EA otkazao Black Panther igru i zatvorio Cliffhanger Studios

Prema izvještaju s IGN-a, predsjednica EA Entertainmenta, Laura Miele, poslala je internu poruku zaposlenicima u kojoj je objavila otkazivanje igre i gašenje studija. „Ove odluke su teške,“ napisala je Miele. „Utječu na ljude s kojima smo radili, učili i dijelili stvarne trenutke. Dajemo sve od sebe da ih podržimo – uključujući pružanje prilika unutar EA, gdje smo već pomogli mnogima da pronađu nove uloge.“ Miele je također izjavila da je odluka donesena kako bi se „fokus dodatno izoštrio i kreativna energija usmjerila na najznačajnije prilike za rast.“ EA nije otkrio koliko je ljudi otpušteno kao rezultat zatvaranja studija i otkazivanja igre, ali se navodi kako se broj otkaza nalazi ispod 300, koliko ih je bilo u travnju, ali nije potvrđeno koliko točno. Također se navodi da su otpušteni zaposlenici i s mobilnog i središnjeg tima. EA pokušava preusmjeriti pogođene zaposlenike unutar tvrtke.

EA-ova Black Panther igra službeno je potvrđena 2023. godine. Ipak, detalji o igri uvijek su bili tajni, bez prikazanog gameplaya. Jedino poznato bilo je da će se raditi o single-player igri iz trećeg lica. Black Panther bio je dio trodijelnog ugovora između EA-a i Marvela, koji uključuje i nadolazeću igru Iron Man te treću, još nenajavljenu igru. Marvel se još nije oglasio povodom otkazivanja igre.

MachineGames je bio poznat isključivo po Wolfenstein igrama sve do izlaska igre Indiana Jones and the Great Circle. Iako nema sumnje u uspjeh Indyja, posebno nakon izlaska na PlayStationu, obožavatelji Wolfensteina ostali su zapostavljeni.

Zahvaljujući uspjehu svoje prve nove franšize, obožavatelji su se nadali da bi MachineGames mogao ponovno oživjeti klasičnu seriju. Međutim, čini se da je LinkedIn biografija jednog od developera uništila te nade. Iako nije najavljena nova igra, izgleda da je studio tiho otkazao jedan nenajavljeni projekt.

(izvor statusa)

Youngblood nažalost nije imao isti šarm kao prethodni naslovi i nedostajala mu je karizma B.J. Blazkowicza. Ako je studio zaista radio na novoj igri kako bi oživio ovu franšizu, vijest o otkazivanju loša je za obožavatelje. Indiana Jones and the Great Circle pokazao je da studio još uvijek zna napraviti odličnu igru, pa se nadamo da nije kraj.

Na procurjelom Bethesda planu nije bilo Wolfenstein igara, ali s obzirom na broj kodnih imena, lako je moguće da je jedna od njih bila nova Wolfenstein igra. Što se tiče trenutnih aktivnosti studija, osim izlaska The Great Circle na PlayStationu, nema drugih informacija.

Otkako su kamere postale glavni mamac za kupnju pametnih telefona, proizvođači se jako trude da ih učine što boljima. Sve je krenulo oko 2011., kad su se počeli pojavljivati telefoni s više stražnjih kamera. Prvo su stigli modeli s dvije kamere, a ubrzo nakon toga su došli i oni s tri, četiri ili čak više – i danas je to sasvim normalna stvar. Ali ako niste previše u tom filmu, možda se pitate – zašto uopće toliki broj kamera? Što svaka radi? Jesu li fotke zbog toga stvarno bolje? Idemo to malo razjasniti.

Pa, zašto uopće više kamera?

Glavni razlog je – bolje fotke. Svaka kamera na telefonu obično ima drugačiji kut gledanja, što znači da jedna može “uhvatiti” širu scenu (širokokutna), dok druga može zumirati udaljene detalje (telefoto). Neki modeli imaju i crno-bijeli senzor koji bolje hvata svjetlo, dok drugi dodaju dubinske senzore. Kad se svi ti podaci spoje, dobijete fotku s boljim osvjetljenjem, većom jasnoćom i finim efektom zamućene pozadine. Više kamera također omogućuje optički zum – što znači da se slika uvećava bez značajnog gubitka kvalitete (za razliku od digitalnog zuma koji samo rastegne sliku). Dakle, računalna fotografija odrađuje svoj dio – spaja podatke sa svih senzora i pokušava izvući maksimum iz fotke.

A zašto jednostavno ne stave jednu kameru koja radi sve?

Zato što bi to zahtijevalo veliku, debelu leću – a nitko ne želi nositi ciglu u džepu. Pokušavali su proizvođači napraviti telefone s optičkim zumom u jednoj leći, ali to bi značilo da strši van i… nije se baš proslavilo. Da bi uređaji ostali tanki, proizvođači radije stave više kamera s različitim žarišnim duljinama – i sve ih softverski povežu. Na taj način, kamera izgleda “jedinstveno”, ali u pozadini radi cijeli tim leća i senzora.

Ukratko o žarišnoj duljini

Žarišna duljina mjeri se u milimetrima – npr. 24 mm ili 130 mm. Što je broj manji, to je kut širi i više stane u kadar. Što je broj veći, to je kadar uži i scena je “bliža”, tj. zumirana. U klasičnoj fotografiji, objektiv koji može mijenjati žarišnu duljinu je – zoom objektiv. Npr. objektiv 18–55 mm može pokriti širok kadar i uže zumirano područje. Pomicanjem staklenih elemenata mijenja se žarišna duljina. Kod pametnih telefona, proizvođači se ne igraju s pokretnim dijelovima – radije stave više kamera s fiksnom žarišnom duljinom. Time dobiju tanke uređaje koji ipak imaju raznolike mogućnosti. Još jedan razlog – bolje fotke pri lošem svjetlu. Pametni telefoni imaju jako male senzore (jer – nema mjesta). A manji senzor znači lošije performanse pri slabom osvjetljenju. Tu u pomoć dolaze dodatne kamere. Više senzora = više podataka = bolja fotka.To je slična fora kao kod svemirskih teleskopa koji kombiniraju podatke kako bi dobili jasniju sliku.

Što sve radi koja kamera?

• Primarna (glavna) kamera: Obično ima širokokutnu leću, savršenu za pejzaže, grupne fotke, ulice. Širokokutne leće propuštaju puno svjetla i imaju veliku dubinsku oštrinu – što znači da je većina stvari u fokusu.
• Ultraširokokutna kamera: Još šira od primarne. Omogućuj da snimite cijelu zgradu iako stojite doslovno ispred nje.
• Telefoto kamera: Zumira bez gubitka kvalitete. Korisna kad želiš detalje izdaleka – npr. pticu na drvetu. (Pametni telefoni često koriste softver da se “neprimjetno” prebace između širokokutne i telefoto kamere.
• Jednobojni senzor: crno-bijela kamera koja je osjetljivija na svjetlo i snima oštrije slike. Softver zatim spoji te podatke s onima iz glavne kamere – pa dobijete bolje boje i kontrast. Na nekim mobitelima ovu kameru možete koristiti i samostalno za pravu crno-bijelu fotografiju (bez filtera).
• Time-of-Flight (ToF) kamera / senzor dubine: Koristi infracrveno svjetlo da “izmjeri” koliko je nešto udaljeno. Softver to koristi za odvajanje prednjeg i pozadinskog plana – i dobivaš bokeh efekt (zamućena pozadina).
  Nisu svi telefoni opremljeni ToF senzorom – neki koriste softver i podatke iz više kamera za istu stvar.

Koliko kamera je dovoljno?

Dvostruka kamera – Ovo je nekad bio luksuz, sad je standard kod jeftinijih telefona. Najčešće kombinacije:

• Široka + telefoto – omogućuje optički zum i portrete s bokeh efektom.
• Široka + crno-bijela – bolje boje i detalji.
• Široka + ultraširoka – veća pokrivenost kadra.
• Široka + ToF – precizniji podaci o dubini.

Trostruka kamera
Najčešća kombinacija: širokokutna + telefoto + ultraširokokutna. Ali, proizvođači ponekad mijenjaju sastav prema vlastitim ciljevima.

Četiri kamere i više
Kad misliš da je troje dosta – dođe četvrta. Ovdje se često ubacuju specijalizirane leće, poput makro kamere.

 Zaključak

Trebaju li pametni telefoni zaista više kamera? Ovisi koga pitaš. Postoje telefoni s jednom dobrom kamerom koji rade sjajan posao. Ali činjenica je da više kamera daje više mogućnosti – pogotovo kad se kombiniraju kroz softver. Ako vam je kamera glavna stvar kod kupovine telefona  obavezno proučite specifikacije. Nemoj se zaletjeti na broj kamera – radije provjeri koje su točno i što nude. Možda ti baš neki dvokamerni model bude bolji izbor od “četverokamerne” zvijeri koja ne daje ništa posebno.

Intel, nekadašnji div industrije čipova, izgubio je čak 70% svoje tržišne vrijednosti od početka 2020. No 12. ožujka dogodila se velika promjena – na čelo tvrtke stigao je iskusni veteran poluvodičke industrije Lip-Bu Tan. Odmah je zasu­kao rukave i krenuo mijenjati stvari iznutra, boreći se protiv birokracije i pokušavajući vratiti povjerenje velikih kupaca i partnera.

Tan nije bilo tko – iza sebe ima više od 40 godina iskustva i povezan je s brojnim ključnim igračima u industriji. No i to možda neće biti dovoljno. Njegov prethodnik, Pat Gelsinger, između 2021. i 2024. uložio je čak 90 milijardi dolara u proizvodne kapacitete s ciljem da Intel ponovno preuzme tehnološko vodstvo i postane ozbiljan igrač u ugovornoj proizvodnji čipova, rame uz rame s TSMC-om i Samsungom. Za ovu godinu planirani su još 18 milijardi dolara ulaganja. U međuvremenu, konkurencija nije stajala. Nvidia je eksplodirala zahvaljujući uspjehu svojih grafičkih čipova u svijetu umjetne inteligencije. Intelov AI čip, Gaudi, nije se uspio probiti pored moćnih Nvidijinih akceleratora. AMD je sve jači u segmentu procesora, Apple ima svoje čipove, a i Qualcomm se ozbiljno uključio u igru.

Pravi problemi za Intel izašli su na vidjelo nakon katastrofalnog izvješća o zaradi 1. kolovoza 2024. – ogromni gubici i loša prognoza za budućnost. Tvrtka je čak ukinula isplatu dividendi, koje je isplaćivala neprekidno još od 1992. Uz to su došli rezovi, zamrzavanje projekata i ukidanje “sitnica” poput besplatne kave i voća. Ipak, sve to nije pomoglo – dionice su potonule najviše još od 1982. Na kraju, uprava je izgubila povjerenje u Gelsingera i prihvatila njegovu ostavku. A sad svi gledaju u Tana, koji mora brzo povući konkretne poteze kako bi zaustavio slobodni pad dionica – i to u industriji gdje se sve planira godinama unaprijed. Tan dolazi iz Malezije, odrastao je u Singapuru, a u SAD je došao 1970-ih, gdje je studirao nuklearno inženjerstvo na MIT-u. Prošao je sve u svijetu čipova – od inženjera do šefa Cadencea, jednog od ključnih igrača u razvoju alata za dizajn čipova. Bio je i član uprave kineskog SMIC-a više od deset godina.

Intel je najavio novi portfelj grafičkih procesorskih jedinica (GPU) i AI akceleratora dizajniranih za profesionalce i programere

Intel je potpisao ugovor o proizvodnji procesa Intel 18A s Microsoftom

Intel i dalje ubrzava rad čipova: Tajna leži u procesu 14A

Sad je sav fokus na Intelu. Otkad je preuzeo vodstvo, Tan je već kupio Intelove dionice u vrijednosti od 25 milijuna dolara, pokazavši da vjeruje u oporavak. “Naš posao je olakšati vam korištenje naše tehnologije”, poručio je. “Brzo ćemo uvesti industrijske standarde, alate za automatizaciju i najbolju praksu u dizajnu.” Najvažniji korak? Dobiti velikog kupca i to javno objaviti – to bi vratilo interes tržišta i poslalo pozitivan signal investitorima. Tan to jako dobro zna. “Naš posao je uslužan i temelji se na povjerenju. Da biste ga zaradili, morate biti strpljivi”, ističe. Njegov plan uključuje i čišćenje nepotrebne birokracije: “Bio sam šokiran koliko vremena se troši na interni administrativni posao koji ništa konkretno ne donosi”, rekao je. “Moramo učiti kako napraviti više s manje.” Otkrio je i bizarnost iz internih podataka: “Glavni KPI mnogim menadžerima bio je – veličina tima. To se više neće tolerirati.”

Još jedna stvar u kojoj je vrlo jasan – rad od kuće. Od rujna, zaposlenici moraju biti u uredu barem četiri dana tjedno. Uz to, povećao je broj svojih izravnih izvještaja na čak 17 jer želi imati bolji uvid u stvarno stanje u timu i biti što bliže stvarnim operacijama.

Intel se možda još uvijek pokušava pronaći u novoj eri, ali s Tanom na čelu – barem je jasno da se više neće vrtjeti u birokratskom krugu bez kraja.

S vremenom se pojavljuju sve novije tehnologije i koncepti koji mnogima nisu odmah jasni. Zbog toga lako može doći do nesporazuma, a razlika između očekivanja i stvarnog iskustva nakon kupnje zna biti ogromna. Je li skuplje uvijek bolje? Znači li veći broj “moćnih” specifikacija automatski bolji uređaj? Ako se krene naslijepo, lako se potroši puno novca, a rezultat – razočaranje. U nastavku donosimo 10 ključnih savjeta koji vam mogu pomoći da pronađeš televizor koji stvarno odgovara vašim potrebama.

Kako odabrati televizor koji odgovara baš tebi?

Televizor nije “fast fashion” stvar koju često mijenjaš. Odabir treba biti promišljen, jer različiti ljudi imaju različite potrebe:

• Starije osobe: Jednostavno sučelje, veliki font, visoka rezolucija i funkcije za zaštitu očiju.
• Djeca: Obrazovni sadržaji, interaktivnost, zaštita od plavog svjetla.
• Ljubitelji filmova: Visoka rezolucija, HDR, dobar zvuk, veći ekran.
• Gameri: Visoka brzina osvježavanja, niska latencija, podrška za gaming mod.
• Za kućnu zabavu: Dobar zvuk, pametne funkcije i bogat sadržaj (YouTube, Netflix, itd.).
• Uredi i poslovne prostorije: Pouzdanost, stabilnost, brend reputacija, dobra kvaliteta slike.
• Vanjske aktivnosti: Otpornost na vodu, prašinu, udarce i lako prenošenje.

1. Cijena – skuplje ne znači nužno i bolje

Cijena je često prvo na što svi gledamo. Kažu da “što platiš, to dobiješ”, ali kod televizora to ne mora uvijek biti slučaj. Na primjer, 55-inčni TV od  …eura može imati bolju sliku od onog od eura . Neki modeli između 3.000 i 5.000 kuna zapravo nude vrlo slične performanse. Zato unaprijed razmisli koliko si spreman potrošiti i drži se tog budžeta.

2. Online ili fizička trgovina?

Kupnja u fizičkoj trgovini ima svojih prednosti – možeš odmah vidjeti sliku, osjetiti kvalitetu izrade i usporediti više modela uživo. S druge strane, online trgovine često nude bolje cijene, bržu dostavu i dodatne pogodnosti.  Ako kupuješ online, provjeri ima li trgovina dobru reputaciju i obavezno traži račun za garanciju.

3. Veličina – što veće, to bolje (uglavnom)

TV veličina mjeri se po dijagonali (u inčima). Što je veći ekran, to je veći osjećaj “uranjanja” u sadržaj. Danas su modeli od 70+ inča sve češći – ako ti dnevni boravak nije malen, 75 do 85 inča je pun pogodak. Za spavaće sobe idealno je oko 50 inča.

4. Zaslon – ne nasjedaj na marketinške trikove

Često se u oglasima spominju  zvuči fensi izrazi, ali to ne znači automatski bolju sliku. Najveći proizvođači panela su ionako isti, a kvaliteta ovisi više o kontroli kvalitete i obradi slike nego o podrijetlu samog zaslona.

• OLED – Izvrsna slika, savršena crna, ali kraći vijek trajanja.
• LED – Jaka svjetlina, dugotrajni, ali slabiji kontrast.
• LCD – Pristupačan, ali prosječne performanse.

5. HDR – nije magija ako nemaš pravi sadržaj

HDR (High Dynamic Range) može znatno poboljšati kvalitetu slike – bolji kontrasti, življe boje. No da bi to radio kako treba, moraš gledati sadržaj koji je stvarno HDR. Gledanje običnog SDR sadržaja s uključenim HDR-om ponekad čak može izgledati lošije. Podržani standardi su HDR10, Dolby Vision i HLG.

6. Visoka stopa osvježavanja – nije za svakoga

Ako nisi “hardcore” gamer, visoka stopa osvježavanja možda ti nije bitna. Većina filmova i serija snima se u 24–60 FPS, pa nećeš primijetiti razliku. Za tečniji prikaz koristi se MEMC (interpolacija kadrova), ali to ovisi o kvaliteti čipa i softvera. Ako je loše implementirano, može doći do trzanja, zamućenja i sl.

7. Više jezgri ne znači nužno bolje

Osam ili deset jezgri zvuči impresivno, ali pazi – radi se o CPU, GPU, pa čak i VPU jezgrama. Važno je kako su optimizirane, a ne samo broj. Ne daj se impresionirati velikim brojkama bez konteksta.

8. Zvuk – ne zaboravi na uši

Zvuk je često zanemaren pri kupnji. Mnogi televizori imaju slabije zvučnike radi niže cijene. Čak i kad je “subwoofer” ugrađen, često je to samo marketing. Ako voliš dobar zvuk, uzmi u obzir kupnju soundbara ili vanjskog audio sustava.

9. Materijali – metal znači ozbiljnost

Većina jeftinijih TV-a koristi plastiku, dok skuplji modeli dolaze s metalnim kućištima – bolja izrada, bolja čvrstoća, bolje hlađenje. Ako želiš uređaj koji i izgleda premium, biraj metal ili kombinaciju metala i plastike.

10. Premium televizor? Evo što treba gledati

Za vrhunski doživljaj – QLED, OLED ili MiniLED su top izbor. Obrati pažnju na svjetlinu, boje, točnost prikaza, brzinu osvježavanja. Uz to, tanko kućište, metalni dizajn i kvalitetan vanjski zvuk dodatno podižu razinu. Za istinske zaljubljenike u AV doživljaj – uzmi ono što ispunjava sve stavke.

11. Pametne funkcije

Smart TV funkcije omogućuju gledanje sadržaja putem interneta, glasovno upravljanje, aplikacije i više. Ako ti budžet to dopušta, uzmi model s jakim smart opcijama.

12, Marka i postprodajna podrška

Poznate marke obično znače bolju kvalitetu i bolju korisničku podršku. Ako ti je sigurnost važna, biraj renomirane proizvođače.

Ako ste pročitali sve do kraja – svaka čast! Sad ste  spremni donijeti pametnu odluku i uzeti televizor koji neće razočarati.

Danas gotovo svaki novi automobil, posebno električni modeli, dolazi s velikim zaslonima osjetljivima na dodir. Proizvođači sve više zamjenjuju klasične fizičke tipke ekranima, nastojeći postići čišći, moderniji izgled kabine. No pitanje ostaje – je li ovakav pristup stvarno praktičniji ili je samo vizualno privlačan? Kako bi to provjerio, švedski automobilski magazin Vi Bilägare proveo je zanimljiv eksperiment. Usporedili su 11 modernih vozila opremljenih touchscreen tehnologijom s jednim “starcem” – Volvom V70, opremljenim tradicionalnim fizičkim tipkama.

Vozači su u vožnji morali izvršiti niz zadataka: uključiti grijanje sjedala, povisiti temperaturu za 2 stupnja, aktivirati odmagljivanje, pronaći određeni radio kanal, resetirati putno računalo i smanjiti svjetlinu instrumenata. Sve to, bez zaustavljanja, pri brzini od 110 km/h. Rezultati? Volvo V70 je briljirao – sve zadatke je riješio za oko 10 sekundi, prelazeći pritom tek 300 metara. Nasuprot tome, neki od modernih automobila trebali su i više od 40 sekundi, pri čemu su prešli više od 1,3 kilometra. Samo dva automobila uspjela su završiti zadatke unutar 20 sekundi. Iako su zasloni sveprisutni, eksperiment je pokazao da fizičke tipke omogućuju bržu i sigurniju interakciju, jer ih možete koristiti bez da skidate pogled s ceste. Čak i vozači koji su već upoznati s touchscreen sučeljima trebali su dvostruko više vremena nego s tipkama.

Je li groznica dodira prošla? Vraćaju li se fizički gumbi?

U zadnjih desetak godina, dodirni zasloni osvojili su gotovo sve uređaje – od telefona do hladnjaka, pa tako i automobile. No, čini se da se s vremenom javlja i svojevrsni “umor od dodira”. Sve je više korisnika koji žele jednostavnije, opipljive kontrole. “Re-buttonization” – kako je to nazvao Wall Street Journal – polako postaje novi trend. Jedna od ključnih osoba koja proučava ovaj fenomen je Rachel Plotnick, profesorica s američkog sveučilišta Indiana. Ona godinama istražuje kulturu gumba i njihovu povezanost s ljudskom interakcijom. U svojoj knjizi “Power Button: A History of Pleasure, Panic, and the Politics of Pushing” pokazuje da gumbi nisu samo tehnički detalj – oni predstavljaju i osjećaj kontrole, udobnosti i sigurnosti. Plotnick ističe kako su ekrani sjajni za prikaz složenih informacija, ali fizički gumbi su nenadmašni kad treba brzo i precizno reagirati – primjerice, tijekom vožnje ili pri upotrebi medicinske opreme. “Prednost gumba je što ih možete ‘osjetiti’ i bez gledanja,” kaže Plotnick. “Dodirni zasloni zahtijevaju pogled, fokus i često višestruke dodire za jednu radnju.”

Zašto se gumbi vraćaju?

Osim praktičnih razloga, gumbi nude i nešto što ekrani teško mogu – stvarni fizički kontakt. Bilo da je riječ o okretanju kotačića za glasnoću ili pritisku tipke za svjetla, korisnici često vole osjećaj kontrole koji pruža fizički dodir. Gumbi su također daleko pristupačniji za osobe s oštećenjem vida. Unatoč pomoći glasovnih asistenata poput Alexe ili Siri, zasloni ostaju prvenstveno vizualna sučelja. Fizičke tipke, s druge strane, omogućuju rad na temelju osjećaja, što je mnogima neprocjenjivo. Tehnološki divovi to sve više prepoznaju – Apple je, primjerice, na iPhoneu 16 dodao nove fizičke tipke. Automobilski proizvođači poput Volkswagena i BMW-a također su počeli vraćati fizičke kontrole na svoje nove modele.

Gumbi vs. zasloni: nije ili-ili, nego i-i

Rachel Plotnick smatra da fizički gumbi i zasloni osjetljivi na dodir nisu nužno suparnici. “Radi se o suživotu,” kaže. “U određenim situacijama dodir ima smisla, ali u mnogima je jednostavan, prepoznatljiv gumb daleko bolja opcija.” Ona surađuje i s tehnološkim tvrtkama na dizajnu funkcionalnijih sučelja – uključujući i uređaje poput defibrilatora, gdje brzina i jasnoća gumba mogu spasiti život. Na kraju, povratak gumba nije samo nostalgičan trend. On predstavlja sve veći zahtjev korisnika za jednostavnošću, sigurnošću i taktilnim iskustvom. U vremenu kad je sve “pametno”, ljudi sve više cijene ono što je – intuitivno.

Milijuni ljudi diljem svijeta koristili su stotine različitih web-aplikacija koje su imale puni pristup njihovim datotekama na Microsoftovom OneDriveu – i to često bez da su toga bili svjesni. Na problem su upozorili stručnjaci iz tvrtke Oasis Security, a vijest je objavio portal Dark Reading.

Glavni problem leži u dozvolama koje koristi OneDrive File Picker – alat koji aplikacijama trećih strana omogućuje pristup OneDrive sadržaju. Iako bi bilo logično da aplikacije dobiju pristup samo jednoj određenoj datoteci, mehanizam zapravo otvara vrata cijelom korisničkom prostoru na oblaku. Neke od popularnih aplikacija koje koriste ovaj mehanizam su Slack, Trello i ChatGPT. Ako korisnik putem neke od tih aplikacija otvori datoteku s OneDrivea, aplikacija može (i dalje) imati pristup svim ostalim datotekama – bez dodatnog pitanja ili upozorenja.

Kako biste se zaštitili, preporučuje se da onemogućite pristup neprovjerenim aplikacijama ili barem izbjegavate pohranjivanje osjetljivih podataka u oblaku.

“File Picker u svojoj službenoj verziji traži pristup cijelom OneDrive računu, čak i ako se preuzima samo jedna datoteka. Korisnici moraju dati pristanak, ali jezik upozorenja je zbunjujuć i ne otkriva koliki pristup zapravo daju. Zbog toga su korisnici ranjivi na sigurnosne prijetnje”, objasnili su iz Oasisa. Zbog toga bi svaka organizacija – bilo firma ili škola – koja koristi aplikacije trećih strana povezane s OneDriveom mogla nenamjerno izložiti podatke riziku. Napadači bi mogli iskoristiti tu ranjivost za krađu, mijenjanje ili čak šifriranje podataka. Situaciju dodatno pogoršava to što nova verzija File Pickera traži da se autentifikacija vrši putem alata koji koristi podatke iz preglednika – što napade čini još opasnijima.

Napadači, koristeći tzv. “token”, mogu čak i dugoročno zadržati pristup korisničkim datotekama.

File Picker je inače JavaScript alat koji programerima omogućuje da svoje aplikacije povežu s OneDriveom – korisnici mogu birati, spremati, dijeliti ili preuzimati datoteke. No, zbog ranjivosti u OAuth sustavu za autentifikaciju, aplikacije dobivaju više pristupa nego što bi trebale. Microsoft se o ovom problemu zasad nije oglasio.

Apple se ponovno našao na nišanu Europske komisije, ovoga puta zbog toga što njegova pravila za App Store još uvijek nisu u skladu s europskim Zakonom o digitalnim tržištima (DMA). EK je tvrtki dala rok od 30 dana da stvari dovede u red – u suprotnom, slijede dodatne kazne koje će rasti iz dana u dan.

Do nedavno je Apple inzistirao da sve kupnje unutar aplikacija moraju prolaziti isključivo kroz njihov sustav plaćanja, uz naknadu od 15 do 30 posto. Programerima nije bilo dopušteno ni spomenuti druge opcije. Zbog toga je Apple već u ožujku ove godine kažnjen s 500 milijuna eura – EK je odlučila da takvo ponašanje ograničava konkurenciju jer korisnicima nije dopušteno birati jeftiniji način plaćanja. Slična praksa već je zabranjena i u SAD-u, primjerice u poznatom sporu s Epic Gamesom. U pokušaju da izbjegne nove kazne, Apple je u ožujku 2024. uveo niz promjena – u Europi sada dozvoljava da se aplikacije nude i putem alternativnih trgovina. Međutim, i dalje zadržava naknade za transakcije koje se odvijaju izvan App Storea, što Komisiji nije prihvatljivo.U Appleovoj trenutnoj praksi, kada korisnik klikne na vanjsku vezu za plaćanje u aplikaciji, sustav će iskočiti upit za odlazak na vanjsku web stranicu, a Apple neće biti odgovoran za privatnost i sigurnost transakcija ove veze, pa je Europska komisija utvrdila da je u nekim slučajevima korisnik vođen da vjeruje da postoje rizici i zabrinutosti u vezi s transakcijama putem vanjskih poveznica, zapravo, kako bi se korisnicima omogućilo da nastave koristiti Appleove alate za trgovanje. Prema EK-u, preusmjeravanje korisnika na vanjske načine plaćanja ne bi smjelo koštati ništa: “Cijena za programere za preusmjeravanje korisnika trebala bi biti nula.” Apple pak tvrdi da je njihova obveza samo “dozvoliti” korištenje alternativnih načina plaćanja, ali ne nužno i pomoći u njihovoj tehničkoj provedbi. EK se s time ne slaže.

20. godišnjica Appleovog mobitela – novi dizajn i puno stakla

Čini se da Meta ograničava korištenje Appleove usluge

Malo smo zabrinuti za budućnost Applea

Odluka je Appleu službeno uručena u travnju, a tvrtka je imala 60 dana da reagira. Sada im je ostalo još samo 30 – i situacija postaje ozbiljna.Europska komisija je u relevantnom priopćenju istaknula da će, ako Apple ne napravi daljnja poboljšanja, ponovno izreći kaznu od 5% svojih prihoda na globalnom tržištu. U svom naknadnom odgovoru, Apple je izrazio razočaranje odlukom Europske komisije, istaknuvši da presuda Europske komisije na gotovo 70 stranica ne mjeri Appleovu praksu u razumnom obliku, te je naglasio da Appleove prakse uzimaju u obzir privatnost i sigurnost transakcija korisnika na europskom tržištu, smatrajući da Europska komisija samo želi da Apple svoju tehnologiju pruža besplatno, što pokazuje da ova presuda neće pogodovati tržišnim inovacijama, konkurenciji i razvoju Appleovih proizvoda. Za sada će Apple podnijeti žalbu prije roka 22. lipnja određenog presudom Europske komisije.

U međuvremenu, mnogi programeri već gledaju prema alternativnim rješenjima. Jonas Martins iz Worldlinea, velike europske tvrtke za digitalna plaćanja, izjavio je: “Veliki igrači poput Epica, Spotifya i Patreona već istražuju nove mogućnosti. To će značajno poboljšati iskustvo plaćanja i povećati zaradu programera.”

Umjetna inteligencija (AI) sve više ulazi u učionice – i to brže nego što bismo očekivali. Iako donosi sjajne prilike za personalizirano učenje i olakšavanje nastavnog procesa, tu su i ozbiljna pitanja privatnosti, sigurnosti i etike.

EU i UNESCO aktivno rade na razvoju smjernica kako bi se AI koristio odgovorno u školama. Ove smjernice osmišljene su tako da pomognu svim nastavnicima – bez obzira na to koliko su tech-savvy – da bolje razumiju što AI jest (a što nije), kako utječe na učenike i kako ga primijeniti na siguran i učinkovit način. Cilj je jasan: Europa želi postati zona povjerenja i izvrsnosti u području umjetne inteligencije. AI može pomoći učiteljima u radu, omogućiti učenicima personalizirano učenje i pripremiti ih za svijet koji se brzo mijenja – radna mjesta koja još ne postoje i tehnologije koje tek dolaze.

AI i škole: Prilike i zamke

AI može poboljšati obrazovanje, ali isto tako i zakomplicirati stvari. Djecu se mora učiti kako odgovorno koristiti AI, kako razlikovati stvarnost od deepfake-a, kako prepoznati dezinformacije i kako AI može manipulirati sadržajem koji vide. UNESCO upozorava da se generativna AI uvodi u obrazovne sustave nevjerojatno brzo, bez dovoljno kontrole i regulacije. Za razliku od udžbenika, za koje treba proći mnogo vremena i odobrenja prije nego što se uvedu u škole, AI alati se pojave i koriste praktički preko noći. Zato je hitno potrebna strategija koja će osigurati da AI u obrazovanju ne postane još jedan “divlji zapad”.

Što AI može, a što ne bi smjela?

Neka AI rješenja već su zabranjena u EU – poput biometrijskih sustava koji koriste osjetljive podatke, neselektivnog prikupljanja slika s interneta za baze prepoznavanja lica, pa čak i sustava za prepoznavanje emocija u školama i na radnom mjestu. Također su zabranjeni sustavi koji dodjeljuju “društvene bodove” ili pokušavaju predvidjeti ponašanje na temelju profila osobe. Sve to zvuči kao SF, ali već se događa – zato su regulacije ključne.

AI nije magija: kako zapravo funkcionira?

Najjednostavnije rečeno, AI je skup algoritama koji omogućuju računalima da “misle”, donose odluke i rješavaju zadatke koje bi inače radio čovjek. Već svi poznajemo primjere – Google Assistant, Siri, Alexa… Ali u obrazovanju stvari su malo kompleksnije. Ovdje nije dovoljno da AI “radi posao umjesto nas” – mora to raditi na način koji je siguran, pošten i usmjeren na dobrobit učenika.

Prava pitanja: Tko odlučuje, tko štiti i kako dalje?

Zaštita podataka učenika, etička upotreba tehnologije i jasno definirana pravila – to su stvari koje moramo odmah adresirati. EU AI Act i UNESCO-ove preporuke idu u tom smjeru, ali škole trebaju jasne smjernice, praktične primjere i konkretne alate. Također se preporučuje da se AI alati ne koriste s djecom mlađom od 13 godina – što je trenutno granica na mnogim platformama, ali se često ignorira.

Zaključak: AI je tu da ostane, ali mi biramo kako ćemo ga koristiti

Umjetna inteligencija u školama može biti genijalna stvar – ali samo ako se koristi pametno. Treba nam balans između inovacije i zaštite prava učenika. AI može pomoći učiteljima, otvoriti nova vrata za učenje, ali ne smije preuzeti kontrolu nad obrazovanjem. U suprotnom, riskiramo da škole postanu poligon za eksperimentiranje tehnoloških divova, umjesto sigurno mjesto za razvoj djece.
Posjetite: UNESCO o AI u obrazovanju Ili pročitajte: UNESCO Preporuka o etici AI-ja

ASRock se našao u nezgodnoj situaciji – njihove matične ploče navodno mogu oštetiti AMD-ove Ryzen 9000 procesore. Prvo je na to upozorio YouTube kanal Tech Yes City, a zatim je priču dodatno rasvijetlio Gamers Nexus u razgovoru s Chrisom Leejem, potpredsjednikom ASRockovog odjela za matične ploče.

U intervjuu, ASRock je po prvi put otvoreno priznao da postoji problem koji može dovesti do nestabilnosti pa čak i fizičkog oštećenja procesora. Do sada se zna za oko 100 slučajeva, a situacija nije nimalo bezazlena.

Prvotno su u ASRocku tvrdili da su problemi rezultat nekompatibilnog RAM-a, no s vremenom se pokazalo da to nije pravi uzrok. Novi BIOS updatei, koji su trebali “srediti” RAM probleme, nisu u potpunosti riješili stvar. Korisnici su i dalje prijavljivali kvarove – i to sve više njih.

U razgovoru za Gamers Nexus, Chris Lee je priznao kako je pravi krivac zapravo njihov BIOS, točnije postavke za Precision Boost Overdrive (PBO). Radi se o vrijednostima EDC (električna de-sign struja) i TDC (toplinska de-sign struja) koje su očito bile postavljene previsoko.

“Otkrili smo da naše početne vrijednosti možda jednostavno nisu bile sigurne. Sada smo to ispravili u BIOS verziji 3.25 – te vrijednosti su smanjene i vjerujemo da bi to trebalo riješiti problem”, rekao je Lee.

ASRock se obvezao pokriti sve troškove popravka matičnih ploča, kao i dostavu, ako korisnici sumnjaju da su njihovi sustavi pogođeni. Ali postoji kvaka – kad se sustav sruši, većina ljudi ne zna je li kriv procesor ili matična. A ASRock, iako priznaje dio odgovornosti, ipak savjetuje korisnicima da CPU šalju AMD-u ili trgovcu, ovisno o jamstvu. Ukratko – kupac opet mora sve sam.

A ima još – neki korisnici na Redditu tvrde da su im procesori pregorjeli i nakon instalacije BIOS-a 3.25. Steve iz Gamers Nexusa ističe i slučajeve gdje se problem pojavio čak i kad PBO uopće nije bio uključen. ASRock i dalje inzistira da su krive PBO postavke, iako to možda nije cijela priča. Poseban je problem i to što ASRock još uvijek nije objavio nikakvo službeno priopćenje na svojoj web stranici. Da nije bilo Tech Yes Cityja i Gamers Nexusa, malo tko bi uopće znao da novi BIOS zapravo rješava vrlo ozbiljan problem.

Chris Lee također nije otkrio točne brojke – koje su stare postavke bile, koje su nove, niti je potvrdio jesu li uvedene dodatne zaštite kako se ovo ne bi ponovilo. Steve iz Gamers Nexusa zaključuje da je ASRock trebao biti puno transparentniji. I stvarno, ako ništa drugo – kad se radi o hardveru koji može “spaliti” CPU od nekoliko stotina eura, korisnici zaslužuju znati što se točno događa.