Test headsetova – Slušaj, pričaj, slušaj, pričaj

Neki će nadolazeće blagdansko-novogodišnje-feštarsko slobodno vrijeme dočekati roneći u alkoholu, neki će ga provesti u krevetu (sa ili bez društva), neki će jednostavno otići na skijanje i polomiti kost koju nisu stigli prošle godine, ali ovaj put ciljamo na one koji će ih provesti neispavani pred ekranom, krvavih očiju, sa znojnim dlanom na mišu i grafičkom karticom u punom gasu. I, naravno, s headsetom na glavi. Ako ova potonja tvrdnja ne važi za vas (a htjeli biste da važi), svakako čitajte dalje.

Bez sumnje, headsetima se danas najviše služe igrači, ali ne zaboravimo kako oni imaju i druge primjene, među kojima je vjerojatno najraširenija VoIP telefonija. Skype je mnogo ugodniji s njima nego informatičkim robinzonovskim rješenjima koja se sastoje od krčećih 5.1 zvučnika i mikrofona skinutog i prelemljenog s pretpotopne telefonske slušalice. Nesumnjivo se radi o komadu opreme koji dobiva na popularnosti, pa smo brzopotezno u Linksu skupili pet zanimljivih primjeraka i podvrgli ih paralelnoj recenziji.

Na ovakvom se događaju se ne možete ni zamisliti pojaviti bez headseta

Prije nego se upustimo u pojedinačna mjerenja, računanja, kritike i pohvale pet komada headseta, pozabavimo se nekim općim principima i kriterijima koji za njih važe.

Za početak, litanija o kvaliteti zvuka. Naravno, očekujemo i želimo da headset ima što kvalitetniji zvuk, ali bilo bi nepravedno uspoređivati ga s uobičajenim hi-fi ili, nedajbože, studijskim slušalicama. Kroz headset ćete većinu vremena slušati ljudski glas a ne Beethovena, pa vam neće biti presudno možete li čuti detaljnost punoće i kristalnosti zvuka nekakve činele u pozadini. U tom duhu shvatite i sve komentare u ovom te(k)stu.

Drugi i u ovom slučaju jednako važan kriterij je udobnost. Svi znamo kako lako proleti nekoliko sati pred zanimljivom igrom, a to vrijeme svakako ne želite provesti jaučući zbog nekog plastičnog ruba koji vam reže ušnu školjku ili držača koji vam prijeti glavu raspoloviti na prednju i stražnju polutku. Koji god headset kupovali - bilo iz testa ili neki drugi - svakako razmislite o ovome.

Zatim, općenita praktičnost. Zgodno je ukoliko headset možete sklopiti i spremiti zajedno s laptopom u torbicu, ali to nije presudno. Znatno je važnije da je mikrofon podesiv po visini i da se ne klima, da je kabel dovoljno dugačak i otporan (jer, sigurno ćete se barem jednom kotačićem stolice prevesti preko njega). Isto tako, mnogo je spretnije nositi headset koji ima kabel samo na jednoj (u pravilu lijevoj) strani.

U interesu nam je i da je mikrofon dovoljno kvalitetan i da ne šumi kao Niagara. Podsjećamo kako se ne radi o studijskom mikrofonu koji mora točno prenijeti svaki akustički detaljčić, ali bi bilo dobro da je "izbaždaren" na frekvencije koje ljudski glas tipično šalje. U ovom testu otišli smo dovoljno fanatično daleko, i čak izmjerili njihove frekvencijske odzive.

Na kraju, svemu dodajemo faktor cijene. Kod headseta sama kvaliteta zvuka nije toliki pojedinačni prioritet koliko su to, evidentno, i neke praktične stvari. Drugim riječima, osim ukoliko ste homo džabalebaris, njega nećete primarno koristiti za slušanje glazbe.
Toliko u ovom nabujalom uvodu, a sad - skalpel u ruke i idemo na seciranje pojedinačnih modela.

Za početak, Plantronics. One koji ne plivaju audiovodama podsjetit ćemo kako se radi o tvrtki koja je cijenom obično nešto viša od većine proizvoda na tom području, ali to u pravilu nadoknađuje solidnom kvalitetom. To pravilo važi i kod modela 60.

Klasična konstrukcija, bez ikakvih dizajnerskih kontroverzi, ali dobro služi svrsi

Kvalitetu zvuka možemo ocijeniti sasvim pristojnom. Nešto je lošija od svog starijeg brata (o njemu malo kasnije) zbog pojačanja frekvencija oko otprilike 500 Hz, što stvara pomalo kutijast, "telefonski" zvuk, ali niti izdaleka se ne radi o velikom nedostatku. Dapače, po zvuku se može bez velikog nećkanja strpati među iznadprosječne.

Jednako dobra je situacija i kod udobnosti. Slušalice su prekrivene spužvicom koja ne pokazuju iritantnu tendenciju svlačiti se, što je inače česta boljka među aljkavo konstruiranim headsetima. Dobro leže na ušima i mogu se donekle pomicati, pa će se prilagoditi svakakvim glavama. Držač je podesiv i ne klacka se, što važi i za mikrofon.

S kabelom je sve u redu. Na njemu se nalazi regulator glasnoće s dobro riješenim potenciometrom, kao i prekidač za mikrofon – uobičajeni dodatak na ovakvom proizvodu.

Regulator glasnoće dobrodošao je detaljčić na svakom headsetu

Zaključak je jasan – Plantronics 60 nema nikakav značajan nedostatak za koji bismo ga mogli "uhvatiti". Radi se o pristojnom proizvodu koji dobro radi ono što headset ima raditi. U tom svijetlu, njegova u početku visoko djelujuća cijena od 243 kune više i nije tako strašna, jer se radi o spravici koja će, ako je pazite kako treba, izdržati priličan igrački staž.

Frekvencijski odziv mikrofona je sasvim u redu, s laganim povišenjem kod govornih frekvencija – baš kako treba biti

Drugi Plantronics sa svojom cijenom od 256 kuna samo je njih 13 skuplji od prethodnika. No razlika u kvaliteti zvuka ipak se osjeća: kod ovog modela, spomenuta grba na nekoliko stotina Hz je "ispeglana", pa zvuči nešto ujednačenije i bolje, iako se radi tek o marginalnim detaljima za koje dobar dio kupaca neće nimalo mariti.

Sličan prethodniku, ali ovaj put u rasklopivom izdanju

Najveća razlika je u konstrukciji: držač Plantronicsa 80 ima tri zgloba zahvaljujući kojima se cijeli headset može u samo nekoliko sekundi sklopiti u malu nagužvanu hrpicu. Oni djeluju prilično izdržljivi i čvrsto napravljeni, ali naplaćuju svoj danak – kosa pokazuje enormnu tendenciju zapetljavati se u njih, što obično završava prilično bolno. Nedostatak ovog rješenja je što kabel u držaču ne bi mogao podnijeti ta tri pregiba, nego svaka strana ima svoj kabel. Ovo ne mora nužno biti veliki problem, osobito ako se prilikom igranja ne uživite pretjerano i ne izvodite akrobacije.

Kad se sklopi, Plantronics 80 bez problema stane u malo veći džep

Ovaj model ima regulator glasnoće na kabelu na koji nemamo nikakvih posebnih prigovora; gotovo je identičan onome na prethodniku, Plantronicsu 60, osim što ćete na ovome naći i kvačicu za odjeću. Prema mjerenjima, mikrofoni su također gotovo identični, iako je on kod ovog modela možda mrvicu bolje konstrukcijski riješen. Zamjerki na udobnost nema: velike, spužvom prekrivene slušalice dobro će ležati na ušima, a držač ima dovoljnu površinu da ga prilikom korištenja gotovo nećete niti osjetiti.

Općenito, s inženjerskog gledišta dobro napravljen proizvod. Ako se možete pomiriti s njegovim sitnim nedostačićima (dva kabela i zglobovi), nećete požaliti njegovu nabavu.

Po spektru, mikrofon je gotovo jednak onom iz Plantronicsa 60, što je dobro

Sad pogledajmo kako se u svijetu headseta snašlo ovo renomirano njemačko ime. Konkretno, radi se o modelu PC140 koji će vam novčanik olakšati za 306 kuna.

Po zvuku, Sennheiser ne razočarava – neki proizvođači su već i niže kvalitete od ove prodavali kao slušalice za glazbu. Bas je čvrst i impulzivan, srednje frekvencije su prisutne i jasne, a nedostaje ni visokih. Izvrsno.

Kvaliteta izrade je u redu, ali pojednci će imati problema s držačem

Međutim, problemčići počnu nastupati kad počnemo govoriti o udobnosti. Ovo je jedini model od testiranih čiji držač ne ide na glavu već iza nje, i njegov dizajn neće biti po svačijem ukusu. Naime, vlasnicima vrlo velikih ušiju kao što je autor on će savijati, postupno "klempaviti" uši. Drugih komentara na udobnost nemamo – spužvice dobro obavljaju svoj posao. Kabel je neupadljivo smješten na stražnjoj strani lijeve slušalice gdje ne smeta, ali djeluje malo preosjetljivim. Na njemu ćete naći regulator glasnoće, i ovaj puta uparen s prekidačem za mikrofon. Izuzev spomenutog kabela, headset djeluje kvalitetno i solidno napravljen. Zbog svoje konstrukcije, PC140 nije lako strpati u malen prostor, zbog čega ga nećemo preporučiti putnicima ili onima kojima faktor dimenzija igra veću ulogu.

Regulator glasnoće na kabelu: jednostavan i lako se koristi, kako i treba

Mikrofon donekle "reže" niske frekvencije kao i one vrlo visoke, što je za snimanje glasa dobro svojstvo. Iako mu se može regulirati samo vertikalna visina ali ne i udaljenost, napravljen je dovoljno odmaknutim od glave, tako da u principu neće smetati.

S akustičarskog gledišta, vrlo dobro odrađen posao – no s praktičnog, ima mjesta za poboljšanja: voljeli bismo vidjeti ear-friendly držač i malo žilaviji kabel. Ali daleko od toga da se radi o lošem proizvodu.

Mikrofon je selektivno osjetljiv prema srednjem dijelu spektra, što donekle pomaže kod snimanja glasa

I svjetskim prvacima Formule 1 katkad se dogodi da izgube koncentraciju i svojim bolidom spektakularno pokose nekoliko kvadratnih metara trave, sruše nekoliko tornjeva automobilskih guma i potom se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Čini se kako se tako nešto ovaj put dogodilo Sennheiseru kod njegovog najskupljeg PC150 headseta, za koji traži 464 kune.

Djeluju skupo, kao što i jesu, iako još nismo shvatili zašto

Priznajemo, kvaliteta zvuka je jednako visoka kao što to jednom Sennheiseru priliči, i bit će teško naći ikakav headset s višom. Mikrofon je, prema rezultatima mjerenja, identičan onom iz prethodnog modela, te sve pohvale njemu u prilog važe i ovdje.

Ali ovdje komplimentima, nažalost, dolazi kraj. Prvo ćemo se obrecnuti na (ne)udobnost nošenja. Spužvice na držaču koje bi trebale omogućiti lijepo lijeganje na glavi zapravo su premale i više smetaju nego što pomažu. Prstenaste spužvice na slušalicama nisu loša ideja, ali će biti udobne samo onima koji imaju uši prosječne veličine. Ostali – pripremite se na manevre preciznog milimetarskog namještanja dok ne sjednu na mjesto kako bi trebale. Mikrofon je podesiv po visini, ali se vrlo slabo drži na svojoj poziciji, i srušit će se prema dolje čim netko u susjednoj zgradi otvori vrata. Istina, regulator glasnoće je jednako dobar kao i kod PC140, ali to ne spašava ovaj model od vrlo loše ocjene na polju praktičnosti i udobnosti.

Čak niti ovaj renomirani logo nije garancija da ste kupili inženjersku perfekciju

Val kritike nastavljamo i kod kvalitete izrade. Spužvica na držaču prelako se odlijepljuje. To se može riješti s malo truda i pritiska prstom, ali smo od headseta takve cijene i marke očekivali malo više pažnje. Ništa bolji nije ni kabel koji je filigranski osjetljiv i tanak, i samo čeka priliku za iskrzavanje. Vrlo, vrlo nesolidno; ovakve konstrukcije posramila bi se i odmetnička kineska konvertitska elektroindustrija koja je do jučer proizvodila plastične jednokratne ručne satove.

Ako vam je baš stalo do toga imati Sennheiser, ipak uzmite PC140. Bit ćete zadovoljniji, a sačuvat ćete dovoljno novca za, recimo, dva 120-milimetarska ventilatora.

Mikrofon je ipak manje-više solidan, po spektru praktički identičan onome u PC140

Naposljetku, na testni stol (bolje rečeno, na testnu glavu) stiže Sharkoonov tenk. Pišemo "tenk", jer ima najveće dimenzije i masu od svih testiranih primjeraka.

Velik, težak, masivan... i lako se nosi. No zvuk bi mu mogao biti bolji

Zahvaljujući takvim velikodušnim proporcijama, jastučići leže na ušima prilično velikom površinom i udobni su za nošenje, a i držač gotovo da nećete osjetiti. Usto, sve je lako podesivo, tako da će se doista tek rijetki moći žaliti da im Sharkoon neželjeno prijeti promijeniti fizionomiju.

S gledišta praktičnosti, također nema nikakvih značajnih zamjerki: kabel se nalazi samo na jednoj strani i djeluje u redu, mikrofon je lako podesiv, regulator glasnoće služi svrsi, a okvir je dovoljno velik da se u pauzi sve lijepo može objesiti oko vrata. Kvaliteta izrade nije nešto fascinantno, ali je dostatna, osobito ako ne težite perfekcionizmu.

Sve je O.K. s regulatorom glasnoće, osim ako ne volite plavo

Međutim, ništa nije savršeno: GHS1 nema baš fascinantnu kvalitetu zvuka. Niske frekvencije su mu strana riječ, što se možda i ne bi toliko isticalo da visoke frekvencije ne paraju uši svojom neuravnoteženo jakom prisutnošću. Ako želite na ovome postići iole pristojniji frekvencijski odziv, pripremite se za žongliranje s equalizerom, što i nije baš najsretnije rješenje. Karakteristika mikrofona je također neuravnotežena – izmjerili smo strahovito pojačanje na oko 5 kHz zbog čega će mnogi kroz njega zvučati kao zmije (iako će biti razumljivi). Je li vam to presudno ili nije, odlučite sami.

No, u odnosu na puke 124 kune koje se za ovu stvar traže, stvari i nisu tako crne. Ako vam je na pameti štednja, imajte na umu kako će za svoju osnovnu svrhu ovaj headset moći poslužiti, a i neće vam biti problem nositi ga neko duže vrijeme na glavi.

Frekvencijska karakteristika mikrofona je divlja, pa glas neće biti baš najvjernije prenešen

Svi testirani headseti spajaju se na računalo na jednak način – putem dva 3-milimetarska stereo konektora koji se jednostavno izravno zabiju u odgovarajuće, jednakom bojom označene priključke na računalu. Povremeno smo viđali modele koji se spajaju na USB, ali oni često vole patiti od loše sinkronizacije, pa još nisu stekli preveliku popularnost. Osim toga, ovako ih možete koristiti i s bilo kojim drugim izvorom zvuka.

Prema ocjenama podijeljenim na prethodnim stranicama, lovorikama ćemo okititi Plantronics 60. Ali, pobjednik najviše ovisi o onome što od headseta očekujete. Većini igrača koji svoju zabavu prakticiraju kod kuće spomenuti Platronics će izvrsno pristajati. Međutim, ako vam je osnovna namjera koristiti ga s prijenosnikom i Skypeom, bolje će vam odgovarati Plantronics 80, koji nudi praktički jednake performanse ali će znatno lakše stati u torbu. Zatim, želite li proći što jeftinije – Sharkoon. Po nekim detaljima zaostaje za ostatkom društva, ali ga barem možete koliko-toliko uspješno koristiti – što nije slučaj s još jeftinijim headsetima, koji koštaju manje od oko 100 kuna. Na kraju, ako tražite hibrid uobičajenih slušalica i headseta, tj. nešto što bi moralo dobro reproducirati zvuk, zgrabite Sennheiser PC140. Ne računajući razmetnog sina PC150 koji je neisplativ, njegova akustička kvaliteta je najviša.