      0   7 1 4 2 1
Monte Carlo (s)
Core i5 750 @ 4.15GHz 11,239    Core i5 750 @ 2.8GHz 16,24    Core i5 650 @ 4.55GHz 20,233    Core i3 530 @ 4.40GHz 21,345    Core i5 650 @ 3.33GHz 25,981    Core i3 530 @ 2.93GHz 28,657    Athlon II X4 635 40,139    Athlon II X3 440 51,121      0 1 3 2 6 3 9 5 2

Iako modža na prvu loptu ne bi pomislili na takvo što, no Excel takoder profitira od višejezgrenih procesora, te jako dobro skalira sa povećanjem frekvencije istih, što možete i sami vidjeti iz grafa. Rezultati iz oba podtesta su više manje jednaki te pokazuju Intelovu nadmoć na gotovo svim poljima, a to se potvrđuje i nakon overclockinga. AMD-ovi procesori su u debelom zaostatku čak i u odnosnu na najslabiji i3-530 na default frekvenciji.

PCMark Vantage
Score
Core i5 750 @ 4.15GHz 8916    Core i5 650 @ 4.55GHz 8004    Core i3 530 @ 4.40GHz 7092    Core i5 750 @ 2.8GHz 7049    Core i5 650 @ 3.33GHz 6854    Core i3 530 @ 2.93GHz 6337    Athlon II X4 635 4661    Athlon II X3 440 4520      0 30 00 60 00 90 00

Za PCMark smo koristili PCMark defaultni suite koji obuhvaća većinu operacija na računalu. Očekivano na prvom se mjestu nalazi overclockirana 750-ica, a u stopu ju prati i5-650 te i3-530 na također overclockiranim vrijednostima. Potonji je kako se može jasno vidjeti gotovo rame uz rame sa 750-icom na stocku. Naposljetku, oba AMD-ova procesora su ponovno na samom dnu.

wPrime
1024M Time (s)
Core i5 650 @ 4.55GHz 212,303    Core i3 530 @ 4.40GHz 220,757    Core i5 750 @ 4.15GHz 240,848    Core i5 650 @ 3.33GHz 290,285    Core i3 530 @ 2.93GHz 329,318    Core i5 750 @ 2.8GHz 358,677    Athlon II X4 635 400,452    Athlon II X3 440 530,464      0 1 35 2 70 4 05 54 0

Još jedna u nizu multi-threaded aplikacija je i wPrime kojeg smo vrtjeli u svom punom sjaju i pri tome maksimalno opterećivali procesore. Da wPrime uz broj jezgri jako voli i brzinu procesora govori i činjenica kako je na prvo mjesto izbio i5-650, pa i3-530 a tek onda iza njih 750, na overclockiranim frekvencijama. Zanimljivo je vidjeti i to kako je i3-530 brži od i5-750 procesora na defaultnim vrijednostima. Ili HT ovdje radi jako dobar posao ili je nešto drugo posrijedi :) AMD-ovi puleni su ponovno na zadnje dvije pozicije.

x264 HD benchmark
Score (fps)
Core i5 750 @ 4.15GHz 102,39    Core i5 750 @ 2.8GHz 70,62    Core i5 650 @ 4.55GHz 69,52    Athlon II X4 635 66,64    Core i3 530 @ 4.40GHz 66,51    Core i5 650 @ 3.33GHz 54,73    Athlon II X3 440 54,63    Core i3 530 @ 2.93GHz 46,66      0 2 6 5 2 7 8 10 4

I za kraj još jedna aplikacija željna jezgre više, a to je X264 HD Benchmark koji prilikom testiranja enkodira testni video klip u 720p rezoluciji. Ovdje se pak stvari vraćaju na svoje mjesto tako da je na prvoj poziciji ponovno i5-750. Zanimljivo je za primjetiti - ovo je jedan od rijetkih testova gdje vidimo kako Athlonove četiri jezgre dolaze do izražaja kada se suprotstave sa overclockiranim i3-530 procesorom.

3DMark06
Overall score
Intel HD Graphics @ OC 2592    Intel HD Graphics 1784      0 13 00 26 00

Nismo vrjetli puno testova sa integriranom grafikom pa nije za očekivati Bog zna kakve rezultate s istom. Testove smo vrtjeli na 1280x1024 rezoluciji. Prvi na redu bio je 3DMark06, sintetika koja očito kako vidite odlično skalira overclockingom. Sudeći po bodovima, tu je negdje ili nešto slabija od 7600GS.

3DMark Vantage
Overall score
Intel HD Graphics @ OC 5752    Intel HD Graphics 3757      0 29 00 58 00

Idući test koji smo vrtjeli bio je 3DMarkVantage, doduše uz Custom preset (postavke smo stavili na Low i zadrali defaultnu rezoluciju). Ponovno odlično skaliranje nakon overclockinga no ovi brojevi i ne govore neto posebno, prijedimo na konkretne testove.

Far Cry 2
FPS
Intel HD Graphics @ OC 14,5    Intel HD Graphics 10,5      0   5 1 0 1 5

Prva igra koju smo testirali bio je Far Cry 2 koji smo dobili na nešto "jačih" 10 FPS-a, a nakon overclockinga dobili jo 4 FPS-a više. Sve zajedno ponovno nedovoljno za iole normalno igranje. 1024pix bi vjerojatno dalo 20-ak FPS-a.

Resident Evil 5
FPS
Intel HD Graphics @ OC 17,2    Intel HD Graphics 15,2      0   9 1 8

Zahtjevni RE5 smo prožvakali na 15-ak FPS-a, a overclockingom dobili mravljih 2 FPS-a - ništa posebno, ponovno neigriv framerate.

Unreal Tournament 3
FPS
Intel HD Graphics @ OC 49,2    Intel HD Graphics 24,6      0 2 5 5 0

Naposljetku smo testirali nešto nezahtjevniji UT3 koji je integrirki pak legao ipak netšo bolje te smo mogli vrtjeti prosječnih 24 FPS-a, a s overclockingom i vrlo igrivih ~50FPS-a. Sve u svemu nakon svega priloženog možete vidjeti kako integrirka i nije sretno rješenje za novije igre, a s druge strane mišljenja smo kako bi stariji naslovi u kombinaciji sa 1024px davali već i igriv framerate. U svakom slučaju isplati se poigrati s overclockingom ove grafike ukoliko ste na nju osuđeni.

Kakav bi ovo bio članak a da sa čitateljima ne podijelimo kako smo i na koji način dobili ovo što smo dobili. Iz istog smo razloga napravili kratak vodič uz objašnjenje ključnih pojmova na koje ćete naići prilikom svojih overclocking pothvata. Kad smo već ovdje napravimo i kratak osvrt na način overclockinga 1156 platforme. U planu je napraviti nešto i po pitanju 1366 platforme uskoro, no to očekujte s idućim reviewom X58 ploče. Intel je overclocking svojih Clarkdale/Lynnfield-a sveo na takvu razinu da je potrebno promijeniti tek par postavki da bi ih uspješno overclockirali. Pojmovi koji su bitni za razumijevanje i overclock na Gigabyteovim pločama (najčešće se isti mogu primjeniti i na ostale ploče):

- CPU Voltage – označava napon procesora
- QPI/VTT; IMC Voltage – jedan od pojmova koji zna biti drukčije naveden u različitim BIOS-ima. Kod većine matičnih ploča ćete naići na izraz CPU VTT, dok ćete kod npr Gigabytea vidjeti QPI/VTT (Tracking Termination Voltage), ili kod Asusa IMC (Integrated memory controller) napon, što je u suštini ista stvar. Asusov izraz vam pak doslovno dočarava što bi dotični napon značio. Po pitanju overclockinga, ovo je druga najvažnija stavka nakon napona procesora.
- PCH Core Voltage ili Platform Controller Hub - kratica koja označava čipset iz serije 5 (P55/H55/H57), koji je za razliku od starijeg X58 brata skresan na samo jedan čip, odnosno SB je uklonjen iz priče radi nove arhitekture. Po pitanju overclockinga on više nije toliko bitan te dizanje njegovog napona ne donosi neke pomake po pitanju overclockinga.
- CPU PLL Voltage ili Phased Lock Loop – voltaža naponske jedinice. Za veći overclock potrebno je dići napon sa defaultnih 1.8v na više. Za razliku od Bloomfield procesora, Clarkdalei su dobro reagirali na dizanje PLL-a.
- DRAM Voltage – označava napon memorije
- iGpu Voltage – označava napon integrirane grafike u procesoru, ukoliko je prisutna. Default je oko 1.1v, dok je sigurno dizati i do oko 1.6v.
- Load-Line Calibration – ili famozni LLC, opcija u BIOS-u pomoću koje se smanjuje ili u potpunosti eliminira pad napona procesora
- Intel Speedstep Tech/Intel EIST/C1E –Intelove Power-Saving tehnologije. Prilikom overclockinga poželjno ugasiti.
- Hardware Prefetcher – premješta najčešće korištene operacije u cache procesora
- Max CPUID Value Limit – ograničenja koja služe kako bi se izbjegli problemi sa starijim operacijskim sustavima.
- Intel Virtualization Tech; VT-d – Intelova virtualizacijska tehnologija. Prilikom overclockinga poželjno ugasiti.
- CPU TM Function ili Thermal Control Management opcija – smanjuje brzinu i napon procesora kako bi ga se zaštitilo od pregrijavanja. Prilikom overclockinga poželjno ugasiti.
- Execute Disable Bit – hardverska zaštita protiv virusa, ovisna o OS-u (DEP)
- Intel Turbo Mode – dinamički povećava brzinu procesora dizanjem množitelja.
- CPU;PCI-E Spread Spectrum – smanjuje dopuštenu disperziju vala podešene PCI-E frekvencije. Poželjno isključiti prilikom overclockinga.
- DRAM Frequency/System Memory Multiplier – označava odabrani množitelj memorije.

Kako vidite naveli smo više manje sve pojmove koje možete naći na Asusovim odnosno Gigabyteovim BIOS-ima, tj. njihovim overclocking sekcijama. Neki nazivi su ostali nepromijenjeni ili su drugačiji kod nekih ploča pa smo kod iste postavke naveli više naziva, a koji se koriste za istu stvar. U samoj suštini ima par opcija koje trebate podesiti kako bi krenuli u akciju, a to su CPU Voltage, VTT, DRAM Voltage te PLL. Potonju opciju neki tvrde da treba držati na defaultu ili ispod (prvenstveno u slučaju 1366 socketa), no pokazalo se da se dobije na stabilnosti dizanjem sa 1.8V na više (ovo ovisi o procesoru, nama je bilo idealno oko 1.92V za 530-icu, te 1.94V za 650-icu). Limit na zraku bi bio oko 2V (naravno, sve to ako vam procesor uopće skalira dizanjem PLL-a). Po pitanju napona memorije - sve ovisi kakvu imate, odnosno s kakvim vam memorija čipovima dolazi. No, kao i kod Bloomfield procesora i ovdje vrijedi zlatno pravilo omjera VTT-a i vDIMM-a koji treba držati u razmaku od 0.5V (za primjer: ako želite 1.7V za memoriju trebate dići VTT na barem 1.2V). Ako vas zanima dokle smijete ići s naponom memorije, ne preporučamo kurenje preko 1.75-1.8V (ukoliko uzmemo u obzir da se radi o low-voltage memoriji; u suprotnom možete ići i više, ali trebate održavati omjer s VTT-om). Defaultni napon VTT-a je 1.1, na zraku ne preporučamo ići preko 1.45-1.5v, odnosno i ovo samo za testiranje. Za 24/7 ne bi trebalo forsirati preko 1.3-1.35v. Bloomfield procesori su inače tolerantniji po tom pitanju i trebaju više napona na tom polju. Naravno i ovdje opet ovisi o primjerku jer neki dobro skaliraju s višim VTT-om, a neki ne skaliraju uopće. I na kraju maksimalno preporučen napon procesora opet ovisi o vašem hlađenju. Mišljenja smo kako 1.35-1.4V nije opasno po zdravlje vašeg procesora pa čak niti nešto više. Za testiranje možete ići i do 1.5V, a i više - sve ovisi koliko volite svoj procesor. Još jedna važna stavka ovdje jest množitelj QPI-ja procesora koji vam je možda najpametnije držati na postavci Auto u većini situacija. Tek kad naiđete na zid probajte ga spustiti za jednu ili dvije razine niže. Doduše, problem je u tome što ovisi o procesoru kakvi mu množitelji odgovaraju. Niži množitelj ne znači nužno bolji i lakši overclock. Kako vidite pravila su se dosta promijenila u odnosnu na npr LGA775 platformu, ali smo se ako ništa drugo maknuli od GTL vrijednosti :D. S druge strane, ako želite izvući iz svoje platoforme maksimum i dalje ćete se morati potruditi i sjesti da se upoznate sa svojim sistemom koji je kao žena. Svaki je različit i svaki voli nešto drugo, neke druge postavke, omjere... ovo pogotovo vrijedi na odnos procesora i memorije, odnosno vCore i vDimm napona, pa onda sve ostalo.

Zaključak

Ovaj puta smo na testu imali dva Intelova procesora - i3-530 i i5-650. U proteklih mjesec dana smo ih proveli kroz pravu torturu u svakom pogledu, od testiranja preko overclockinga na zraku i tekućim dušikom. Na kraju smo ih odlučili i usporediti sa prije testiranim AMD-ovim procesorima Athlonom X3 440 te Athlonom X4 635 kako bismo malo začinili članak. Kao što ste imali prilike vidjeti iz grafova, Intel je napravio odličan posao sa svojim novim Clarkdale procesorima. Pri tome pogotovo mislimo na i3-530 koji po svojoj maloprodajnoj cijeni od oko 850 kuna po našem mišljenju (koje se temelji na gore navedenim rezultatima) predstavlja najbolji omjer uloženog i dobivenog u usporedbi s ostalim procesorima iz svoje ergele. AMD i dalje igra na kartu svojih cijena, no i ta se razlika lagano topi kako Core i3 procesorima pada cijena. Testirani Athloni 440 se prodaju po cijenama od oko 650 kuna što je ipak za 200-tinjak kuna manje od Intelovog pandana. Sudeći po našim testovima, i3-530 se prilično dobro držao i u usporedbi sa AMD-ovim 635 procesorom sa četiri fizičke jezgre, no posustaje u testovima koji zahtjevaju više. S druge strane, ono što je veliki plus kod Clarkdale procesora jest izuzetno lak overclocking, što će velika većina korisnika obilato i iskoristiti, pogotovo uzevši u obzir koliko je stvar jednostavna.

S odbzirom da ideja ovoga članka nije bilo usporedba Intelovih i AMD-ovih procesora, nego je to više bilo nešto usputno, nećemo ostaviti ovakav zaključak kao "zadnju", jer ne bi htjeli ispasti nepošteni prema testiranim AMD procesorima, pošto su ipak testirani "samo" na tvorničkim frekvencijama. Jači testirani model pak predstavlja nešto manje pristupačan procesor prvenstveno radi svoje cijene koja je gotovo u rangu sa punokrvnim četverojezgrenim i5-750 procesorom. Jedino pozitivno je to što je overcloking potencijal tog procesora vrlo velik, ali kako smo već spomenuli, to je i pošteno naplaćeno. Mišljenja smo kako je ovaj procesor namijenjen prvenstveno entuzijastima kojima rad u multi-threaded aplikacijama nije od presudne važnosti nego čista brzina procesora te njegov overclocking potencijal. Osvrnimo se nakratko i na rezultate koji smo postigli s tekućim dušikom. Da su novi Clarkdale procesori kao stvoreni za overclockere govore i naši rezultati koje smo dobili spuštanjem temperatura ispod nule. Postignutih 6.12GHz sa i5-650, te 5.67GHz sa i3-530 procesorom su izvrsni rezultati te su svakako stvari koje valja uzeti u obzir ako se bavite ekstremnim overclockingom.