MSI WindTop AE2020 test

Vanjski izgled i kućište

Sam Wind Top dolazi u kućištu koje se sastoji od tri dijela – monitora, pleksiglasnog
okvira koji drži čitavu konstrukciju te stražnje „noge“ koja je pomična. Na
dodirnim točkama sa stolom nalaze se gumeni umeci tako da WindTop neće kliziti
po stolu bilo kako postavite stražnju nogu. Da su mislili na estetiku
govori i prvi pogled na konfiguraciju koja privlači sa glossy monitorom,
okvirom od pleksiglasa te kožnim umetkom na prednjoj strani.

S desne strane se diskretno nalazi šest tipaka koje služe za kontrolu uređaja.
Prva je za paljenje PC-a, druga za ulazak u konfiguracijski meni (gdje podešavamo
postavke monitora, format i boju slike, te ulaze koje želimo koristiti), druge
dvije su za kretanje po izbornicima, peta za brzi odabir predefiniranih boja
monitora, te posljednja za gašenje monitora. Funkcije tipki su označene na
pleksiglasu, a pošto su velike i lako opipljive problema sa baratanjem njima
nema. Također tu su i dvije plave LED-ice – prva je klasična "poweron",
a druga označava aktivnost diska. Rekli bismo kako su obje malo preuočljive
u radu te odvraćaju pozornost, pogotovo ako radite u mraku.

Na donjem dijelu monitora se nalazi veliki kromirani msi logotip, a na vrhu
nasuprot se nalaze 1.3Mpx web kamera te mikrofon. Svakako praktična i zapravo
očekivana stvar kod ovakve kombo konfiguracije. Minus koji bismo pridodati ovakvom
rasporedu jest to da prilikom pričanja preko Skypea ili općenito mikrofona,
sugovornik konstantno čuje lagani šuštavi zvuk. Krivac tome je blizina mikrofona
i ispušnog ventilatora. Inače u donjem desnom kutu je polijepljeno pet naljepnica
koje na ovakvom komadu HW-a izgledaju prilično nakaradno, nadamo se da je kupcima ostavljeno na volju da li će ih lijepiti ili ne. Prijeđimo na lijevi bok, gdje se nalazi optički uređaj kakav inače imamo prilike vidjeti na laptopima.
Slot-in DVDRW bi bilo estetski ljepše za vidjeti, no što je tu je. Iako na prvu
možda nevažno, no pozicija optičkog uređaja se u praksi pokazala lošom tako
da je ubacivanje medija u isti prava muka. Kako je to napravljeno i kod laptopa,
desna strana bi bila puno bolji izbor. No dobro, možda smo to samo mi, a drugi
neće imati problema. Ispod optike se nalaze dva USB2.0 porta, te čitač memorijskih
kartica što je svakako vrlo praktičan dodatak za ovakav sustav. prije nego krenemo
dalje, pogledajmo detaljne specifikacije čitavog sustava.

Monitor

Recimo nešto više o dici Wind Top-a, a to je njegov monitor. Radi se o 20“
wide-screen LCD monitoru razlučivosti 1600×900 piksela. Ono što je zanimljivo,
a MSI jasno ističe na pakiranju jest to što ima (multi) touch screen funkcionalnost.
Osvrnimo se najprije na to. Pošto se nismo susretali s ovakvim sistemom funkcionalnosti,
trebalo nam je neko vrijeme da se priviknemo na korištenje ekrana na dodir.
Moramo priznati kako je dotična funkcionalnost svakako „fora“ stvar, ali ništa
više od toga. Ako radimo neke grublje stvari, tipa listamo stranice, surfamo,
pregledavamo slike, filmove, slušamo glazbu, ovakva stvarčica je zaista dušu
dala. Ali ako idemo raditi neke sitnije stvar (nedaj Bože snalaženje po raznoraznim
skučenim toolbarovima raznih programa tipa Office), stvar baš i ne
pali precizno, te jednostavno moramo pribjeći korištenju tipkovnice, odnosno
miša. Da ne završimo u negativnom tonu; ekran ima dosta dobar odaziv, ali ne
i preciznost. Tako da ikone, odnosno tipke na rubovima ekrana nije moguće pokrenuti.
Također, nekako nam je bilo naporno raditi primaknuti blizu monitoru kako bi
mogli tapkati po njemu, tj. mišljenja smo da touch nije sredstvo za korištenje
računala na duže staze. Sam monitor dolazi sa prosječnom TN matricom sa svim
prednostima, tj. nedostatcima iste. Kontrast i boje su vrlo dobre, kut gledanja
solidan, a probijanje svjetlosti je uočljivo ali ne i iritantno. Kao i obično
ovo su subjektivni dojmovi o istom, tako da ako je nama odgovarao ne znači da
će i nekom drugom.