Yamaha DTXpress 4 Special – tihi ubojica

Gotovo smo svi barem u neko doba djetinjstva željeli jednog dana, "kad narastemo", biti muzičari. Obično gitaristi ili pjevači, ali nisu ni bubnjari bili nisko na listi želja. Početi svirati bubnjeve zapravo načelno nije teško, ali se suočava s čitavim nizom praktičnih nedostataka - pravi bubnjevi su razmjerno veliki, nespretni, užasno glasni a nisu baš ni naročito jeftini. Uglavnom, u zgradi nema ni govora o njihovoj vježbi, a čak su i u kući potrebni susretljivi ukućani za takvo nešto. Grupica entuzijasta ipak prebrodi te barikade i doslovno postanu lupetala, dok karijeru mnogih nažalost zakoči susjed s kata niže koji na prvi udarac bubnja izvlači kalašnjikov :)

Posljednjih godina, međutim, pojavila se zanimljiva alternativa u vidu elektroničkih bubnjeva koji su, pojednostavljeno, hrpa senzorskih ploča koje emuliraju prave bubnjeve, na način koji je mnogo manje iritantan okolini. Jedan od njih je Yamahin DTXpress 4 Special, koji je dospio pod našu paljbu - doslovno.
Mnogo je parametara koji neki komplet bubnjeva čine dobrim ili lošim. Većina bubnjara je naviknuta samo na akustične, "prave" bubnjeve (uključivo autora), ali mnoga njihova pravila odnose se i na elektroničke. Podsjećamo, Yamaha je vec dekadama vrlo moćno ime u svijetu glazbenih instrumenata, tako da niti od DTXpressa nismo očekivali malo.
Prije nego što se pozabavimo njime, napomenimo kako će vam za shvaćanje teksta ipak trebati barem elementarno poznavanje imena elemenata bubnjeva. S obzirom da bi to objašnjavanje bila poprilicna digresija, preporučit ćemo samo izvrstan tekst na Wikipediji o tome. Tko se ne može točno sjetiti predavanja iz glazbene kulture u školi, neka prvo jurne nakratko tamo.

DTXpress 4 Special - ako ste bubnjar, jedan od načina da ostanete u dobrim odnosima sa susjedima

Praktičnost i izrada

Znajući kako DTXpress komplet izgleda sastavljen, kad smo vidjeli kako se isporučuje, gotovo smo pomislili da nas netko vuče za nos. Radi se o tri kutije od kojih je jedna kao za malo veću sliku, druga za računalno kućište a treća - za cipele. Bez problema ćete ih natrpati čak i u najmanji automobilčić, i još ćete imati mjesta za basista. Ne radi se, naravno, ni o kakvoj smicalici nego su efikasni Japanci sve elemente zapakirali tako da ni kocka šećera više ne bi stala unutra.
Prvo sklapanje ovih bubnjeva se ne razlikuje mnogo od sastavljanja računala od netom kupljenih komponenata. Mnogo otvaranja i rezanja folija i sklapanja; ništa nije nelogično ako znate gdje što ide, ali jednostavno traži mnogo vremena dok to sve obavite, zavijete, podesite i slično.
Svi elementi osim onih s pedalama (dakle, četiri bubnja i tri činele) pričvršcuju se na aluminijski kostur. Moramo pohvaliti njegovu kvalitetu izrade i čvrstoću: dijagonalne šipke i dvostruka glavna prečka brinu se da se ništa ne savije, a sve su spojnice bilo od gumaste plastike bilo od metala kako ne bi zveckale prilikom jačeg udaranja. Svidjelo nam se što su i svi zglobovi lako i brzo podesivi, tako da - ako volite neke egzotične rasporede bubnjeva, ne brinite.
Zgodno je što Yamaha ovdje koristi svoj rack sistem već poznat kod njenih akustičnih bubnjeva, i što se činele montiraju na isti tip stalaka kao i one obične, pa ako već raspolažete nekim hardverom, vjerojatno ćete ga moći lako iskoristiti. To važi čak i za hi-hat - premda s kompletom dolazi običan Yamahin stalak za njega, senzor je izveden tako da ga možete montirati na gotovo bilo koji drugi hi-hat stalak. Isto pak važi i za senzor za bas-bubanj na koji možete pričvrstiti pedalu koju god želite (ona se ne dobiva u paketu, ali Yamaha ionako inače proizvodi i njih). Čak je dovoljno velik za dvostruku pedalu.
Sami senzori su takoder vrlo solidni - metalni zglobovi, površina od robusne gume i masa ulijevaju prilično povjerenje. Čak i kad snažno udarate po njima, nemate dojam kao da ce sve odletjeti u svemir, niti zglobovi polako izdajnički mijenjaju nagibe, ozloglašen problem i kod običnih bubnjeva.
Minimalnu zamjerku eventualno bismo uputili tome što nema nikakvih prstena koji označavaju pozicije i olakšavaju brzo sklapanje na terenu, ali s obzirom da se ovdje sve brzo i lako podešava, ne radi se o kritičnom problemu. Ukratko, kvaliteta izrade i korištenih materijala je izvan svake kritike, a i na praktičnost je očito utrošeno mnogo pažnje.

Modul za snare zna svirate li ga po okviru ili sredini, i raspoznaje razliku izmedu rim shota i rim clicka, a tu je još i crveni potenciometar za napetost spirala

Podešavanje pozicije snarea je fantastično - kuglasti zglob je praktičan, brz i precizan (inače standardni dio opreme na Yamahinim akustičnim bubnjevima)

Standardna boljka ogromnog broja elektroničkih bubnjeva je što osjećaj sviranja na njima nije dovoljno sličan pravim bubnjevima pa se bubnjari frustriraju kad ne mogu na njima koristiti svoju standardnu tehniku. Obično je posrijedi nedovoljan odbitak palice, tj. senzori koji apsorbiraju previše energije.
Ne i ovaj put. Tvrda guma kojom su prekrivene sve udarne površine na senzorima, uključivo onaj za bas-bubanj, pod prstima i nogama izvrsno oponašaju prave činele i bubnjeve. Sve što ste navježbali na akustičkim bubnjevima - ako jeste - bez problema ćete primijeniti ovdje, a neke su stvari, poput tremola i otvaranja hi-hata, čak možda i malo lakše. Za razne zone senzora korištene su različite vrste materijala, tako da se palica, primjerice, od okvira odbija slabije nego od sredine, baš kao što i treba.
Napomenimo da te zone nisu ovdje samo iz dekorativnih razloga, već ih sustav različito registrira i reagira ovisno o tome što na njima radite. Preciznije rečeno, snare se može svirati i po rubu (za bubnjare: rim shot i rim click) i ima kotačić kojim se može podešavati neki parametar sustava - najčešce zategnutost spirala. Tomovi nažalost ne nude ovu mogucnost nego imaju samo jednu efektivnu zonu.
Činele su također podijeljene u zone. Hi-hat različito reagira svira li se po rubu ili obodu, kao što i ride i jedna crash činela poznaju razliku jesu li odsvirani po kapici, obodu ili rubu, a mogu se čak i prigušiti rukom. Preostala cinela - jedan crash je samo jednozonski, i to se nije u praksi pokazalo tako problematičnim. Uglavnom, svo tipično sviranje, ne uključujući bizarnosti poput udaranja hi-hata odozdo, može se relativno dobro izvesti na DTXpressu.
Što se glasnoće tiče, ovaj komplet je dovoljno tih da se može svirati u bilo kojem stanu, ali ipak nije bešuman. Glasnoća je otprilike jednaka onoj kao da udarate istom snagom po knjizi ili podlošci za miša, dakle bolja vam polovica ipak neće baš moći zaspati dva metra dalje dok svirate. Za usporedbu, Rolandov V-Drum je nešto tiši, ali po mišljenju autora je i nešto manje responzivan od DTXpressa - odlučite sami ćemu cete dati prednost.
Senzori su osjetno manji od pravih bubnjeva i činela, ali su se nakon nekoliko dana sviranja pokazali dovoljno velikima da ih čak niti u najbržim manevrima nećete promašivati. Masa kompleta je dovoljna da se pri snažnom sviranju ne pomiče, ali s pedalama ćete na glatkom podu - očekivano - imati problem. Šteta što nisu priložene barem neke sitne poluge koje bi njih mogle mehanički fiksirati za ostatak kostura.

Primjer činele s gornje strane. Ima tri reaktivne zone - rub, obod i kapicu, i može se prigušiti rukom. Po potrebi se može montirati na običan stalak za činele

Ista stvar odozdo. Tu je konektor za kabel i potenciometar osjetljivosti

Elektronika

S obzirom da je Yamaha elektronički div, ne treba nas čuditi da je digitalna "jezgra" DTXpressa, procesor na koji se kabelima spajaju svi senzori, možda i najbolji dio cijelog kompleta.
Za početak, procesor nudi ništa manje nego pedeset setova bubnjeva kao tvorničke presetove. Ne radi se o stalnoj reciklaži tri ista samplea, već se doista radi o distinktivnih pedeset kompleta. Medu njima nalazimo, očekivano, vjerne snimljene kopije najpoznatijih Yamahinih akustičnih setova: Oak custom, Beech custom, Maple custom i Recording (Birch) custom. Zatim, tu su Rolandovi elektronički plagijati, emulacije starih bubnjeva, specijalizirani setovi za razne žanrove glazbe, udaraljke... manje-više sve što vam i teoretski može zatrebati.
Međutim, sistem vam na raspolaganje daje sve svoje sampleove (ima ih nešto preko 400), i možete ih kombinirati i stvoriti dvadeset svojih custom kompleta. Pritom će pokazati još jednu svoju snagu: moći ćete podešavati sve zamislive i nezamislive parametre - osjetljivost, pojedinačni odjek, filtre za svaki sample, kombiniranje više uzoraka u jedan i njihovo miksanje ovisno o glasnoći udarca, dinamiku, visinu tona, uvjete koji senzor uključuje a koji isključuje neki parametar,... Uglavnom, mogla bi se napisati cijela knjiga o tome (a nju i dobijete s DTXpressom). Srećom, prilikom konfiguriranja novog kompleta ne morate sve pojedinačno podešavati već sistem sve automatski stavi na default, a korisniku prepušta da regulira što i kako želi.
Osim toga, procesor ima bazu nekoliko desetaka postojecih MIDI pjesama koje vam može reproducirati za vježbu (sa ili bez bubnjeva), kao što svoju svirku možete i sami snimati u za to predviđene registre. Potom, tu je i vrlo konfigurabilan metronom, analizator tempa glazbe, te nekoliko programa za učenje stabilnosti ritma.
Procesor nudi konektore za dodatne senzore ako ih poželite spajati (do tri komada), izlaz za slušalice i odvojene 2x6mm analogne izlaze za spajanje na konzolu ili ozvučenje, kao i standardni MIDI izlaz. Parametri se reguliraju pomoću nekoliko velikih i osvjetljenih tipki i praktičnog kotačića, a sve se vidi na jednom osvjetljenom ekranu i troznamenkastom displeju za znamenke koji prikazuje tempo, momentalno izabrani set bubnjeva, itd.
Sve u svemu, izvrsno odrađeno. Zamjerke možemo uputiti samo na dvije stvari: LCD ekran koji je katkad premalen da bi se na njemu lako shvatilo koji točno parametar podešavate ili u kojem ste od milijun izbornika (npr. nije očito da je "CPRevDel" zapravo "Current Pad Reverb Delay"), te izlazno pojačalo koje kod slušalica s većom impedancijom (konkretno, autor je koristio 600-ohmske) obično ne može postignuti glasnoću na koju su bubnjari naviknuti kod akustičnih bubnjeva.
Vrlo, vrlo zahtjevnim bubnjarima moglo bi smetati što ne mogu pomoću računala uploadati svoje setove uzoraka, ali smrtnicima koji ne nastupaju na Wembleyu će, vjerujte, i ovih četiristotinjak biti dovoljno.

Jednostavan i efikasan pristup - nekoliko velikih tipki i jog-kotačić, te osvjetljeni ekrani

Zvuk

Toliko o tehničkim opskurnostima - no kako sve to zvuči kad se upogoni i udari? Najbolji odgovor bio bi: ovisi o onome što želite raditi, ali u većini slučajeva vrlo dobro.
Za razliku od mnogih jeftinih elektroničkih bubnjeva, kod DTXpressa forma zvuka ovisi o glasnoći udarca; tihi udarac nije jednostavno "umjetno" stišan glasni, vec je drukčiji po karakteru, što se u svirci itekako osjeća i općenito daje kompletu vrlo realističan zvuk kod većine uobičajenih "manevara".
Međutim, problemčići nastupaju kad želite izvesti tremolo, koji unatoč promjenjivim uzorcima ipak zvuči malo presterilno, previše precizno. Naravno, ne radi se o nečem što stalno koristite, ali u onih četvrt sekunde u svakoj dvanestoj pjesmi u repertoaru će se osjetiti. Slično je i sa zonama na senzorima čije su granice gotovo bolno oštre, i u brzim udarcima će vam ruka lako promašiti milimetar i dva i izbaciti vas iz takta (doslovno i figurativno), što akusticki bubnjevi inace lakše praštaju. Neke tehnike, poput sviranja metlicama ili rodovima, su pak potpuno isključene.
Ali opet, sve ovisi o onome što namjeravate svirati. Možete mirno odrađivati svoje rock, R&B, blues, fusion, pop, DB i slične probe bez da ikad osjetite ograničenja, kao što i ćete se nafrustrirati ako vam je do sviranja marševa i metličarenja što ipak, realno rečeno, radi možda jedan od trideset.
Što se pak same kvalitete uzoraka (sampleova) tiče, zamjerki nemamo. Nikakvih krckanja ni šumova, i već bi i sam takav katalog digitalnih snimki bubnjeva na tržištu mogao solidno koštati. Kvaliteta je bez sumnje dovoljna za prosječan studijski rad, a za probe, manje nastupe i vježbanje kod kuce, više nego dovoljna. Sistem ipak nema digitalni S/PDIF izlaz - po svojoj prilici, ova je odluka više marketinške nego tehničke prirode.

Šuma kabela koji vode prema senzorima, ali zahvaljujući markiranim etiketama i konektorima, spajanje ipak nije preteško

Podešavanje, srećom, ide jednostavno mada nažalost nema prstena za označavanje pozicija

Do sada smo o DTXpressu 4 Special rekli osjetno više dobrog nego lošeg, i to lijepo ocrtava naše mišljenje - radi se o općenito vrlo dobrom kompletu elektroničkih bubnjeva, kako za probe, tako za tihu vježbu u stanu, pa tako čak i za nastupe ili studijski rad. Nedostatke ima, ali zapravo niti jedan od njih nije ozbiljan nego se prije radi o sitnicama odnosno marketinškim odlukama kako bi komplet bolje držao svoje tržišno mjesto izmedu Yamahinog početnickog DTXplorer i visokoprofesionalnog DTXtreme kompleta elektronickih bubnjeva. Sve to ipak na kraju dolazi na naplatu. Ovaj komplet nije baš jeftin - platite li ga u tvrdoj gotovini, olakšat ce vas za otprilike 10.600 kuna, ne računajuci bas-pedalu i stolicu koje cete vjerojatno trebati odvojeno ako nemate akustični set otprije, a ako idete na rate, računajte s iznosima od cca 13.000 kn. Ne želimo eksplicitno reći da je komplet preskup jer se za tu cijenu ipak dobiva adekvatno kvalitetan i trajan glazbeni instrument, ali svejedno se radi o solidnom iznosu (razmislite samo kakvu možete konfiguraciju sklopiti za 13.000 kuna). No, ako ste čvrsto odlučili svirati bubnjeve, ovo je još uvijek jeftinije od sudske parnice sa susjedima, a ako se baš vrlo potrudite, možda će prije ili kasnije sami sebe isplatiti. Zbog toga cijenu možemo svrstati samo pod uvjetne nedostatke.

Conclusion

So far we have said noticeably more positive than negative facts about the DTXpress 4, and that conveys our opinion quite well - it is a generally very good electronic drum kit for band sessions, practice in private, even performances and studio work. It has some flaws, but actually none of them is serious, or are just marketing decisions that help position this kit between Yamaha's cheaper DTXplorer and professional DTXtreme electronic drum sets.However, there is a price to pay, quite literally. This set is not too cheap, at least in Croatian relations - if you pay it in hard cash, it will cost about 10.600 HRK, excluded the bass pedal and a throne that you will need to buy separately if you don't own an acoustic drum set already. And if you're into paying via credit, count with figures of around 13.000 HRK. We don't want to explicitly state that the price is too high because one gets a decently constructed and long-lasting musical instrument, but it is still a seriously high amount to consider (just think of the computer configurations one can build on this kind of budget). However, if you have made a solid decision to practice and play drums, this is still a cheaper option than a court trial against the neighbors, and it may actually pay it self back if you turn out to be a really good drummer. Therefore, we can classify the price only as a circumstantial con.