Što je periskopska kamera pametnog telefona?

Ako pogledaš specifikacije kamera na web stranicama poput GSM Arene, vjerojatno ćeš primijetiti da sve više pametnih telefona ima ono što se zove periskopska kamera.

Jednostavno rečeno, periskopska kamera (poznata i kao periskopski zum objektiv) koristi sustav zrcala i leća koji omogućuje veću žarišnu duljinu – i to tako da su senzor i niz leća postavljeni bočno, umjesto ravno prema nazad, kao kod klasičnih kamera.

To znači da nema potrebe da kamera strši van iz kućišta, a svejedno dobivaš veći optički zoom nego kod standardnih mobilnih kamera. Za mnoge je Huawei P30 Pro iz 2019. prvi pravi “mainstream” mobitel s periskopskom kamerom, iako je Oppo još 2017. na Mobile World Congressu predstavio prototip ove tehnologije. Zanimljivo, neki kažu da sve zapravo počinje još 2004. s Sharpom 902, koji je imao 2x optički zoom – impresivno s obzirom na to da su kamere u mobitelima tada još bile novost.

Što je zapravo periskopski zum objektiv?

Periskopska kamera se često naziva i periskopski zum objektiv – zbog načina na koji su postavljene njene leće. Da bolje shvatimo razliku, pogledajmo kako to inače izgleda kod “obične” mobilne kamere. Na stražnjoj strani mobitela imaš leću (ili više njih) zaštićenu staklom. Kad slikaš, svjetlost ulazi ravno kroz tu leću, prolazi kroz niz optičkih elemenata i dolazi do senzora – i to je to. Kod periskopske kamere stvari su drugačije. Leće i senzor nisu postavljeni ravno, nego bočno – okomito na stražnju stranu telefona. Svjetlost uđe u objektiv, a onda je zrcalo usmjeri pod kutem od 90° u niz leća koje se prostiru bočno unutar kućišta, pa tek onda dolazi do senzora.

Kako to sve radi?

Zamisli periskop na podmornici – savijena cijev sa zrcalima koja omogućuju mornarima da vide iznad površine. Periskopska kamera funkcionira na isti način: svjetlost ne ide direktno prema senzoru, već se reflektira kroz sustav zrcala i leća pod kutem, što omogućuje veći optički zoom bez stršeće leće.

Periskopski vs optički vs digitalni zoom

• Optički zoom koristi stvarne pokretne leće kako bi povećao scenu bez gubitka kvalitete.
• Digitalni zoom samo izreže i “razvuče” dio slike – uz pomoć algoritama popunjava piksele koji nedostaju, ali kvaliteta često pati.
• Periskopski zoom tehnički je optički zoom – ima pokretne leće, samo su raspoređene bočno. Ključna razlika je u žarišnoj duljini: što veći zoom, to je žarišna duljina veća, a za to treba više prostora.

Kod DSLR fotoaparata to znači dugi teleobjektivi. Kod telefona… tu dolazi periskopski dizajn.

Dizajn telefona i periskopske kamere

Zamisli da želiš staviti pravi optički zoom u mobitel bez da napraviš golemu grbu na stražnjoj strani. E pa, to je već pokušano – sjećaš se Samsung Galaxy K Zooma iz 2014.? Imao je 10x optički zoom, ali i kameru koja je stršala kao da je zalijepljena cigla. Nije prošlo baš najbolje. Zato je bočni dizajn periskopske kamere genijalan – omogućuje 5x optički zoom, a s kombinacijom digitalnog zuma možeš dobiti i do 50x, kao kod Huawei P30 Pro. Ta kombinacija optičkog i digitalnog zuma zove se hibridni zoom, iako svaki proizvođač ima svoje marketinško ime za to.

A gdje je kvaka?

Najveći minus periskopske kamere je što zauzima puno prostora unutar kućišta. Pošto se sve nalazi bočno, treba “rezervirati” više unutarnjeg prostora, pa proizvođači često moraju kompromitirati druge komponente da bi to stalo. Također, u ranim danima ova tehnologija nije bila baš sjajna – slike su znale biti mutne i tamne, pa su korisnici s pravom bili skeptični. No, danas je situacija puno bolja. Na primjer, Huawei P30 Pro s 5x optičkim zoomom daje daleko bolju sliku od 5x digitalnog zooma na iPhone XS-u ili Galaxyju S10+. Usporedbe su dostupne online ako želiš vidjeti razliku.

Zaključak

Periskopska kamera još uvijek je relativno nova stvar u svijetu pametnih telefona, ali izgleda da se brzo širi među flagship modelima. S vremenom će sigurno postajati sve bolja, pogotovo jer se proizvođači natječu tko će ponuditi najbolju mobilnu kameru. Jedan savjet za kraj – drži telefon što mirnijim dok koristiš zoom. Što više uvećavaš, to se i najmanje podrhtavanje više vidi (čak i uz stabilizaciju slike). Ako ti je stvarno stalo do dobrih fotki, razmisli o nekom stalku ili nosaču – tronožac je najpopularniji izbor, ali ima i drugih rješenja u raznim veličinama.

Windows 11 uskoro dobiva pametnije upravljanje potrošnjom CPU-a.

Microsoft planira uvesti novu značajku pod nazivom “User Interaction-Aware CPU Power Management” u nadolazećoj verziji Windows 11 25H2, a možda čak i ranije – u verziji 24H2.

U čemu je stvar?

Cilj je jednostavan: produžiti trajanje baterije na Windows laptopima, koji su godinama u zaostatku za Appleovim MacBookovima kad je riječ o energetskoj učinkovitosti. Dok proizvođači obećavaju sate i sate korištenja, stvarni rezultati često razočaraju. Ova nova značajka automatski smanjuje rad CPU-a kad korisnik nije aktivan, odnosno ne koristi tipkovnicu, miš ili touchpad.

Kako to funkcionira?

Zamislimo ovo: Udaljio si se od laptopa – sustav to primijeti jer nema nikakve interakcije. CPU se automatski “stišava” – snižava takt, smanjuje napon, ulazi u dublja stanja mirovanja (tzv. C-stanja). Kad se vratiš i ponovno dodirneš uređaj, CPU se odmah vrati u punu snagu. Poanta? Ušteda energije kad ti ni ne koristiš uređaj – a sve bez utjecaja na performanse kad ti zatrebaju.

 Gdje se trenutno testira?

Značajka je trenutno u testiranju u Windows 11 Build 26200.5603, koji je dostupan Insider korisnicima. Planirano je da bude dostupna u verziji 25H2, a postoji mogućnost da stigne i ranije – u 24H2.

 Zašto je ovo bitno?

Prvenstveno zbog duljeg trajanje baterije bez žrtvovanja performansi,   boljeg upravljanje energijom za poslovne korisnike, putovanja i rad na terenu te manje zagrijavanje i buka ventilatora kad niste aktivni.

 Kada možemo očekivati ovu značajku?

Ako sve prođe po planu, User Interaction-Aware CPU Power Management trebao bi biti službeno dostupan krajem 2024. ili početkom 2025. s verzijama Windowsa 11 24H2 / 25H2.

Google Cloud najavio je pokretanje Cloud Run GPU usluge, koja korisnicima omogućuje korištenje NVIDIA L4 GPU-a u oblaku putem automatskog skaliranja i elastične implementacije, uglavnom za AI računalstvo, obuku zaključivanja i druga radna opterećenja.

Istodobno, budući da nema potrebe unaprijed postavljati konfiguracijsku skalu GPU-a, broj GPU-a može se automatski konfigurirati prema računalnim zahtjevima, tako da neće biti neaktivnih resursa kada se GPU ne koristi, što će uzrokovati dodatne troškove, čime se povećava fleksibilnost implementacije i pojednostavljuju poteškoće upravljanja automatskom implementacijom. Ova se usluga koristi u obliku druge naplate, a može se automatski vratiti na nulu kada se ne koristi, a istovremeno može dovršiti pokretanje GPU-a i upravljačkog programa za oko 5 sekundi u stanju hladnog pokretanja, ako za primjer uzmete Gemma 3 4 milijarde skupova operacije zaključivanja na skali parametara, potrebno je samo oko 19 sekundi od stanja hladnog pokretanja da se generira prvi token (token), što znači da se može brzo pokrenuti u kratkom vremenu.

Sama usluga Cloud Run GPU može izravno dodati relevantne naredbe u aplikaciju ili odabrati hoće li omogućiti računalstvo ubrzano GPU-om iza konzole aplikacijskog servisa.Budući da se pruža u obliku fleksibilne konfiguracije, Google Cloud također oglašava pouzdanost ove usluge i ukazuje na to da je korisnici ili poduzeća mogu implementirati i koristiti u više regija u skladu sa svojim operativnim potrebama, a također mogu isključiti zonsku redundanciju kako bi prilagodili ukupnu raspodjelu dostupnih računalnih resursa.

Trenutno je Cloud Run GPU usluga pokrenuta u više regija Google Cloud u Sjedinjenim Državama, Europi i Aziji.

Nvidia je spremna za veliki povratak “50 klase” grafičkih kartica – i to s novim modelom GeForce RTX 5050, koji bi mogao biti najjeftiniji RTX ikad! Prema informacijama s portala VideoCardz, kartica dolazi u srpnju 2025., i to s vrlo konkurentnom cijenom – ispod 300 dolara.

Tehničke specifikacije (za sada poznate)

• GPU čip: GB207 (Blackwell arhitektura)
• CUDA jezgre: 2.560
• VRAM: 8 GB GDDR6 (ili možda GDDR7?)
• Memorijska sabirnica: 128-bit
• TDP: 130 W

RTX 5050 bi trebao biti najmanji i najefikasniji GPU iz nove Blackwell serije, s dizajnom koji je manji čak i od starijeg RTX 3050 (koji je koristio G106 čip). Ova strategija podsjeća na GTX 1660 seriju: manji čip, manja potrošnja, povoljna cijena – i solidne performanse za većinu korisnika.

Za koga je RTX 5050?

Ako Nvidia zadrži politiku serije “50” iz prošlih generacija, RTX 5050 će ciljati na povremene gamere, kreatore sadržaja s manjim budžetom i korisnike koji žele dobru GPU snagu bez razbijanja banke. Zahvaljujući nižem TDP-u (samo 130 W), kartica će biti idealna za sustave s manjim napajanjem, a potencijalno i bez potrebe za dodatnim 8-pinskim napajanjem.

GDDR6 ili GDDR7? Još nije 100% sigurno

Iako se u početku spominjalo da će RTX 5050 koristiti GDDR6 memoriju (radi niže cijene), najnovije glasine sugeriraju da bi desktop verzija mogla preći na GDDR7 – i to iz vrlo zanimljivog razloga: pomanjkanja GDDR6 memorije. AMD i Intel su navodno već rezervirali ogromne količine GDDR6 (20 Gbps), pa bi Nvidia mogla biti prisiljena prijeći na GDDR7, čak i kod jeftinijih modela. U teoriji, GDDR7 bi mogao otvoriti mogućnost da RTX 5050 (ili future verzije) ima i 12 GB memorije na 128-bit sabirnici, što bi bilo veliko poboljšanje naspram današnjih 8 GB standarda za mainstream GPU-ove.

Kralj AI čipova, NVIDIA još uvijek nije zaboravila krajnjeg korisnika: uskoro će lansirati novi APU koji može uzdrmati tržište prijenosnih računala

Krupni plan novog Nvidia čipa unutar Nintendo Switcha 2

Procurile specifikacije Nvidia RTX 5080 Super

Što još očekujemo?

Iako službene performanse još nisu objavljene, znamo da će RTX 5050:

• biti temeljen na Blackwell arhitekturi
• možda imati i laptop verziju
• potencijalno promijeniti odnos snage i cijene u GPU srednjem segmentu

Ako sve ovo ispuni, RTX 5050 bi mogao postati “go-to” kartica za većinu korisnika u 2025.

Kada dolazi?

Srpanj 2025. je mjesec kad Nvidia planira izbaciti ovu karticu. Još nije poznata točna maloprodajna cijena, ali ako ostane ispod 300 USD – bit će to veliki hit. izgleda kao pametno Nvidia rješenje za korisnike koji ne žele dati 500+ eura za grafičku karticu, ali ipak žele igrati moderne igre u 1080p ili čak 1440p. Uz najnoviju arhitekturu, potencijalni prelazak na GDDR7 i ultra-nisku potrošnju – sve ukazuje da će ovo biti najpovoljniji ulaz u Blackwell generaciju.

Sony ponovno diže ljestvicu kad je riječ o tehnologiji zaslona – ovaj put s najnovijim dodatkom iz Crystal LED serije, CAPRI. Radi se o microLED zaslonu posebno dizajniranom za virtualnu produkciju, koji bi mogao potpuno izbaciti zeleni ekran iz studija.

CAPRI je nasljednik VERONA zaslona i nudi maksimalnu svjetlinu od 1.500 cd/m², što znači da može prikazivati vrhunski jasne slike čak i pod složenim studijskim osvjetljenjem. Uz to ide i brzina osvježavanja od nevjerojatnih 7.680 Hz – što je, kako kažu iz Sonyja, najviša u industriji. To praktički uklanja one crne vodoravne linije (tzv. scan lines) koje se mogu pojaviti pri snimanju.

Boje, kontrast i preciznost

Zaslon pokriva 98% DCI-P3 spektra boja, što znači da će scena izgledati jednako dobro bilo da se radi o planinama u zoru ili gradskoj ulici po noći. Ima i antirefleksnu tehnologiju koja eliminira odsjaje od studijskih svjetala. S razmakom piksela od 2,5 mm, CAPRI je idealan za produkcije koje zahtijevaju oštru sliku čak i izbliza. Još jedna korisna značajka je Virtual Production Tool Set (v3.0) koji stiže na jesen 2025. – s podrškom za automatsku korekciju boje kod dijagonalnog snimanja, što znači manje posla u postprodukciji.

Dizajn koji štedi vrijeme i živce

Sony je pazio i na praktičnost: CAPRI ima zaštitu rubova i mehanizam za uvlačenje, što znači da je manja šansa za fizička oštećenja prilikom montaže. Svaki LED modul može se mijenjati straga, bez rastavljanja cijelog zida – a tu je i status LED indikator koji tehničarima odmah kaže gdje je problem. Softver Color Calibrator omogućuje stvaranje LUT-ova za preciznu korekciju boja prije snimanja, što dodatno ubrzava cijeli proces.

Što sve CAPRI može pokriti?

Ovaj zaslon nije rezerviran samo za Hollywood. CAPRI je idealan za:

• filmove i TV serije (poput The Mandaloriana),
• reklame,
• live događaje,
• kazalište,
• glazbene spotove i još puno toga.

Zaslon je modularan, sastavlja se lako zahvaljujući sustavu zaključavanja bez alata, a podržava i zakrivljene montaže – savršeno za kompleksnije pozornice. Može se slagati do 7 metara u visinu (14 panela), što ga čini izuzetno prilagodljivim. CAPRI je kompatibilan s industrijskim standardima, uključujući Brompton Tessera SX40 i Megapixel HELIOS kontrolere. Osim toga, moguće je kombinirati CAPRI s VERONOM – recimo, koristiti VERONU kao glavni zid, a CAPRI kao virtualni strop.

Primjena i tržište

CAPRI ne služi samo za filmove. U oglašavanju može prikazivati proizvode u virtualnim scenama – što znači manje putovanja i niže troškove. Na koncertima ili konferencijama može se koristiti za stvaranje spektakularnih scenografija. Sony ovim zaslonom cilja na sve – od velikih holivudskih studija do malih produkcija i oglašivačkih agencija. Tržište virtualne produkcije, prema MarketsandMarkets, moglo bi narasti na 6,4 milijarde dolara do 2027., a Sony očito želi biti u samom vrhu.

Eto, s Crystal LED CAPRI-jem, Sony ne nudi samo još jedan ekran – nudi kompletno rješenje za virtualnu produkciju: od snimanja do postprodukcije. Bez zelenih ekrana, bez komplikacija. Brže, čišće, preciznije. Za sve koji ozbiljno misle o snimanju u virtualnim okruženjima, CAPRI izgleda kao pun pogodak.

Intel je nenamjerno otkrio planove za svoje sljedeće generacije procesora – Panther Lake i Nova Lake, a sve je procurilo iz njihovih tehničkih dokumenata na službenoj web stranici. Osim njih, spominju se i tri posebna modela namijenjena edukaciji, osnovnim uređajima i prijenosnicima. Ukratko, Intel ozbiljno ubrzava razvoj i širi se na sve segmente tržišta – od flagship desktopa do laganih Chromebooka.

Panther Lake – prva 18A platforma za laptope

Panther Lake će biti prva Intelova serija koja koristi 18A proizvodni proces, a u početku će biti isključivo za mobilne uređaje (laptopove). Trenutno je u fazi testiranja, a neki modeli stižu krajem 2025., dok se glavno lansiranje očekuje početkom 2026.

Arhitektura procesora:

• Velika jezgra   – Cougar Cove
• Mala/ultra-mala jezgra  -Darkmont

Varijante Panther Lake procesora:

• Panther Lake-U: 4P (performance) + 4LPE (ultra-light)
• Panther Lake-H: 4P + 8E (efficiency) + 4LPE – za jače laptope

Ovo je nastavak Intelove hibridne arhitekture, gdje se kombiniraju snažne i energetski učinkovite jezgre za bolje performanse i multitasking.

 Nova Lake – desktop verzija s novim pinovima i potpuno novim jezgrama

Sljedeći veliki korak zove se Nova Lake, a donosi promjene i u samoj arhitekturi i u pakiranju. Za razliku od Panthera, Nova Lake dolazi i za stolna računala i za laptope.

Potvrđeni modeli:

Nova Lake –  za stolna računala, koristi novi LGA1954 socket i  Nova Lake U: za lagane laptope. U budućnosti stižu i Nova Lake-H i Nova Lake-HX za naprednije mobilne uređaje,

Nova arhitektura:

• Velika jezgra: Coyote Cove
• Mala jezgra: Arctic Wolf

Očekuje se da Nova Lake koristi Intel 18A-P, poboljšanu verziju 18A procesa, uz novu razinu učinkovitosti, performansi i fleksibilnosti. Nova Lake obećava generacijsku promjenu – ne samo u jezgrama, nego i u pakiranju i podršci za platforme.

Tri dodatna procesora – za školu, budžet i embedded tržište

Intel nije stao samo na glavnim linijama. Planovi uključuju i tri dodatne platforme, koje ciljaju specifične niše:

Bartlett Lake –  Nasljednik trenutne Core serije (i9/i7/i5/i3). Zadržava LGA1700 socket, fokus je na velikoj jezgri u rasponu od 2 do 12 jezgri. Podržava i hibridne kombinacije poput 8P+16E, 6P+8E… Ciljano lansiranje: Q3 2025

Twin Lake – Nasljednik Alder Lake-N, za obrazovno tržište. Mali procesori kao što su: N355, N350, N250 i N150. Manje promjene u taktovima, ali odlična autonomija i stabilnost, a  idealni su za jeftine laptope i edukaciju.

Wildcat Lake – Fokus na Chromebookove i ugrađene uređaje. Dvije  velike + 4 male jezgre + Xe2 grafika. Vjerojatno će koristiti Intel 18A proces. Ciljano za Chromebookove, NAS uređaje, mini-PC-jeve i jeftinije laptope.

Zaključak

Intel ide jako – Panther Lake i Nova Lake dolaze s novim procesima, arhitekturama i ciljanom upotrebom za mobilne i desktop uređaje. Nova Lake uvodi čak i novi LGA1954 socket, dok posebne serije poput Bartlett, Twin i Wildcat Lake pokrivaju sve od učenika do embedded sustava. Godina 2025. i 2026. bit će izuzetno uzbudljive za Intelove fanove, ali i ozbiljan test u borbi s AMD-om, Apple Siliconom i nadolazećim ARM konkurencijom.

Prema novom izvješću Counterpoint Researcha, Appleov novi iPhone 16e, iako tehnički ušao u top 10 najprodavanijih pametnih telefona u Europi, nije oduševio prodajom – pogotovo u usporedbi s prijašnjim SE modelima.

Što se dogodilo?

Apple je u veljači predstavio iPhone 16e, prvi “mid-range” model koji nije dio SE serije, nadajući se da će redefinirati srednju klasu. Međutim, prodajni rezultati kažu drukčije. U ožujku, iPhone 16e je zauzeo 9. mjesto po prodaji pametnih telefona u Europi. Činio je 8% Appleove ukupne prodaje u regiji i 2% cjelokupnog tržišta pametnih telefona. U zapadnoj Europi prošao je malo bolje – zauzeo 7. mjesto.

Kako se to uspoređuje s iPhone SE?

Prilično loše, zapravo.

iPhone SE (2022.) – odmah nakon lansiranja bio je 6. najprodavaniji telefon u Europi, činio 12% Appleove prodaje.

iPhone SE (2020.) – bio je još jači, 3. mjesto u prvom mjesecu i 19% udjela u Appleovoj europskoj prodaji.

Usporedba:

iPhone 16e je u odnosu na SE (2022.) pao 17% u prodaji

U odnosu na SE (2020.) – čak 20% slabije

 Glavni problem? Cijena

• iPhone 16e starta od 699 €
• iPhone SE (2022.) – 519 €
• iPhone SE (2020.) – 479 €

Dakle, iPhone 16e je znatno skuplji, ali ne nudi dovoljno dodatne vrijednosti da opravda tu razliku – barem ne za tipičnog kupca srednje klase u Europi.

Tržište se mijenja

Uz sve skuplje telefone, europski kupci sve češće biraju rabljene ili obnovljene iPhone modele. To dodatno otežava Appleu da privuče publiku za nove “pristupačne” uređaje koji baš i nisu toliko pristupačni. Uz to  iPhone 16e možda je ušao u top 10, ali nije ispunio očekivanja – ni Appleova, ni kupaca. Cijena od 699 € očito je previše za ono što nudi, pogotovo na europskom tržištu koje postaje sve osjetljivije na vrijednost za novac. Ako Apple želi uspjeti u ovom segmentu, morat će prilagoditi cijene, strategiju – ili oboje.

Sam dan prije WWDC-a 2025., Apple je izbacio potpuno neočekivanu i pomalo provokativnu studiju pod nazivom “Iluzija razmišljanja”. U njoj tvrde da najnapredniji AI modeli današnjice – uključujući ChatGPT, Claude, Gemini i DeepSeek – zapravo uopće ne “zaključuju” niti stvarno razmišljaju. Umjesto toga, nazivaju ih samo “strojevima za predviđanje vjerojatnosti”. I da, to je direktan udarac na ono što mnogi nazivaju početkom ere umjetne opće inteligencije (AGI).

Direktno u glavu AI giganta

Apple se ovom studijom praktički frontalno zaletio u ideju da su današnji AI sustavi blizu nekoj stvarnoj inteligenciji. Meta-poruka je jasna: svi ti modeli koji nas ostavljaju bez daha zapravo možda samo dobro glume da znaju što rade. Štoviše, Apple kaže da je AGI i dalje daleko, puno dalje nego što mislimo – i to usred vremena kada većina industrije pumpa ogromna očekivanja. I tajming nije slučajan – studija je objavljena taman pred početak WWDC-a, u trenutku kad su očekivanja od Appleove vlastite AI inicijative (Apple Intelligence i Siri 2.0) prilično niska. Umjesto da dokažu da su bolji, odlučili su – srušiti sve druge.

Nova metoda testiranja: AI pod mikroskopom

Appleovi istraživači nisu koristili standardne testove iz matematike i logike – jer su ti, kažu, “zagađeni” time što su modeli već mogli naići na njih tijekom treniranja. Umjesto toga, osmislili su “čiste” zagonetke u strogo kontroliranim okruženjima:

• Tower of Hanoi
• Checkers Jumping
• River Crossing
• Blocks World

Zahvaljujući ovim zadacima, mogli su točno kontrolirati razinu težine problema i pratiti korake koje modeli poduzimaju – ne samo gledati je li rješenje točno, nego i kako su došli do njega. Zvuči školski, ali baš zato ima težinu.

Glavni nalazi: AI se brzo pogubi kad stvari postanu ozbiljne

I onda dolazi ono najzanimljivije. Studija otkriva nekoliko šokantnih i pomalo kontraintuitivnih stvari:

• AI radi u tri režima: modeli se ponašaju potpuno različito ovisno o težini zadatka.
• Jednostavne zadaće? “Glupi” modeli su bolji! Ispada da obični modeli (bez “naprednog zaključivanja”) bolje rješavaju osnovne probleme od sofisticiranijih. Kao da netko pokušava izračunati 2 + 2 koristeći kvadratne jednadžbe.
• Srednje teški zadaci – jedina “slatka točka”: modeli s mogućnošću zaključivanja počinju pokazivati prednosti. Ali samo tu.
• Teški problemi? Svi padaju. Kod složenih zadataka, svi modeli – i obični i “napredni” – doslovno se pogube. Točnost im padne gotovo na nulu.

AI zna kad ne zna – i prestane pokušavati (!)

Još bizarnije: kad modeli naiđu na granicu svojih mogućnosti, oni počinju odustajati. Čak i kad imaju dovoljno resursa za nastavak, jednostavno prestanu pokušavati razmišljati. Kao da shvate: “Okej, ne mogu dalje, idem fejkati nešto”. Ovo ponašanje potpuno je različito od ljudskog – ljudi se, kad zapnu, uglavnom još više trude. Također, čak i kad im se točno objasni kako da riješe problem, njihov uspjeh se ne povećava. To znači da ne razumiju zadatak ni logiku – nego samo prepoznaju obrasce koje su pokupili tijekom treninga.

“Pametni” modeli padaju na glupim stvarima

Jedan od najčudnijih dokaza: Claude 3.7 Sonnet može bez greške napraviti više od 100 poteza u složenoj igri Tower of Hanoi, ali padne nakon samo četiri poteza u jednostavnoj igri River Crossing. Dodaj još neku nasumičnu rečenicu u uputu – i učinkovitost mu može pasti i do 65%. To je kao da najbolji učenik škole padne test zato što je pitanje bilo neobično formulirano.

Ključna poruka: AGI nije ni blizu

Apple ovime šalje jasnu poruku: nema dokaza da trenutni AI modeli stvarno zaključuju. Oni nisu misaoni strojevi – već samo napredni prediktivni algoritmi koji pokušavaju pogoditi što bi se sljedeće moglo reći. Da, mogu generirati dugačke i pametno sročene odgovore – ali to nije isto kao stvarno razumijevanje. I zato je pitanje: jesmo li toliko hipnotizirani blještavim mogućnostima trenutnog AI-ja da ne vidimo koliko je to krhko? I je li AGI zapravo puno dalje nego što svi pričaju? Apple nam ovime sugerira da moramo spustiti loptu, prestati sanjariti i stvarno se zapitati: što AI danas stvarno može – i što ne može?

Izvornu verziju Appleovog izvješća možete pročitati ovdje.

Microsoft je službeno integrirao besplatan alat za izradu videa temeljen na umjetnoj inteligenciji, nazvan Bing Video Creator, u mobilnu Bing aplikaciju. Radi se o prvom javnom AI video generatoru koji koristi OpenAI-jev Sora model, i sada je dostupan svima – bez ikakve pretplate, za razliku od ChatGPT Plus korisnika koji su to dosad morali plaćati. Pogledajmo što sve nudi ovaj zanimljiv alat.

Što točno možete raditi s Bing Video Creatorom?

Alat omogućuje korisnicima da kreiraju kratke videe od 5 sekundi, jednostavnim unošenjem tekstualnog opisa. Svaki korisnik može besplatno napraviti do 10 videa, a nakon toga ih možeš i dalje raditi ako iskoristiš 100 Microsoft Rewards bodova po isječku. Te bodove možeš skupiti pretragama na Bingu ili kupnjom u Microsoft Storeu. Trenutno je podržan samo vertikalni format (9:16), idealan za TikTok, Instagram Reels i slične platforme. No, Microsoft je najavio da uskoro stiže i horizontalni format (16:9) za YouTube i druge video platforme.

Dva načina rada: brzo ili kvalitetno

Bing Video Creator nudi dva moda rada:

• “Brzi” način – video se generira skoro odmah, ali broj izrada je ograničen.
• “Standardni” način – možeš generirati koliko god želiš videa, ali obrada traje dulje (nekad i više sati), uz višu kvalitetu.

Gotovi videi se čuvaju do 90 dana, a možeš ih preuzeti ili odmah podijeliti na društvenim mrežama – bez ikakvog dodatnog koraka.

Što je “ispod haube”?

Bing Video Creator radi na temelju OpenAI-jevog Sora modela, jednog od trenutno najnaprednijih alata za generaciju videa. Zahvaljujući toj tehnologiji, generirani videi izgledaju glatko, prirodno i kontekstualno točno – što znači da AI doista “razumije” što mu zadaš u tekstu. Ono što je posebno zanimljivo: Microsoft sad besplatno nudi tehnologiju koja je dosad bila dostupna samo korisnicima s plaćenim pristupom, čime se želi približiti široj publici – od content kreatora do običnih korisnika. Ovaj potez također pojačava konkurenciju na tržištu, gdje su već prisutni alati kao što su Google Veo, Runway, Luma AI i Meta MovieGen.

Gdje još škripi?

Naravno, sve to još nije savršeno. Trenutačna verzija ima neka ograničenja. To su da još uvijek nema podrške za stolna računala, ne možeš birati duljinu videa i vrijeme obrade zna biti sporije od očekivanog, pogotovo u “standardnom” načinu.No unatoč tome, Microsoftov potez predstavlja važan korak – jer dovodi AI tehnologiju za stvaranje videa iz laboratorija u ruke običnih ljudi.

 Zaključak

Integracija Bing Video Creatora u Bing aplikaciju veliki je korak naprijed – ne samo za Microsoft, nego i za cijelu AI industriju. Prvi put tehnologija poput OpenAI-jevog Sora modela postaje dostupna svima, potpuno besplatno. To je revolucija u stvaranju sadržaja: otvara vrata tisućama novih kreatora, daje ljudima nove alate za izražavanje i, naravno, pomaže Microsoftu da poveća svoj udio u tržištu pretraživanja – i gradi sveobuhvatan AI ekosustav.

Ukrajinske vlasti privele su 35-godišnjeg hakera koji je sedam godina vodio sofisticiranu operaciju cryptojackinga, uzrokujući štetu procijenjenu na oko 4,5 milijuna USD. Ovaj slučaj otkriva koliko opasni mogu biti tiho izvedeni kibernetički napadi, gdje se resursi drugih koriste – a da oni toga ni ne znaju.

Kako je sve funkcioniralo?

Još od 2018., osumnjičeni iz Poltave je upao u više od 5.000 korisničkih računa globalne tvrtke za pohranu podataka. Iskorištavao je sigurnosne rupe pomoću alata iz otvorenih izvora, a onda bi na zaraženim poslužiteljima pokrenuo virtualne strojeve s instaliranim softverom za rudarenje kriptovaluta – umjesto da direktno krade novac iz digitalnih novčanika. Njegova aktivnost nije bila ograničena samo na jedan grad – operirao je i iz Odese, Zaporižja i Dnjepropetrovska, što pokazuje koliko je široko rasprostranjena bila njegova mreža. Kad je konačno uhićen, policija je zaplijenila:

• računala i mobitele
• kripto-novčanike s ilegalno rudarenim valutama
• alate za automatizaciju i daljinski pristup
• bankovne kartice i pristupe e-mail računima

Također je otkriveno da je bio aktivan na više hakerskih foruma, ali još nije poznato je li imao pomagače.

Što mu prijeti i što se dalje istražuje?

Prema ukrajinskom zakonu, ako bude proglašen krivim, prijeti mu do 15 godina zatvora. Istraga još traje – pokušava se otkriti puni opseg štete, kao i da li postoji osnova za dodatne optužnice.

Nije jasno hoće li zaplijenjena kriptovaluta biti vraćena žrtvama ili  hoće li žrtve uopće dobiti odštetu, s obzirom na to da se šteta nije dogodila klasičnim “krađama”, nego iskorištavanjem njihovih resursa. Cijeli slučaj još jednom pokazuje kako je teško zaštititi poslovnu infrastrukturu od nevidljivih prijetnji – jer šteta se ne mjeri samo u podacima, nego i u računima za struju i usporenim sustavima.

 Cryptojacking – tihi napad s velikim posljedicama

Kako su kriptovalute sve popularnije, sve je češća pojava da hakeri jednostavno preuzmu resurse drugih ljudi ili firmi kako bi rudarenjem zaradili na tuđi račun. To uključuje rudarenje valuta kao što su Bitcoin i Monero, a rezultat su:

usporeni sustavi, veći troškovi električne energije i  pad performansi cijele IT infrastrukture. Upravo slučaj iz Ukrajine pokazuje koliko dugo takvi napadi mogu prolaziti ispod radara – godinama, bez da itko išta primijeti.

Što se može naučiti iz ovoga?

Zaštita više nije luksuz, nego nužnost. Tvrtke moraju ulagati u nadzorne sustave i alate za otkrivanje upada, educirati zaposlenike o kibernetičkoj sigurnosti i redovito provoditi sigurnosne provjere sustava. S druge strane, države i sigurnosne agencije moraju jače surađivati – jer hakeri koriste javno dostupne informacije i forume iz cijelog svijeta kako bi organizirali svoje napade.

Zaključak

Ovo uhićenje u Ukrajini veliki je korak naprijed u borbi protiv digitalnog kriminala, ali i snažan podsjetnik da cryptojacking nije teorija – nego realna prijetnja. Šteta od 4,5 milijuna dolara i preko 5.000 kompromitiranih računa jasna su poruka: svi koji upravljaju IT resursima moraju ozbiljno shvatiti sigurnost. Vlasti, s druge strane, moraju nastaviti s istragama i učiniti sve kako bi ovakve napade spriječile na vrijeme – prije nego što “nevidljivi rudari” ponovno naprave milijunsku štetu.