Synology DS 214 play i DS 214se test

Jači, stariji, tamniji ili kako god već želite nazvati model 214 play dolazi u nešto, uvjetno rečeno raskošnijem pakiranju. Iste je diskovne zapremine od 2×4 TB, gdje isto vrijedi sve za 214se spomenuto po pitanju kombinacija diskova, sistema i ostaloga. Ono što ne vrijedi je hardverska baza – u ovom modelu ona se, za ovakve sustave, zasniva na impresivnim dual-core Atom procesorima na 1.6 GHz, s isto tako impresivnih 1 GB DDR3 memorije – što u konačnici u kombinaciji s DSM operativnim sustavom pruža jednu financijski ozbiljnu investiciju, ali isto tako i po mogućnostima vrhunski multimedijalni NAS uređaj. Naravno, danak ovakvom hardveru je platila potrošnja, pa tako u hibernaciji ovaj sistem troši 11.5 W, dok u punom pogonu ta potrošnje dođe i do 30W. Otprilike toliko troše i klasična računala bazirana na ovakvom ili sličnom Atomu. Detaljnije specifikacije su na slijedećem linku.

Osim već spomenute NAS funkcije za pohranu i dijeljene datoteka, ovaj uređaj ne staje samo na tome – odlična hardverska baza iskorištena je za puni multimedijalni doživljaj – ovaj NAS je u potpunosti sposoban za hardverski transcoding 1080p materijala u stvarnom vremenu na bilo koji DLNA sposoban uređaj.

Otvaranje ovog modela izvedeno je nešto drugačiji način, Synology se ovdje odlučio na jednostavniji princip – nema vijaka niti nekakvih mehanizama, prednja maska se jednostavno povuče prema van i pristup diskovima je slobodan. Masku je za kućište pričvršćena magnetima, dok diskove jednostavno umetnemo u plastične vodilice i gurnemo u kućište.

Ovdje svi ljubitelji gradnje i ugradnje bez alata dolaze na svoje – nema niti jednog vijka ili dodatnih komplikacija, čak su i plastične vodilice preuzele mehanizam poznat iz ugradnje diskova i optičkih pogona u klasična računala. Dovoljno je je diskove smjestiti u ladicu, sa svake strane umetnuti u odgovarajuće rupe na diskovima plastične držače i cijelu stvar jednostavno gurnuti u NAS. Ovdje je prednost plastičnih vodilica u tome što ipak omogućavaju diskovima amortizaciju, naspram metalnih ležišta, što treba uzeti u obzir ako se planira ugradnja bržih diskova koji u radu mogu prouzročiti više vibracija.

Ovako to izgleda kada je disk u punoj „borbenoj spremi“ i gotov za ugradnju. Isprobali smo više vrsta i kapaciteta diskova, od na slici prikazanog WD 500 GB enteprise storage serije, WD 2 TB RED edicije namijenjene za NAS sustave, pa do malo starijih WD green modela od 2 TB ili klasičnog Hitachi desktar 2TB modela i manje-više smo dobivali jednake ili slične rezultate što se brzine transfera tiče, dok je po pitanju zagrijavanja bilo značajnih razlika. Svi diskovi su bez problema držali temperaturu daleko ispod 40°C u jednakim testiranim uvjetima, no po tom pitanju WD green serija je najviše razočarala. Temepratura na ovim diskovima je nerijetko prelazila granicu od tih 40°C, što baš i nije za pohvalu jer su praktički najsporiji od svih isprobanih i po svim ostalim parametrima bi trebali biti na suprotnom kraju tog poretka.

Stražnja strana uz uobičajeni otvor za zrak smješta i 2xUSB 3.0 utore, GB LAN konektor, eSATA priključak (ako netko poželi i takve akrobacije) i utor za zaključavanje i fiksiranje kućišta. Prednja strana je kao i kod prethodnog modela, uz statusne LED-ice tu je tipka za uključivanje, uz dodatak još jednog USB 2.0 utora, čitača SD kartica i tipke za reset.

Jedan pogled u unutrašnjost zvijeri otkriva isto tako idealnu pokrivenost diskova ventilatorom, koji su uzgred rečeno prilično dugovječni komadi rotirajuće plastike i elektronike. Kako je i autor ovih redaka vlasnik jednog starijeg NAS-a iz ove tvornice, iz prve ruke možemo potvrditi sve ovdje nabrojane pohvale. Ventilator uz povremeno propuhivanje bez imalo problema ili čudnih zvukova radi praktički 24/7 duže od dvije godine, a ista pohvala vrijedi i za sve ostale dijelove ovih uređaja.