Tips’n’Trick

Ima dosta slučajeva kada su korisnici digli ruke od Socket939 (a i S754) platformi
jer su naišli na neke probleme koje nisu znali riješiti. Istina je da su platforme
za S939 do sada bile vrlo zeznute, no često problemi na koje su se žalili useri
nisu dolazili zbog matičnih ploča već zbog neznanja samih korisnika. Zato smo
odlučili napisati mali "Tips’n’Tricks" dio da objasnimo neke stvari
i time pomognemo onima koji su se tek počeli družiti sa Athlon 64 S939 platformama.
Dobar dio stvari koje ćemo ovdje spomenuti mogu se naći i na našem forumu –
nažalost iskustvo uči da veliki broj čitatelja uporno zaboravlja da postoji
nešto što se zove "search". Isto tako dosta toga ovdje rečenog vrijedi
i za S754.

Prvu stvar koju treba spomenuti jest 1T/2T Command. Ovo je stvar koja ima najveći
utjecaj na performanse za S939 Athlone 64. Tako uvijek treba koristiti 1T pa
makar to značilo stavljanje drugih memorijskih postavki (CAS, RAS-2-CAS Delay,
TRP, TRAS) na manje agresivne vrijednosti ili čak smanjenje takta memorija sa
400 na 333MHz. Jedina iznimka za korištenje 1T-a naspram 2T je kada koristite
četiri memorijska modula – tu nemate izbora – morate koristiti 2T zbog načina
na koji je koncipiran memorijski kontroler koji je integriran na S939 procesorima.

Ukoliko overclockate obavezno morate isključiti Cool’n’Quiet – ove
dvije stvari jednostavno ne idu jedna s drugom. Na nekim pločama to možete lako
napraviti u BIOS-u dok na nekima Cool’n’Quiet nije ni podržan pa problema nema.
Najgora je treća vrsta ploča – ona na kojima je Cool’n’Quiet po defaultu
uključen i ne može se isključiti. No, i tu postoji jednostavno rješenje – ne
treba instalirati AMD processor drivere jer bez njih "Hladno i
Tiho" ne može funkcionirati.

Iako Athlon 64 S939 procesori nisu ni približno toliko osjetljivi na asinhroni
rad sabirnice i memorije, za razliku od npr. AthlonXP procesora, idealno je
da memorija radi sa sabirnicom u omjeru 1:1. No, u isto vrijeme je vrlo bitno
da postavke budu što agresivnije, idealno 2-2-2 (četvrta postavka, TRAS, ovisi
o čipsetu i ploči – na nekima je idealno 2-2-2-5, na nekima 2-2-2-7 a na nekima
2-2-2-10/11). Tako je čak bolje vrtiti asinhrono memoriju sa agresivnijim postavkama
nego ciljati na 1:1 pod svaku cijenu. Overclockeri često vole ići na
što viši HTT ("FSB") uz 1:1 pa makar spustili memorijske postavke
na 3-4-4-8 ili slično, no to je krivi put. Istina je da će bandwidth (koji će
npr. pokazati Sandra Memory Bench) biti jako visok no performanse će u 95% testova
patiti naspram onih koje možete postići sa agresivnim postavkama memorije. Neki
put nije baš moguće sve savršeno izbalansirati, ponajviše zbog toga jer Athlon
64 procesori ne omogućavaju mijenjanje množitelja prema gore (možete ga samo
smanjiti) – stvar je puno lakša sa Athlon 64 FX procesorima kojima se množitelj
može dignuti ili spustiti po želji. Stvar je pogotovo nerješiva ukoliko npr.
imate S939 Athlon 64 3000+ – najveći množitelj na njemu je devet što znači da
ukoliko overclockate nemate izbora nego ići na visoki HTT ("FSB").
Nailaženje idealne kombinacije množitelja, HTT-a, postavki te takta memorije
nije lak posao i za to nema magične formule već treba puno eksperimentirati
i testirati. Situaciju dodatno otežava činjenica da se integrirani memorijski
kontroler na Athlon 64 procesorima ne ponaša isto na različitim množiteljima
(to je pak zbog djeljitelja takta kontrolera naspram takta memorije) pa vam
se npr. može desiti da memorija ne radi onako dobro na CPU množitelju 10 kao
što je bio slučaj na recimo 9…

Kada se pak krene u vode visokog HTT-a (odnosno onoga što se na drugim platformama
zove FSB) dolazi do sljedeće bitne stvari – takta HyperTransport sabirnice.
HyperTransport sabirnica radi na taktu od 1000MHz-a na novijim platformama što
je rezultat defalult HTT takta (200MHz) pomnoženog sa množiteljom pet. Naša
iskustva su pokazala da je gornja granica za stabilan rad HyperTransport sabirnice
oko 1150MHz. Zbog toga je prilikom overclockinga, odnosno visokog HTT-a,
potrebno smanjiti množitelj na četiri a nekad i na tri. Ovo smanjivanje takta
glavne sabirnice, odnosno smanjenje njezine propusnosti, na sreću nema veliki
efekt na performanse jer se razlika može primjetiti u svega nekoliko aplikacija/testova
od kojih je najpoznatiji dobri, stari 3dMark 2001SE.

Što se procesora tiče, neki Athloni 64 traže dosta visok vcore za dobar overclock
– često je potrebno 1.7V da bi dostigli takt od oko 2600MHz (naravno, ukoliko
procesor uopće može dostići 2.6GHz-a). S tim povišenim vcoreom i taktom
dolazi i vrlo "pošteno" zagrijavanje – nemojte se pouzdati u stock
hladnjake, pogotovo ukoliko ste vlasnik procesora sa Winchester (90nm) jezgrom.
Na nekim pločama vidjet ćete da postoje dvije opcije za dizanje voltaže CPU-a
– jedna "normalna" i druga koja se zove VID (za razliku od opcije
FID iza koje se skriva mogućnost promjene množitelja)). Najčešće VID možete
dići do 1.55V no to često zbunjuje ljude – radi se naime o baznom naponu za
Athlone 64 te se 1.55V odnosi samo na Newcastle procesore – za Winchestere je
maks. VID 1.45V. Nakon povišenja VID-a stupa na dijelo drugi vcore – npr. na
popularnoj MSI K8N Neo nForce3 Ultra ploči tu onda možete napon dići za dodatnih
5-10% (ili čak i više ukoliko koristite par specifičnih beta BIOS-a). VID se
može i softverski podići uz pomoć ClockGen programa i na taj si možete popraviti
maksimalni ukupni vcore. ClockGen je općenito vrlo koristan program, slično
kao i A64Tweaker uz pomoć kojeg možete dodatno porihtati memorijske postavke
– ukoliko želite izvući i zadnji atom performansi iz vašeg sistema nauštrb stabilnosti.

Što se pak PCIe/PCI locka tiče, s njima nismo imali problema niti
na jednoj isprobanoj ploči. No, na nekima lock nije po defaultu uključen
već je potrebno promijeniti postavku-dvije u BIOS-u. Prije nego što smo započeli
ovaj test malo nas je brinuo VIA K8T890 čipset no pokazalo se da je naš strah
bio neopravdan.

I za kraj još jedan tip koji zlata vrijedi. Ukoliko vam memorija ne želi raditi
kako treba na postavkama za koji ste sigurni da su OK, ne očajavajte već prebacite
memoriju sa prvog kanala na drugi. Na većini ploča to znači da memoriju umjesto
u utore 1 i 2 stavite u utore 3 i 4 (na nekim pločama je to pak 1&3 vs 2&4
utor). Vrlo često to će riješiti sve probleme a neki puta na taj način možete
poboljšati i overclocking. Znamo da ovo zvuči malo čudno no rezultat je specifičnosti
integriranog memorijskog kontrolera na procesoru.